Početna strana > Rubrike > Ekonomska politika > Propast srpske poljoprivrede
Ekonomska politika

Propast srpske poljoprivrede

PDF Štampa El. pošta
Dragana Trifković   
sreda, 30. novembar 2011.

Poljoprivreda je primarna privredna grana i osnova za ekonomski razvoj države. Uzimajući u obzir procenat obradivih površina Srbije (4.867.000 hektara ili oko 55 odsto) i prirodne pogodnosti (klima i zemljište), jasno je da postoji ogroman potencijal za raznovrsnu poljoprivrednu proizvodnju. Međutim, i pored ovih činjenica, Srbija je na pretposlednjem mestu u Evropi po izvozu poljoprivrednih proizvoda, iako su njene obradive površine (0,56 ha po stanovniku) iznad standarda zemalja Evrope.

UMESTO INVESTIRANjA, SAVETOVANjE: Pre nego što uzmem u razmatranje ovakav položaj srpske poljoprivrede, htela bih da se osvrnem na novi program sadašnje Vlade Republike Srbije za zapošljavanje mladih agronoma[1]. Naime, Ministarstvo poljoprivrede, trgovine, šumarstva i vodoprivrede potpisalo je ugovore sa poljoprivrednim stručnim službama o zapošljavanju 1820 inženjera poljoprivrede, koji će raditi kao asistenti savetodavci.

Njihov posao biće da obilaze i savetuju poljoprivredne proizvođače. Po rečima resornog ministra, seljaku je potreban neko ko će ga saslušati i dati mu podršku (to inače rade psiholozi i psihijatri).

Na radnom sastanku povodom potpisivanja ugovora, održanom 29. oktobra 2011. u Sava centru, pod nazvom Stručno znanje za vaše imanje, prisutnima su se obratili ministar poljoprivrede, trgovine, šumarstva i vodoprivrede Dušan Petrović i predsednik Republike Srbije Boris Tadić[2]. Ovaj događaj je od vlade okarakterisan kao nacionalno značajan.

Tom prilikom resorni ministar je objasnio da su poljoprivredni potencijali Srbije neiskorišćeni i da na selu ima duplo više siromašnih u odnosu na stanovnike gradske sredine a da angažovanje savetodavaca treba da doprinese promeni ovakve slike.

U svom obraćanju prisutnima, predsednik Boris Tadić je rekao: „Mnogo smo investirali u fizičku infrastrukturu: puteve, železnice, energetiku i informacione tehnologije ali nismo dovoljno uradili u nefizičkoj infrastrukturi. Ovaj dan je vaoma važan jer poljoprivredni fakulteti, instituti i vi treba da razgranate mrežu, da napravite kapilarni sistem koji će doći do poljoprivrednih proizvođača. Videćemo za nekoliko godina da li je ovaj dan bio istorijski, jer skloniji smo da počnemo sa manje ambicioznim ocenama, a da više radimo“

Nisam sigurna da li predsednik Boris Tadić i ministar Dušan Petrović smatraju da niko od poljoprivrednika nije upoznat sa dosadašnjim još malo pa četvorogodišnjim radom vlade, i agrarnom politikom koju su sprovodili, ili smatraju da će ovaj novi, besmisleni program zapošljavanja agronoma prosto zaseniti sve neuspehe te politike.

Poljoprivreda Srbije je u katastrofalnom stanju, upravo zahvaljujući antiagrarnoj politici sadašnjih vlasti. Zapošljavanje savetodavaca u trenutku velike ekonomske recesije u kojoj se nalazi Srbija, i u trenutku sve većeg propadanja poljoprivrede, ima za cilj da obmane kako poljoprivrednike, tako i savetodavce davanjem lažne nade.

Problem viška zaposlenih u javnom sektoru poznat je od ranije. Zaposlenih u javnom sektoru Srbije je tri puta više nego u EU. Imamo situaciju da je u javnom sektoru zaposleno više ljudi nego u proizvodnji.

