Ministarstvo vanjskih poslova Crne Gore: Rusija je preuzela Miloševićevu ulogu protivljenja demokratskim vrednostima

 Crna Gora u Rusiji nema uzor za demokratski sistem, a mit o tradicionalnom prijateljstvu vezan je za dalju prošlost, ocijenio je ministar vanjskih poslova Srđan Darmanović, poručujući da članstvo u Evropskoj uniji (EU) i NATO-u nije hir političara, već državno opredjeljenje.

„To je imalo refleksije i na pitanje identiteta, tako da su to stari društveni rascjepi iskazani na novom pitanju, a to je ovoga puta članstvo u NATO. Ovo pitanje, zapravo, zasijeca mnogo dublje nego što je obično članstvo u jednoj vojno-političkoj organizaciji“, rekao je Darmanović u intervjuu agenciji MINA.

Članstvo u NATO i EU nije hir garniture političara

On smatra da se radi o podjelama koje simbolizuju opredjeljenje za tradicionalistički kurs ka istoku i modernizatorski kurs ka vrijednostima zapadnih demokratija.

„Isti ili slični društveni i politički rascjepi ranije su bili izraženi kroz pitanje etničkog identiteta (crnogorstvo – srpstvo), i kroz viđenje državnog statusa (independizam – federalizam). U ovom momentu, u osnovi isti protivnici sukobili su se na opredjeljenju za ili protiv NATO-a, što je zapravo samo nova bitka starih istorijskih i političkih rivala. Pri tome su se mijenjali spoljni učesnici. Protivljenje vrijednostima savremenih demokratskih društava je krajem prošlog stoljeća u Crnoj Gori imalo pokrovitelje u Srbiji, naročito pod Miloševićevim režimom, a danas je tu ulogu preuzela Rusija“, rekao je Darmanović.

Kako je kazao, tadašnji protivnici crnogorske nezavisnosti i zapadnih vrijednosti zapravo su samo promijenili lik vođe. „S tim što im se čini da danas imaju mnogo snažnijeg saveznika i moglo bi se reći da zapravo u Putinu vide Miloševića, samo mnogo jačeg i moćnijeg, jer je mnogo moćnija zemlja u pitanju“.

„Članstvo EU i NATO nije hir garniture političara iz posljednjih par godina, već trajno opredjeljenje zapisano u Deklaraciji nezavisnosti, kad su građani 21. maja glasajući za nezavisnost istovremeno glasali i za buduće članstvo Crne Gore u EU i NATO “, naveo je Darmanović.

On je poručio da je članstvom u NATO-u Crna Gora definitivno učvrstila odluku o nezavisnosti iz 2006. godine i stavila pečat na nezavisnost i bezbjednost granica.

„Crna Gora je, osim trajnog obezbjeđenja granica i bezbjednosti, članstvom u NATO dobila i potvrdu sopstvenoj bezbjednosti u svijetlu evropskih integracija. EU nema više razloga da se pita o bezbjednosti Crne Gore, posmatrajući je kao svog budućeg člana, jer je ona osigurana članstvom u NATO-u“, rekao je Darmanović.

Odnosi s Moskvom u silaznoj putanji

On je ocijenio da će od te odluke najviše koristi imati ne generacija koja ju je donijela, već buduće generacije.

Kad su u pitanju odnosi sa Rusijom, šef diplomatije je ocijenio da su politički odnosi Podgorice i Moskve u silaznoj putanji u posljednje dvije ili tri godine, odnosno, kako je rekao, otkad je Rusija počela aktivno da se miješa u pitanje crnogorskog članstva u NATO-u.

„Ne želim da kažem da smo meta bili prvenstveno mi, Rusija nema razloga da s bavi tako malom zemljom na Balkanu iz ugla njenog članstva u NATO, nego se radi o političkom pravcu koji je Moskva zauzela posljednjih godina i koji se iskazuje time da nastoji da popuni geopolitički vakuum svuda gdje se za to ukaže prilika“, rekao je Darmanović.

Kako je kazao, pristup Rusije bi se mogao opisati u sintagmi „ometaj NATO i oslabi, ili ako je moguće, podijeli EU“.

„Slabljenje i podjela EU i ometanje NATO-a se vrši i na Zapadnom Balkanu. Zato je, da bi se ostvarile nove linije geopolitičkih podjela, bilo neophodno spriječiti Crnu Goru da postane članica Alijanse, dok je, s druge strane, poznato da EU neće biti cjelovita, slobodna i jedinstvena, ukoliko ne uspije da pod svoje okrilje privuče zemlje Zapadnog Balkana“, naveo je Darmanović.

Zapadni Balkan, dodao je, neće nikad biti tako stabilan ako ne bude imao dodatni izvor stabilnosti kakvi su EU i, za one koji to žele, NATO.

„Istini za volju, iako sam veliki poštovalac kulture, literature, stvaralaštva ruskog naroda i njegovog heroizma u borbi protiv fašizma, zatim njihove šahovske škole čijoj dominaciji nije bilo ravne u istoriji drevne igre, moram da kažem da je priča o tradicionalnom prijateljstvu prilično vezana za mitove, pa možda i neke činjenice, iz 19. vijeka ili ranije, dok moja generacija nema nikakve posebne vezanosti za to, kaže Darmanović.

To, kako je rekao, vodi do maksime da u politici nama vječnih prijatelja, samo vječnih interesa.

 (Mina)