Početna strana > Rubrike > Ekonomska politika > Nemačka – posustala lokomotiva Evrope
Ekonomska politika

Nemačka – posustala lokomotiva Evrope

PDF Štampa El. pošta
Ekonomist   
utorak, 21. avgust 2012.

(Ekonomist, 18.8.2012)

BERLIN – Posle maja i juna, koji su davali nade, Štefen Knop (Steffen Knoop) gleda sada na rezultate prodaje svoje robe – a oni su opali za 30 odsto. Njegova mala hamburška firma Vaskut (Wascut) prodaje ulja za hladnjake i čišćenje velikih mašina, poput onih koje se koriste u automobilskoj proizvodnji. Knop kaže: „Imam prilično dobar uvid u stanje ekonomije.“ On se pita da li je pad prodaje uzrokovan time što narod sada uzima mnogo duže letnje godišnje odmore, ili se radi o nečem mnogo ozbiljnijem. Ali i ostali – i to oni koji imaju i mnogo šire uvide u ekonomski pejzaž, ne samo na kraće staze – sebi postavljaju istovetna pitanja.

Čak se i lomotiva usporava: procenat promene BNP-a u odnosu na prethodnu godinu

Nade se polažu u Nemačku, kao u neku lokomotivu, koja će ipak nastaviti da vuče, pa čak i ako veliki deo evrozone upadne u recesiju (vid. grafikon). Tvrdi se da sve dok najveća ekonomija Evrope nastavi da raste, ona može da postepeno za sobom izvlači i ostale iz blata. Brojke objavljene 14.1 avgusta zaista pokazuju da je nemački BNP u drugom kvartalu porastao u odnosu na prethodni – ali svega za 0,3%. To je bilo bolje nego u Francuskoj (nikakav porast), Španiji (minus 0,4%) i Italiji (minus 0,7%). Ali, ako se uzme u obzir ova sadašnja slabost Nemačke, kako će onda ona moći da nastavi da za sobom vuče svoje susede?

Sve do kraja prošle godine, činilo se da nemački rast dobija u zamahu. Onda su se počeli javljati neki znaci upozorenja. Indeks poslovne klime IFO-a [The business-climate index of Ifo (Institute for Economic Research)] Instituta ekonomskih istraživanja, koji je počeo da opada u avgustu 2011, stalno je težio manje-više nadole. U julu, pao je na najnižu tačku od sredine 2009. godine. Indeks menadžera nabavki (The Markit/BME purchasing managers’ index), koji je mera stanja u proizvodnji, takođe je počeo da opada tokom prošle godine; i on je u julu takođe pao na svoj najniži nivo od  juna 2009. godine. Ovaj pad se ogledao u smanjenju od 1,7% novih ugovora koje su nemačke kompanije postigle u junu – u poređenju sa majem. To podrazumeva i  pad domaćih ugovaranja od 2,1%, a čak 4,9% od ugovora u evrozoni. Tomas Hine (Thomas Hüne), ekonomista Federacije nemačkih industrija (Federation of German Industries) podvlači: „A pri tome ne uzimamo u obzir i one ugovore koji su otkazani.“

Ali, bar se izvoz Nemačke održava. Većina nemačkih kompanija koje su pretežni izvoznici objavljuju dobre polugodišnje rezultate (kao i mnoge kompanije robe široke potrošnje – za koje bi se očekivao pad). Nemačke kompanije su pronašle rast na izvoznim tržištima Azije, Centralne Evrope i Amerike – što više nego nadoknađuje pad potražnje u državama evrozone. Tome je pomogao i oslabeli evro. Nemački trgovinski višak je toliko ogroman  - skoro 100 milijardi evra (123 milijardi američkih dolara), da je na sebe čak privukao i paljbu od strane kluba bogatih zemalja OECD-a, kao i Evropske Komisije: „Taj višak u [nemačkom] ekonomskom balansu čini da nema razloga za intervenciju“, rekao je vladin predstavnik. Sa time se ne slažu mnogi ekonomisti, kao i Nemačka Konfederacija Sindikata (German Confederation of Trade Unions). Oni nasuprot tome, pozivaju na povećanje investicija sa ciljem da se izvrši stimulacija domaće potražnje.

Potrošnja je zaista snažna. Prodaja na malo je u junu pokazala povećanje od 2,9% u poređenju sa junom 2011. Uprkos brojnim otpuštanjima u prodajnim lancima, bankama i energetskim kompanijama, tržište radne snage je zdravo. Neki nedavni sindikalni ugovori su pokazali porast nadnica od čak 4,5%. Tržište nekretnina – naročito u velikim gradovima je takođe živahno. Po merenjima istraživačke firme GfK, raspoloženje potrošača pokazuje da su dobrostojeći i imaju volju za kupovinama – ali da istovremeno i strepe da bi ekonomija Nemačke mogla biti uvučena u krizu evrozone. Nemačka organizacija maloprodavaca (HDE) daje, “usled raznih rizika“,  prognozu porasta maloprodaje od svega 1,5% za celu godinu – i to uprkos njenom skoro dvostrukom rezultatu u prvom polugodištu – a rizike vidi u povećanju cena struje i benzina, kao i u mogućim posledicama širenja krize iz evrozone.

Svetlosni signali upozorenja koji najviše brinu ekonomiste su padovi u kapitalnim investicijama. Ako kompanije nisu voljne da investiraju u nove kapacitete, propašće nade u oporavak izazvan domaćim poboljšanjima. Kako kaže Mario Ohofen (Mario Ohoven), predsednik udruženja malih i srednjih preduzeća, opadanje  investicija – naročito pad u potrošnji kapitala, što je već nagovešteno u izveštaju GDP-a – predstavlja signal za uzbunu. Međutim, velike nemačke automobilske kompanije ne pokazuju znak da uvlače svoje rogove. BMV širi svoje kapacitete u Kini, Severnoj Americi i Britaniji. Dajmler je u junu  otvorio fabriku kamiona u Indiji, a Folksvagen planira da do 2016. investira širom sveta preko 60 milijardi evra.

Pa ipak, uprkos nastavljanju rekordne prodaje na globalnom nivou, ove kompanije nisu imune na ono što pogađa tražnju za automobilima u Evropi – padu od 6% u prvom polugodištu. BMV je u Evropi prodao 0,5% automobila manje (a u samoj Nemačkoj je pad bio čak i 1,5%) u drugom kvartalu u odnosu na isti period 2011.  Dajmler je u Zapadnoj Evropi prodao 11% manje mercedesa u julu, u odnosu na juni 2011, dok je Opel/Voksol (Opel/Vauxhall), gubitnička filijala DŽeneral motorsa, u prvom polugodištu prodao čak 14% manje automobila. Na duže staze, slaba potražnja automobila u Evropi preti da ozbiljno pogodi nemačku automobilsku industriju i njenu mrežu snabdevača. Ma koliko ostali deo sveta bio interesantan i privlačan, EU je ipak kupac 40% celokupnog nemačkog izvoza.

Nada da će nemački potrošač nekako priskočiti u pomoć i smanjiti zavisnost Nemačke od izvoza nije opravdana. Nemačke kompanije za prodaju robe široke potrošnje i uslužne kompanije nisu sposobne da profitiraju od mušterija. U tome su indikator žalosni ovogodišnji rezultati četiri kompanije koje se nisu osposobile na internet eru: lanca dragstora Šleker (Schlecker), prodavca putem kataloga Nekermana (Neckermann), maloprodajnog lanca obuće Gerca (Görtz) i lanca robnih kuća Karštat (Karstadt).

Štefan Šnajder (Stefan Schneider), ekonomista Dojče banke (Deutsche Bank), kaže da je Nemačkoj teško da raste pod negativnim uslovima. Poslednji put kada je u tome uspela je bio prilikom ujedinjavanja Nemačke, 1990-ih godina, kada su poreske olakšice stimulisale investicije u njen istočni deo. Možda bi pravi trik da se to i danas postigne bile slične olakšice koje bi ohrabrivale na investicije i premeštanja proizvodnje (outsourcing) u periferne države evrozone. U suprotnom slučaju, postoji verovatnoća da će se nemačka lokomotiva zaglaviti.

Sa engleskog posrbio: Vasilije Kleftakis