Pored postojeće velike javne potrošnje i obaveze reformisanja i smanjenja broja zaposlenih, vlada ne poštuje svoje obaveze i dodatno uvećava broj zaposlenih u javnom sektoru, pred izbore.

Poljoprivrednici kojima je potreban savet, imaju razne mogućnosti da ga dobiju. Državne poljoprivredne savetodavne službe već godinama postoje na teritoriji cele Srbije sa oko 700 zaposlenih, čiji posao je da savetuju poljoprivrednike. Ukoliko je poljoprivrednom proizvođaču zaista potreban savet, on sigurno neće čekati da ga poseti savetodavac, već će iskoristiti nebrojane mogućnosti da dobije informaciju koja mu je potrebna. Osim toga zaposleni u ovim službama sa dugogodišnjim radnim iskustvom, sigurno mogu bolje da posavetuju poljoprivrednike, nego savetodavci bez radnog iskustva.

Kako živimo u vremenu u kome su reči većine naših političara uglavnom u suprotnosti sa latinskom izrekom Facta, facta, non verba! (Dela, dela. Ne reči!), neophodno je stalno praćenje njihovog rada i utvrđivanje odnosa proporcionalnosti između reči i dela. Potrudiću se da navedem samo najznačajnije faktore koji su doprineli krajnje zabrinjavajućem stanju naše poljoprivrede.

EKONOMSKA RECESIJA: Sadašnja vlast koristi svetsku ekonomsku krizu kao opravdanje za sve, iako su prvobitno govorili da će to biti prilika za Srbiju[3]. Svetska kriza sigurno jeste u jednoj meri uticala na ekonomiju Srbije, ali su faktori urušavanja ekonomije unutrašnji pre svega. Kako navodi profesor Mlađen Kovačević, saradnik Instituta za međunarodnu politiku i privredu „Osnovni uzroci teške ekonomske krize u Srbiji jesu pogrešan koncept privrednih reformi, pre svega neadekvatan proces privatizacije, nagla preterana liberalizacija uvoza i posebno ekstremno precenjena vrednost dinara.“[4]. Pogrešna ekonomska politika aktuelne vlasti, dovela je do povećanja broja nezaposlenih[5], ekonomskog rasta javnog duga[6], povećanje deficita budžeta[7] i povećanja nelikvidnosti[8]. Prema podacima RSZ a, trenutna nezaposlenost je na nivou 22,2 % , zaduženost Srbije blizu 45% BDP-a, što je gornja granica zaduživanja, dok je privreda Srbije pred potpunim kolapsom. Međutim, ovakve informacije gotovo je nemoguće čuti od predstavnika vlasti. I pored nesagledivo teške situacije u kojoj se Srbija nalazi, izgleda kao da se srpska vlast ne bavi rešavanjem problema, ili se bavi neuspešno. Jasno je da nema ništa od obećanih 200 000. radnih mesta i velikih investicija, međutim trendovi su krenuli nezaustavljivo u suprotnom pravcu. Predstavnici vlasti se trude da grč na licu zamene osmehom, kada govore o tome kako je u Srbiji stabilna situacija. Neki od njih potpuno zanemaruju realnost i pričaju bajkovite priče o prosperitetu. Pošto sam citirala prethodno predsednika Borisa Tadića koji je agronomima saopštio da je mnogo investirano u puteve i železnice, navešću podatak Svetskog ekonomskog foruma, koja je sadašnji kvalitet srpskih puteva svrstala na 131. mesto od 142 zemlje (pad za 16 mesta od 2008. godine), a kvalitet železničke infrastrukture na 102. mesto (pad za 14 mesta od 2008. godine). Umesto zaustavljanja propadanja Srbije, srpske vlasti se prvenstveno bave EU, misleći da će tako neko drugi rešiti sve naše probleme kada jednog dana stignemo u Uniju. U tom smislu je i predsednik Boris Tadić pre nekoliko dana izjavio u Briselu da su ciljevi Srbije prosperitet, stabilnost i mir u Evropi.

