Šta bi Crna Gora bile bez nasleđa Nemanjića? Na teritoriji današnje Crne Gore deluju tri eparhije koje je osnovao Sveti Sava

Sveti Nemanjići su u Crnoj Gori ostavili veliki trag i nasljeđe koje nas predstavlja u cijelom svijetu kao kulturni narod

Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je danas,12. novembra,  u 23. nedjelju po Pedesetnici, Svetu arhijerejsku liturgiju u Cetinjskom manastiru, uz sasluženje sveštenstva namjesništva cetinjskog i sveštenomonaštva ove svete obitelji.

Poučavajući vjerni narod riječima arhipastirske besjede, Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije je, između ostalog, rekao da riječ Božija, riječ koju govori Hristos, ima moć da iscjeljuje od raznih bolesti, da istjeruje demone i da čovjekov život preobrazi, da bi on dobio pravi, istinski kvalitet, istinsku punoću te da se to vidi prije svega na bolesnicima koje je Gospod iscjeljivao:

“Ako je čovjek potpao pod vlast demona, kao onaj gadarinski bjesomučnik o kome smo danas slušali iz Svetog jevanđelja, on je bolestan, raslabljen, nema snage da im se odupre i njegov život se pretvara u pakao. Vidimo da je Gospod jednog takvog bolesnika iscijelio, tog gadarinskoga bjesomučnika u kome se bio nastanio legion demona i od njegovoga života napravili pakao. On ih je samo jednom riječju istjerao, a on poslije, tako govori Sveto jevanđelje, sjeđaše kod nogu Isusovih pribran i pametan.”

Treba da se prisjetimo velikog nasljeđa Nemanjića i u Crnoj Gori. Prije svega, na području današnje Crne Gore djeluju tri eparhije koje je osnovao Sveti Sava: Zetska – sadašnja Mitropolija crnogorsko-primorska, Budimljanska, Humska

U prilog tome da riječ Božija ne djeluje samo na bolesnike, nego i na zdrave ljude, Vladika je naveo primjer Savla za koga su Jevreji mislili da je jedan od najboljih jer je toliko bio vjeran zakonu Mojsijevu, po jevrejskom stilu i načinu, da je imao tu revnost da goni hrišćane:

“Gonio je Crkvu Božiju. Možemo reći da je bio zdrav, ali da je bio u velikoj zabludi, a kada ga je sreo Gospod Isus Hristos, poslije Njegovog vaskrsenja, i kada mu se obratio, on je na mah ostavio sve svoje zablude. I vrlo je teško uporediti onoga Savla gonitelja hrišćana sa onim apostolom Pavlom propovjednikom Svetog jevanđelja, sasudom izabranim. Šta je učinila riječ Božija od apostola Pavla? Napravila ga je sasudom Duha Svetoga, to je novi čovjek! Ušla je Božija svijetlost u njegovo otvoreno srce i on je raskinuo sa svime što ga je do tada vezivalo.”

Da blagodat Božija, sila Božija, milost Božija ne liječi samo bolesnike, nego da i od onih koji su zdravi čini nove ljude, preobražava ih, daje snagu da djeluju, vidimo i po današnjim svetiteljima koje proslavljamo. Danas je praznujemo Svete kraljeve srpske Milutina i Dragutina i njihovu majku Svetu Jelenu, koji su, pored toga što su proširivali i jačali državu, podigli mnogo svetinja i svoj rod uzdigli u duhovnom i kulturnom smislu. Tako da se i dan danas ponosimo sa svetinjama koje su oni podigli: sa crkvom Svetog Ahilija  u Arilju, sa Gračanicom, sa Bogorodicom Ljeviškom…  Samo za kralja Milutina se govori da je podigao 40 crkava od otadžbine pa sve do Jerusalima i manastira Svetih Arhanđela kod Hrama Vaskrsenja Hristovog, koji dan danas postoji.

“Velika su dobra učinili i svome rodu i svojoj Crkvi, ali kad njih pominjemo treba da se prisjetimo velikog nasljeđa Nemanjića i u Crnoj Gori. Prije svega, na području današnje Crne Gore djeluju tri eparhije koje je osnovao Sveti Sava: Zetska – sadašnja Mitropolija crnogorsko-primorska, Budimljanska, Humska”, besjedio je Vladika Joanikije.

Zatim je podsjetio kakvo su nam kulturno nasljeđe ostavili Sveti Nemanjići, u koje računamo, po logici stvari, i braću Nemanjinu i njihovo potomstvo. Oni su ostavili veliki trag u Crnoj Gori i nasljeđe sa kojim možemo da se ponosimo, koje nas predstavlja u cijelom svijetu kao kulturni narod.

Šta bi Crna Gora bila bez Miroslavljevog jevanđelja, bez pismenosti koja se razvila u doba Nemanjića, bez Svetosavske krmčije? Šta je bila bez onog nasljeđa Nemanjića koje su produžavali Lazarevići, Balšići, Crnojevići?

“Šta bi Crna Gora bila bez Miroslavljevog jevanđelja, bez pismenosti koja se razvila u doba Nemanjića, bez Svetosavske krmčije, bez manastira Svetih Arhangela na Prevlaci, manastira Vranjine, Crkve Svetih apostola Petra i Pavla u Bijelom Polju, manastira Voljavca, manastira Đurđevih Stupova, a posebno šta bi bila bez manastira Morače? Šta je bila bez onog nasljeđa Nemanjića koje su produžavali Lazarevići, Balšići, Crnojevići? Svi su se oslanjali na Nemanjiće, treba da se toga podsjetimo, kao što su se podsjećali i Petrovići cijelo vrijeme.Koliko je Vladika Vasilije veličao Nemanjiće! Koliko je čestiti kralj Nikola veličao Nemanjiće, on je vaistinu sebe smatrao njihovim naslednikom, i bio je po mnogo čemu”, kazao je Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.

Podsjetio je da se govorilo, kada je knjaz Nikola obnovio manastir Ćipur: Eto čestiti knjaz već se upodobio kao ktitor velikim Nemanjićima, a kada je podigao nikšićku crkvu, Mitropolit crnogorski i primorski Mitrofan Ban je upoređivao taj sveti hram sa Studenicom, sa Visokim Dečanima, sa Hilandarom i ostalim srpskim svetinjama, kao i da su cetinjske novine i časopisi u doba Knjaževine i Kraljevine, na kulturnim stranama, pored događanja u okruženju i Evropi, objavljivali 30%  onoga što se odnosilo na nasljeđe Nemanjića.

Vladika je poručio da mi njegujemo i obnavljamo pamćenje, a time obnavljamo pamet i svoju dušu i ono dubinsko zajedništvo.

“Zajedništvo prije svega sa našim precima, ali zajedništvo i u ovom vremenu i, ako Bog da, u buduća vremena, jer nema pravog zajedništva bez duhovnoga temelja. Dušu našega naroda kroz sva prošla vremena prožimala je sveta pravoslavna vjera, koja nas objedinjuje i uključuje u zajednicu kulturnih i prosećenih naroda ovoga svijeta. Ta vjera je vjera koja stvara, vjera koja ima, nosi i stvara ljepotu, koja duhovno i kulturno uzdiže”, naglasio je Vladika.

Kao što su naši sveti preci čuvali vjeru, tako i mi treba da je čuvamo, kao što je čuvao Sveti Petar Cetinjski, Sveti Vasilije Ostroški. To je naše nasljeđe koje nosimo u svojim kostima, u svojim dušama i srcima

Naposlijetku Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je istakao da se mi tek od primanje hrišćanstva uzdižemo i formiramo kao narod u svakom pogledu.

“To je sila svete pravoslavne vjere! Hvala Bogu, ona je dala prevelike i mnoge plodove i to treba čuvati i to nam svjedoče sve naše svetinje. Zato, kada je država htjela sebi da ih prisvoji i određuje, umjesto onih kojima su crkve namijenjene i koji imaju istinsku odgovornost za svetinju, i jedini mogu da nose tu odgovornost, naš narod je ustao protiv brisanja pamćenja, protiv brisanja istorije i razaranja našeg temelja, i protiv ugrožavanja naše budućnosti. Kao što su naši sveti preci čuvali vjeru, tako i mi treba da je čuvamo, kao što je čuvao Sveti Petar Cetinjski, Sveti Vasilije Ostroški. To je naše nasljeđe koje nosimo u svojim kostima, u svojim dušama i srcima, svojim mislima i to treba da čuvamo, da njegujemo i unapređujemo jer to je sigurni oslonac i za naše današnje pokoljenje i za buduća pokoljenja – sveta vjera pravoslavna koja čini čuda, koja ljude oplemenjuje i daje snagu da stvaraju, uljepšavaju ovaj svijet i da ovaj život pretvaraju u raj.”

(mitropolija.com)