| Hronika | |||
Mihailo Medenica: Ja ću ostati Srbin, izvini! |
|
|
|
| sreda, 08. april 2026. | |
|
Niti je ko moj to znao. Hvala ti, ja to ne mogu, ja sam zahvalan Bogu Uzalud me učiš da mrzim- prestar sam ja za to, Ne umem ja to- pod ovom su šajkačom anđeli zimovali, A, moja je gorela… Uzalud me učiš da mrzim- gde to da mi stane u dušu krcatu Pa, ja i te muke volim, srbujem svoje jade i radosti, kako da mrzi čovek kojem su rasute kosti…
Koji je mleo kamen u brašno da te ugosti, sabirao otkose da ti postelji, jurišao tvoje bitke… Uzalud me učiš da mrzim- nisam ti ja nalik, izvini, ja ću Suviše ja volim da bih umeo išta drugo- kako da mrzi dete sa njive što mu je plug od raspeća… Kako da mrzi, šta će mu reći ona sveća? Ona što dogoreva za oca, mater, sestre i braću. Kako da mrzi dete za kojim se vuče očev kaput i đedovi brkovi. Zaludu me učiš da mrzim- meni je majka nabrala šumskih jagoda i mrtva zavetovala da ih s tobom podelim. S krvnikom, da se zasladiš, šta ti osim mržnje imaš..? Ja beskraj te šume u kojoj si mi pobio sve- pa opet za mene lista i peva, ne plašim je se, tebe progoni… Za večnost sam stariji od tebe, za pesmu njive i kolo kada se gizdave šljive uhvate u njega.
Za dobro sam te prerasto dve glave i za zdravicu preteko tri koraka. U tvoje zdravlje, ja ću da srbujem moje muke i radosti. Uzalud me učiš da mrzim- nisam ti ja nalik, izvini, ja ću Ne brini kuda ću- imam ja beskraj i vremena što ste mi otimali. Odoh da opanke poteram na ispašu i poberem jeleke, Ne umem da mrzim, izvini, Srbin sam, hodočasnik večiti, (Iskra) |