“…Ove jeseni navršava se 102. godina kako je nekadašnja Austro-Ugarska monarhija izvršila aneksiju Bosne i Hercegovine. Taj nezakoniti čin otimanja i prisvajanja prethodno okupiranih teritorija učinjen je suprotno odlukama Berlinskog kongresa i, kako je poznato, bio uzrok izbijanju Prvog svetskog rata….” Sve do podvučenog dela pasusa bilo je u redu – ali ovo.....??? Zaista, teško je naći reči za ovakvo rezonovanje. Austrougarska aneksija Bosne i Hercegovine – pa ništa manje nego “ kako je poznato, bio uzrok izbijanju Prvog svetskog rata“. Potez jedne potpuno drugorazredne sile, aneksija periferne oblasti okupirane još 40 godina pre toga – i bum! Izbija ni manje, ni više nego Prvi svetski rat! Istina, fitilj mora da je bio podugačak, jer do eksplozije je, onda, došlo tek kroz 6 godina – ali ipak.... Ne znam na osnovu kojih obimnih izučavanja istorijskih dokumenata je autor došao do ovog svog zaključka, ali mislim da je balkanocentrična zaslepljenost (u ovom slučaju srbocentričnost, mada od takvog rezonovanja nije slobodan niko sa Balkana) vrlo ozbiljna prepreka trezvenom razmišljanju i zaključivanju.

A uzrok svakao nije bio, možda bi se moglo reći da je to korijen povoda. Da je čin aneksije učvrstio levorver u ruci Gavrila Principa. Ne znam nisam istoričar ali od onoga što sam pročitao ništa ne ukazuje da je aneksija bila uzrok Prvom svjetskom ratu. A nije samo tu gospodin Spremo omanuo. Što se tiče neprijateljske strane tu bi se mogle povući realne paralele, ali što se tiče nas Srba, mi nismo ni izbliza onakvi kakvi smo bili prije stotine godina. Tada je svaka srpska porodica ili bar devedeset posto njih imalo u prosjeku po šestoro djece, narod je bio vjeran crkvi i znao je ko je i šta je. Jest bio je nepismen ali znali su za svoju tradiciju i borili su se za svoj opstanak. Stotinu godina kasnije neprijatelj je otežao, prozlio se još dublje, uhvatio se skuta sile i udara li udara. Mi Srbi obezglavljeni poluvjekovnom lobotomijom komunista, obogaljeni bijelom kugom, svi odreda pismeni ali ne bih se kladio da znamo i poštujemo sebe i svoju tradiciju. Vjeru upražnjavamo ko švedski sto, uzmi šta ti se dopad ostalo ignoriši. Partijski podijeljeni i zavađeni i obloporni na novac, alavi. Zaboravili smo i najbližu familiju a o daljnjoj familiji se i ne priča. Mislimo da smo mi i naša dijeca kraj svijeta da dalje ništa ne postoji. A takvi smo ranjivi, do bola ranjivi. Ne vidimo da nam se ništa dobro ne sprema u međunarodnoj kuhinji a htjeli bi da probamo specijalitete iz te iste kuhinje, i probavamo ih i u toj alavosti nestajemo. I džaba nama Petar Kočić i citiranje slavnih rečenica iz njegovog opusa kad to nema ko da čuje. Ogluvili smo od partijskih megafona i terevenki. Nigdje vizije samo iluzije. Otkidaju nas komad po komad ali ništa zato, bitno je da smo mi i naša isključivo naša djeca živi i zdravi. Sramota me je činjenice iz najnovijih dnevnih dešavanja. Romima su otkazali gostoprimstvo u Francuskoj. Svi organizovani Romi u svim zemljama Evrope su demostrirali. Naše Srbe na Kosovu ubijaju, drže ih u getima i izolaciji, bez ikakvih prava i ni mukajeta. Izgleda da smo se zabavilio o sebi!

@Zdravko, previše nas ocrniste! Naravno, ima dosta
istine u tome što ste napisali, ali nas većina u
BiH, tačnije u Republici Srpskoj, zna i ko smo i šta smo. Najveći problem je bijela kuga, tiho nas
nestaje, ali ovo što nas ima nekako se nosi i sa
"glavatom gospodom", i sa nametanjem bošnjaštva ili
bosanstva, pravoslavlje poštuju i ateisti. "Malo
ruka, malena i snaga...".