SSP: U ekspozeu koji je izneo premijer Mirko Cvetković 7. jula 2008. godine, na početku mandata ove vlade, ustanovljeni su ključni elementi programa vlade[9]. Prva stavka tog programa bilo je opredeljenje za evropsku budućnost Srbije. Sada na kraju mandata ove vlade, možemo da ustanovimo da opredeljenje za EU jeste bio najvažniji faktor njihovog rada. Međutim, ovo opredeljenje i nesposobnost sadašnjih vlasti da takav cilj ostvare u interesu Srbije, rezultiralo je potpunom degradacijom zemlje. Zbog svoje evropske ideologije oni su žrtvovali nacionalne i državne interese Srbije. Vlada Republike Srbije je iz čisto političkih razloga, donela odluku o jednostranoj primeni SSP-a, iako su se u javnosti pojavila mnogobrojna upozorenja o štetnosti ovakve odluke. I tadašnji ministar poljoprivrede Saša Dragin je izjavio da ta odluka nije u interesu Srbije, ali je nju opravdavao kao jasan signal volje evropskim partnerima[10]. Jednostrana primena SSP-a je delovala razorno na srpsku privredu, posebno poljoprivredu. Srpski poljoprivrednici su dovedeni u neravnopravan položaj, s obzirom na to da srpska poljoprivreda nije u situaciji da konkuriše evropskoj, koja je daleko razvijenija i ima velike subvencije od EU. Sa druge strane, Srbiji nisu dostupni pretpristupni fondovi EU namenjeni razvoju poljoprivrede. Ovakvom neodgovornom odlukom su učinjeni ustupci drugoj strani, u želji da se pokaže dobra volja za pristupanje EU, bez ikakvog benefita. Srpaska poljoprivreda je i pored teškog položaja u kome se nalazila dovedena u daleko gore uslove. Osim toga Srbija je ukidanjem carina na uvoz robe iz EU ostala bez stotine miliona evra prihoda od carine. Zapravo Srbija ni na koji način nije ostvarila korist od jednostranog primenjivanja SSP-a, već samo velike štete. Nijedna odgovorna vlada ne bi dozvolila ovakvo samokažnjavanje zbog dodvoravanja.

ANTIAGRARNA POLITIKA: Odnos sadašnje vlasti prema poljoprivredi najbolje pokazuje podatak o izdvajanju sredstava iz budžeta za tu namenu. Poslednjih godina visina sredstava u budžetu beleže tendenciju smanjenja. Prethodna vlada Vojislava Koštunice 2004.-2007. je značajno uvećala agrarni budžet, i on je tada bio na nivou oko 5% od ukupnog budžeta. Od 2008. godine agrarni budžet je smanjen na nivo od oko 2,2%. Ove godine izdvajanja za poljoprivredu iznose 2,5% budžeta. Ministar Dušan Petrović je u svojoj izjavi novinarima prošlog meseca, rekao da je cilj Ministarstva poljoprivrede, trgovine, šumarstva i vodoprivrede povećanje agrarnog budžeta[11]. Predsednik Boris Tadić se nedavno složio da se agrarni budžet mora povećati[12]. Dolazimo do jedne apsurdne situacije u kojoj se čini kao da se ministar i predsednik obraćaju nekom trećem licu sa zahtevima o povećanju budžeta za poljoprivredu. Ako se složimo sa činjenicom da resorni ministar stoji na čelu tog ministarstva, a predsednik Srbije na čelu države, da su obojica iz Demokratske stranke koja vodi politiku ove države, onda je nejasno kome su upućene ove želje. Jasno je da su imali političku moć da te ideje sprovedu u delu odavno, da im je to zaista bio cilj. Simptomatično je da se ovakve izjave iznose pred izbore, uz nova obećanja poljoprivrednicima, bez obzira na stara neispunjena, data građanima pred prethodne izbore 2008. godine. Šta je moglo da ih spreči četiri godine u realizaciji tih ciljeva, i kako će agrarni budžet povećati sledeće godine, kada su sve kase ispražnjene? Prema rečima guvernera NB u dugovima smo do guše[13].

Svoje nezadovoljstvo agrarnom politikom, poljoprivrednici su više puta iskazali protestima. U junu ove godine poljoprivrednici su blokirali puteve u Srbiji, nezadovoljni namerom vlade da ukine subvencije velikim poljoprivrednim gazdinstvima, i poveća kamate kredita[14]. U avgustu su protestovali proizvođači malina, nezadovoljni otkupnom cenom tog proizvoda[15]. U oba slučaja srpska policija se obračunala sa srpskim poljoprivrednicima, onemogućivši ih u nameri da traktorima dođu do Beograda kako bi ispred zgrade vlade zatražili svoja prava. To je valjda demokratija, za koju smo se borili i u kojoj se ukidaju prava i zabranjuju protesti.

Kolika je zapravo tragedija srpskih sela, najbolje nam oslikava upravo završeni popis stanovništva.

Prema novijim istraživanjima, svako četvrto selo u Srbiji je u fazi nestajanja. Ruralna područja karakteriše ostarelo stanovništvo suočeno sa siromaštvom. Mislim da u takvoj situaciji ni Albert Ajnštajn ne bi mogao da im pomogne savetima.

I dok u medijima svakodnevno slušamo priče o novim investicijama i radnim mestima, o izgradnji i boljem standardu građana[16], možemo samo da se zapitamo da li mi živimo u nekoj drugoj realnosti ili naša vlast možda vodi neku drugu državu kojoj tako dobro ide. Kako je moguće da je naš predsednik lider u regionu[17], a zemlja koju vodi zaostaje u svakom pogledu [18]. Nešto tu nije kako treba.

POTEMKINOVA SELA: Vratila bih se još jednom na početak teksta. Da ne bih bila pogrešno protumačena, razjasniću da nijednog trenutka ne umanjujem značaj stručnog savetovanja, već smatram da je besmisleno savetovati one prema kojima se država odnosi na krajnje ponižavajući način i koje je svojom politikom potpuno uništila. Mislim da su u tom smislu i upućene smernice savetodavcima da će morati da otklone nepoverenje poljoprivrednika, međutim nepoverenje se otklanja sprovođenjem odgovorne agrarne politike, a ne savetima. Naopaku logiku vlade bih oslikala kao situaciju u kojoj se bolesniku koji je na samrti, umesto leka protiv bolesti, šalje savetnik za zdrav život. Na kraju krajeva, kakvu motivaciju imaju poljoprivrednici da mukotrpno rade, a da nikakve koristi od toga nemaju. Njihov zadatak je valjda da izdržavaju ogromnu državnu upravu, koja će da donosi uredbe na štetu agrara.

Zapošljavanje agronoma pred izbore je samo još jedan marketinški potez. Verujem da tu postoje i ideje o sigurnim glasovima, kako stručnjaka koji su dobili posao, tako i poljoprivrednika koje treba animirati. Ozbiljnih namera sigurno nema, zbog svih navedenih razloga. Zapošljavanje agronoma sigurno neće promeniti katastrofalno stanje u poljoprivredi.

Na kraju krajeva dragi predsedniče i ministri, poljoprivrednicima nije potrebna vaša šarena laža. Potrebna im je ozbiljna država sa odgovornim ljudima na njenom čelu. Potreban im je veći agrarni budžet, potrebne su im subvencije, potrebna su im sredstva, potrebni su im krediti po povoljnim uslovima, potrebni su im normalni tržišni uslovi, potrebna im je otkupna cena sa kojom neće biti u minusu. Od svega toga dobili su samo lažna obećanja i batine kada su se pobunili protiv toga.

Uzimajući sve ovo u obzir, novi vladin program umesto Stručno znanje za vaše imanje, preimenovala bih u Potemkinova sela[19]. Razlika je jedino u tome što je nekadašnja Potemkinova sela gradio knez kako bi zadivio autoritarnu kraljicu, a ova naša grade i knez i kralj zajedno u pokušaju da zadive narod. Iluzija je ipak samo iluzija.


[2] http://www.mpt.gov.rs/articles/view/13/2645/index.html

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner