Početna strana > Debate > Crkva i politika > Artemija napadaju jer je najveći čovek među pravoslavnima
Crkva i politika

Artemija napadaju jer je najveći čovek među pravoslavnima

PDF Štampa El. pošta
Otac Antonije   
ponedeljak, 22. februar 2010.

(Pravda, 22.2.2010)

Na početku priče otac Antonije, monah iz manastira Crna Reka, u želji da poštedi svoje bratstvo eventualnih neprilika zbog onoga što će reći povodom događaja oko manastira Gračanica, napustio je manastir kako bi eventualne posledice onoga što govori, u svoje ime, kao svoj lični stav, sam snosio i kako bi istih poštedeo svoje bratstvo.

– Ja pripadam bratstvu Crne Reke – objašnjava otac Antonije – ali ja ne živim sa njima u manastiru nego u planini u manastirskoj isposnici. Primoran sam na ovaj potez kako bih poštedeo svoje bratstvo straha od nadolazeće uzurpatorske nazovi – duhovne vlasti.

Uzurpacija Eparhije raško-prizrenske, sinodski udar

Pitanje oko kojeg se vodi rasprava je ko je u ovoj priči raskolnik. Sinod ili Artemije?

– Ovakva velika odluka može biti doneta samo na Svetom saboru, gde o tome raspravlja 44 episkopa, a ne na Svetom sinodu, gde zasedaju uvek njih četvorica, petorica koji se smenjuju, inače, na godinu dana, ali u našem Sinodu to uvek izgleda tako što jedan ulazi na mesto drugog i to su uvek isti ljudi. Odluku Svetog sabora bih se, kakva bila, trudio da poštujem, ali odluku Svetog, ili bolje slepog, sinoda ne moram. Crkva traje mnogo duže nego država i ona ima svoje kanone, tačku po tačku, za sve ove stvari koje mi sada imamo pred sobom. Crkva ima svoje zakone, a oni koji se sada pozivaju na to da rade po kanonu – grubo ga ruše i ovde se radi o uzurpaciji eparhije od strane Sinoda. Sinod to su episkopi Irinej Bulović, Teodosije i Amfilohije. Sada su kao kuhinja. Irinej Bulović ima recepte, Amfilohije je kuvar a sada je Atanasije varjača, a koga će od nas da zbućkaju kao hranu, to im je čisto tehničko pitanje, naravno po nalogu raznoraznih belosvetskih (čitaj masonskih) mentora.

Razlog privremenog razrešenja vladike Artemija je, prema onome što se čuje u medijima, sumnja da su se njegovi najbliži saradnici bavili raznim malverzacijama?

– Episkop je po kanonima crkve i veri pobožnog naroda vlasnik svega u eparhiji. On može da radi sa tim šta hoće, a narod veruje da će raditi najbolje. Mi smo već ostavili svoje kuće, imanja, sve materijalno i zašto bismo sada išli da nešto lovimo, grabimo i skupljamo za sebe? Priča o parama uvek upali kod naroda za otvaranje raznolikih egzekucija.

Da li očekujete slične događaje u manastiru Crna reka?

– Evo recimo ova kuća u kojoj sada sedimo, nju je napravio manastir Crna reka našem siromašnom bratu i njegovoj porodici, i ja nemam gde više da se sakrijem od raznoraznih prisluškivača, koji nisu zadovoljni čak ni ovolikom medijskom harangom, već hoće da nam tako zatvore usta da ni reč ne prozborimo. Na parkingu je ovde živeo pa smo mu mi uradili tu kuću i hoće li neko sad da me vodi na sud zbog toga? Ima još jedna kuća, isto tako. Nema račune. Ne sme niko u to da ulazi, nismo mi lopovi a i da smo lopovi, mi smo se predali Bogu i ako je među nas sto jedan lopov, Bog će o njemu da odluči. Kako ja mogu da znam da li je za njega bolje da ode u zatvor pa da se popravi, ili se možda tamo ubije. To nije moje. Sveti Grigorije Bogoslov imao je sekretara i ekonoma koje nikada nije pitao kome koliko daju jer je govorio da to nije episkopski posao, naš patrijarh sad kaže da episkop mora da ima kontrolu. Mi nismo policajci. Ako ste vi izgubili veru i pojedini episkopi su izgubili veru u ljude, mi nismo. Artemije nije izgubio veru u ljude. A Sinod ima pravo da rešava manje stvari a ovo pitanje postavljanja administratora je najveće u poslednjih sto godina.

Šta ćete preduzeti ako ipak dođe neka slična „komisija“ i na vaše kapije?

– Nemam ja prava da pravim u Crnoj reci barikadu, to nije pravoslavlje. Ja sam stavio jedan kamen da ih prikočim i napisao sam „Dobro došao svaki dobronamernik“. Kamen da stanu a ne da nam ulaze kolima i da nas iznenađuju tamo.

Gospod je rekao da kad daješ nekome milostinju nikada tvoja leva ruka da ne zna šta daje desna, nikom živom da se ne hvališ, samo On koji vidi nevidljivo platiće tebi vidljivo. I sada oni hoće da im ispostavljamo račune i izveštaje za našu milostinju. A što sam se „pohvalio“ i osramotio svoje bližnje zidarskim mi sramotama, to sam uradio isključivo da razobličim klevete na dobročinstva našeg svetog ćutljivog vladike Artemija koji takve greške kao ja nikada ne čini, jer sve u životu radi ćutke samo Boga radi. Kad ja počnem da pričam o mojim „vrlinama“, ja sam sebe počnem da upropaštavam.

Nova vlast me je, tako reći, ovom teško podnošljivom opštom nepravdom izbacila iz manastira, jer ne poznajem njihov jezik prećutkivanja, dakle, ja nemam gde da idem nego pod prozor onoga koji me je izbacio, te neka mi naprave baraku sojenicu brvnaru, jer stižem uskoro i nadugo ispred Patrijaršije. Ja odatle živ otići neću, a oni su toliko vlastoljubivi da ni oni neće popustiti, onda nam ostaje jedino to – idemo do kraja, na kojem bi ipak mir zavladao svima nama.

Administrator Atanasije

Razgovarali ste sa vladikom Atanasijem?

– Da, rekao sam mu da Sinod nije imao pravo da uzurpira eparhiju, imao je pravo da eventualno pošalje jednu isledničku komisiju, mada je i to kanonski prekršaj, stoga jedino još čekamo odluku Sabora. Ako on donese odluku, trudićemo se da ga poštujemo a ovaj okupacioni način ovoga trenutno Slepoga sinoda G.G. Irineja Bulovića i ako mene pitaš, dok sam ja u Crnoj reci, kod mene nećeš ući. A on urliknu: „Ući će policija“. Policija normalno može da uđe, ali ja ne znam da li ste čuli za reč sramota.

Ne biste mu više ništa sem toga rekli?

– Zahvalio bih se Atanasiju za sve ratne godine, za sav trud oko naroda po stradalnim predelima naše Republike Srpske i drugih delova gde su naši Srbi stradali, on je uvek trčao da pomogne, spase i izbavi, pa i na Kosovu i Metohiji. Tada sam ga ja vozio, te smo išli svuda bez pratnje i ako ga iko zna od nas koje sad naziva kriminalcima i fanaticima, znam ga ja. Hvala mu za sve to, hvala mu za njegovo negdašnje izlivanje svetootačkog predanja, za knjige koje je pre napisao, hvala mu ali ovo što sada radi, ovo je... On sve zna ali više vrede njegove reči od pre 10 godina, njegova teologija koja je savršena bila sada prelazi u ekumeno teologiju sprovođenu komunističkom praksom, ja čitam njegove tekstove i ne mogu da verujem da on daje izjave kao iz DB. Kaže: „Artemije je dobar čovek, ali ne smem da ga pustim da govori (medijima) jer ne znam šta može da kaže“.

Atanasije je administra(k)tor a ne administrator. On ore zemlju koja je spremna za žetvu Gospodnju. Metodama i učenjem novim pravi nered i sablazan.

Teodosije

– Znamo da u kanonima crkve ne postoji razmonašenje kao čin, ali oni (Sinod) mogu da urade i ono što ne postoji. Ta petorka sa jadnim patrijarhom koji je večito izložen njihovim lavovskim voljama naći će načina da sprovede i nemoguće ako se naruči. Teodosije je dobar čovek koji je krenuo da uzdiže sebe lebdeći umišljajem vrlina dok nažalost nije potonuo u podnožno more sujete. On, već siguran da je zauzeo vlast u Eparhiji raško-prizrenskoj, počeo je da se ponaša kao diktator. Mi imamo snimak gde se vidi kako postupa prema Artemiju, čije je duhovno čedo, sa kojim je godinama živeo i duhovno prohodao. Mnogo je duhovno popustio i kada bi mu sada neko rekao da ipak neće biti glavni u eparhiji, bojim se da on to nikada ne bi umeo da shvati.

I Sveti sabor će na kraju biti samo Bulović

– Sabor je uzurpiran od nekolicine episkopa koji sve odluke donose pritiskom na ostale. Kao što su šezdesetih iz Sabora izbačeni narod i sveštenici, tako će na kraju i Sabor biti nebitan naspram Sinoda, a onda će izbaciti iz Sinoda sve dok ne ostanu Amfilohije i Irinej Bulović, a na kraju samo Bulović koji će pompezno izaći iz komandantske senke. Svaki patrijarh ima noćne more da nešto slučajno ne pogreši, pa da ga Irinej ne prepadne i popravi skokom iz Novog Sada. Kada bi za nekoga radio pod pritiskom, možda bi se i opravdao. U suprotnom, nemam komentar.

Tuča ispred manastira Gračanica je klasičan DB scenario

Kada ste čuli vest o privremenom razrešenju vašeg vladike Artemija, krenuli ste sa monasima iz Crne reke ka Gračanici?

– Stižem poslednji i vidim čudnu sliku. Prepoznajem DB scenario jer nažalost o tome znam više nego o teologiji. Maestralan scenario. Dvadesetorica telohranitelja u civilu se zavukli u uzan tunel dug tri metra i čekaju kao neke zverčice. Ispred tunela kao mamac nekoliko svojih najkrupnijih monaha koji nam nisu dozvoljavali da uđem kod Artemija po blagoslov, naravno postavljeni od Teodosija&DB. Izdaleka, to je izgledalo kao da se u porti dešava ko zna šta. Kada sam prišao i video da nije ništa, pokušao sam da razgovaram sa monahom kojeg dobro znam. „Šta ti znači to, brate moj, da me ne pustiš da vidim našeg zajedničkog duhovnika?“ pitao sam ga ali je bio neprijatan, po zadatku. E onda sam ja započeo ne tuču, to nije bila tuča, rekao sam „Braćo, tući se nećemo!“ a onda sam rekao svojima da svaki uzme jednog pa ga povuče i tako oslobodi ulaz u tunel. Onda su se „odjednom“ našle i kamere i svi snimci i sledne izjave su ličili na narodno pozorište. Mi se zaista nismo tukli. Jedini koji je nastradao je jedan naš monah, Rus, koji je hteo da se provuče kroz tu gužvu da bi došao do vladike i tukli su ga odozgo i monasi i ti njihovi „civili“.

Kako se novi administrator, umirovljeni vladika Atanasije stvorio samo sat vremena nakon što je Sinod doneo odluku o privremenom razrešenju vladike Artemija?

– Znali su odluku i pre zasedanja. Atanasije je već bio na prelazu kod Merdara. Čim su upali u manastir, obili su kelije, zauzeli računar, smenili sekretara eparhije, oni se nisu ponašali kao neka komisija koja je došla da ispita, nego kao sudije koje su dugo godina strasno čekale na ovo. Dugo se tražio način kako da on bude smenjen, kao jedan duhovni vođa, najveći čuvar pravoslavlja među episkopima. Onda su našli oca Simeona. Ako je on nešto ukrao, što ste to prosuli u medije, „dobronamerni“ Teodosije i Atanasije? Hvataj ga, vodi ga na sud. Ali oni se, kao ni komunisti, nisu mnogo trudili da prvo islede, nego odmah preko medija. Bez suđenja. Veliko rasuđivanje!?

Antiekumenista, antiglobalista i antipapista

Zbog čega je vladika Artemije, po vašem mišljenju, toliko smetao Sinodu?

– Vladika je poznati antiekumenista, antiglobalista, antipapista. Oni nama na to kažu: vi hoćete protiv celoga sveta, a mi nećemo nego hoćemo da budemo kao oni koji sve vole ali znamo da je put spasenja samo jedan Gospodnji, svetootački, pravoslavni.

Zbog čega onda baš sada?

– To je strah, da im slučajno ne poremeti glavnu stvar kojom se bakću, a to je dolazak pape u Srbiju 2013. u Niš. Već pet godina se glože kako to da pripreme, kasne s tim, bio im je potreban patrijarh, jure i žure. Prvi mogući dan nakon sahrane patrijarha Pavla i posle 40 dana iskoristili su da biraju patrijarha.

Njima se žuri u ekumenu a nama se ostaje u pravoslavlju

– Neka znaju da koliko se njima više žuri, nama se više ostaje u pravoslavlju. Evropski Jevreji, tj. masoni, ali ne oni rotarijanci i ta sitna riba, nego onaj vrh vrhova, hoće da ujedine pravoslavne sa katolicima i protestantima i da im onda kažu hiljadu godina ste i jedni i drugi trvdili da imate jedino istinitu veru, a sada ste se ujedinjavanjem i popuštanjem dokazano odrekli te vere, te su jedino Jevreji navodno ispravni. I na sve je ovo upozorio još četrdesetih naš Sveti vladika Nikolaj. Jedan Bog, jedna vera, jedno krštenje i jedna jedina Crkva – pravoslavna.

Da li to ima veze i sa novom-starom liturgijom?

– Novatorstvo u liturgiji kažu da se vraćaju na staru liturgiju a ne shvataju da se molitva crkve izgrađuje i živi Duhom svetim kroz vekove. To nisu promene da ona bude bolja, nego da što više liči na katoličku misu i da se to spoji. Ne daj Bože da papa dođe, mada oni sve ovo pripremaju već 100 godina jer se rimska vlastoljubiva gordost nikada ugasiti neće, ali pošto je Gospod s nama i nas pet može s Bogom da im to sve upropasti. S Bogom mojim preskačem zid visoki (Bogosluženje).

Neki su počeli zbog ovakvih stavova da vas smatraju nekakvim zilotima. Ima li to smisla?

– Sa zilotima veze nemamo, ziloti su krajnost kao i ekumenizam, možda malo manja. Velike dušepogubne krajnosti. Ja sam 2003. pokušavao da pričam srednju priču između zilota i ekumenizma i sa mojom pričom nigde nisam mogao da izađem. Puštali su ekumeniste i zilote, te dve bolesne krajnosti, a ko je gori – to je mrtva trka. Ziloti su bar hrabri, ako je za opravdanje.

Pravi se svetska vlast i svetska vera, ali u njoj nikada neće biti pravoslavlje, jer mi jedini imamo blagoslov Božje istine u Crkvi i dokaze blagodatne kroz jedine čudotvorce medju drugim verama, svetoga Savu, Vasilija, čudotvorna tela njihova. Svi koji to ne shvataju, bez obzira na to koliko inteligentni masoni bili, moraće da nas se reše, nas koji čekamo carstvo nebesko, a na zemlji krst nositi nama je suđeno. Slava tebi Bogočoveče Hriste, koji si postradao za nas i pokazao nam jedini put ljubavi Tvoje. Amin.

(Razgovor vodila Ana Radmilović)

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner