Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska | |||
Tapkanje u mjestu, u zoni sumraka |
![]() |
![]() |
![]() |
ponedeljak, 17. mart 2008. | |
Moram ipak da istaknem da u poslednje vrijeme ohrabruju neki novi stavovi aktuelnog visokog predstavnika međunarodne zajednice i predstavnika Evropske unije u BiH Miroslava Lajčaka, koji jasno poručuje da je Republika Srpska ustavna kategorija i da svi oni koji pokušavaju da je ukinu nemaju šanse da to i učine i da im je pametnije da odmah odustanu od ćorava posla... Takođe, u poslednje vrijeme, istina slabašno dopiru i neki svježi vjetrovi iz SAD i to od strane predstavnika Stejt de Partmenta, koji su bili eksplicitni u američkom Kongresu, naglašavajući da nema govora o ukidanju Republike Srpske, te da je ona sastavni dio BiH sa jasnim ustavnim nadležnostima...No, ne misle svi tako. Eklantantan primjer za drukčije ponašanje je poslanik u Evropskom parlamentu Doris Pak, koja s vremena na vrijeme, uvijek pokušava da nešto novo, neprijatno Srbima "spakuje"! Samo ću se na kratko osvrnuti na vrijeme kada su u BiH bili visoki predstavnici Volfgang Petrič, a nakon njega Pedi Ešdaun.Tada je, rekao bih, krenula ubrzana i vrtoglava devastacija i urušavanje najvažnijih institucija Republike Srpske. Svakodnevno, na raznim mjestima održavaju se brojni sastanci, konferencije, kongresi...vode se neproduktivni, bezlični i nesuvisli razgovori o svemu i svačemu, izuzev o stvaranju uslova za bolji život običnog čovjeka. Drugi nam uglavnom nameću teške političke teme i zato se domaći političari već godinama vrte u začaranom krugu... Permanentno se ''široke narodne mase'', rekao bih, ciljano sluđuju tzv. društvenim reformama. U našim uslovima to znači da se različite forme uvijaju u oblandu reformi, što u konačnom cilju običnom smrtniku ne znači ništa. Jer, u tim tzv. reformama nema suštine, a suština bi bila - bolji život za svakog čovjeka. Kao jedan od najzanimljivijih psihosocijalnih fenomena, kao model narodnog pražnjenja agresije, bijesa i apatije – prividno stvarani mir i tišina, iz zatvorenosti hotelskih prostora i mraka kuloara, stidljivo su izašli u javnost, kao novi model definisan u sintagmu: ''postignutog dogovora – bez ikakvog dogovora'' (sic)!? Dakle, fenomen bezbjedne udaljenosti, kako prostorne, tako i potpune otuđenosti nekih političara od naroda, daje priliku razno raznim ''ekspertima'', ''analitičarima'' i inim manipulantima iz nekih NVO koje uopšte nemaju svog članstva, ali zato ih prebogato finansiraju Soroši i razni drugi ološi..,dakle, eto, oni udruženi tako, služeći se naknadnom pameću i koristeći tuđu pamet - rekonstruišu domete raznih političkih ekskurzija – ''upoznaj domovinu da bi je više volio''! Sve u skladu i pod motom nekadašnjeg ''Ferijalnog saveza'', takođe, nekadašnje Jugoslavije Fenomen o kojem je riječ, prirodna je posljedica dugogodišnje političke i ekonomske kriminalizacije društva, koja se pokazuje kao neka vrsta nužnosti na koju su nas perfidno privikavali neki politički avanturisti i bulumanta bjelosvjetskih antisrpskih mešetara. Već imunizovana na brojne skandale i afere, u atmosferi i ambijentu nekih nerješenih slučajeva ubistava istaknutih Srba i brojnih privrednih kriminalnih radnji, javnost u RS se drži u stanju permanentog straha, agonije i neizvjesne budućnosti - šta će biti sa Republikom Srpskom? Prođe i dvanaestogodišnjica Dejtonskog sporazuma i gle čuda, ispostavi se da je taj Međunarodni sporazum, koji je jasno definisao unutrašnje ustavno ustrojstvo u BiH, eto, neko ukrao??? Nevjerovatno, ali istinito! To je jedino moguće u ovakvoj zemlji, zemlji lopoviji... U žižu javnosti se vraćaju ustavne promjene u BiH, koje se pokušavaju proturiti kroz mala vrata i to u vrijeme, u vrijeme kad to nije nikako dobro raditi! Razgovori beha političara sa međunarodnim predstavnicima vode se daleko od očiju i ušiju javnosti. Narod je, opet, po ko zna koji put, ostao uskraćen za prave informacije... Eto, baš ovih dana pojavljuju se neke nove-stare ideje, koje stižu iz bloka stranaka sa hrvatskim predznakom. Te aktivnosti još više drmaju ionaku turbolentnu i prenapregnutu političku atmosferu u BiH. Jer, u ovom trenutku još se sa sigurnošću ništa ne može reči o sudbini policijske reforme, koja je jedan od uslova za potpisivanje Sporazuma BiH sa Evropskom unijom, a eto, obnavljaju se zahtjevi za ustavnim promjenama. Kako trenutno stoje stvari, po prvi puta najjača politička stranka iz Republike Srpske SNSD-e, koja je i vladajuća u Republici, eto, neće snositi odgovornost za eventualni neuspjeh ili bolje rečeno – krah reforme policije u BiH. SNSD-e ja vrlo pragmatičnim i konstruktivnim djelovanjem uspio da sačuva MUP Republike Srpske, a da istovremeno učestvuje i u policijskoj reformi. Ovaj sumorni tekst jeste samo paradigma kolektivnog ludila i beznađa u kojem se nalazimo. Žalosno je što je stanje nacija u BiH ovakvo, ali ono je stvarni odraz naše političke i ekonomske stvarnosti, odnosno situacije u kojoj zamislite, vlast i kad se odluči da nešto i kaže - još ima ''snage'' da nebuloznim i nesuvislim izjavama i još jalovijim potezima tješi sopstvene narode i kaže kako još nije sve propalo? Najviši funkcioneri iz RS, na svaki način, nastoje da građane uvjere da sve ipak nije tako crno, kako na prvi pogled izgleda!? I oni su upravu! Jer, posmatrano iz objektivnog ugla - situacija u Republici Srpskoj je mnogo bolja od zatečenog stanja dok je još na vlasti bio SDS. Mnogo komplikovanija situacija je u Federaciji BiH, zbog deset Kantona, jedanaest vlada i ne znam tačan broj ministarstava, što se sve u negativnom kontekstu reflektuje i na ukupno funkcionisanje BiH. Sve što je ovdje rečeno - odnosi se i na stanje nacije u Republici Srpskoj, i ne može se izolovano posmatrati od stanja dva konstitutivna naroda (Bošnjaka i Hrvata) u Federaciji BiH. Narodu je, izgleda, preko glave i formi i reformi. Dozlogrdile su mu i razne institucionalne rekonstrukcije i istovremeno političke opstrukcije. Dosta mu je i političara iz pozicije i opozicije! Sit je i visokih i malih predstavnika iz međunarodne zajednice! Dakle, nakon ovoga, svako od nas bi - sam sebi - mogao postaviti osnovno pitanje: gdje sam ja u ovoj priči? Naravno, da bi za bolji život građana mnogo važnija bila kombinacija i mogućnost prilagođavanja sistemu koristoljublja, lopovluka, sveopšte grabeži i pljačkanja po formuli – ''IMT'' (ima li mene tu?), koja još jedino efikasno funkcioniše. U BiH su gramzivost, lopovluk i egoizam prećutno promovisane u vrline i vrijednosti, bez kojih se ne može u tu jedinu budućnost koja nam se nudi??? Ko je meni kriv što skoro cijeli život, suprotno prirodnim zakonima – pokušavam da ''ispravim krivu Drinu''!? Umjesto da kao i većina drugih pametnijih – samo klimam glavom i potvrdim egzaktnu činjenicu da je Drina kriva! Ko mi je kriv što stalno u javnost iznosim sve negativne društvene i političke pojave i što na bazi sopstvenih osjećanja ulazim u nepredvidive situacije!? Politička scena u BiH je, recimo, postala tržište rizika – jedni rizikuju sve, pa čak i vlastite živote, drugi na lopovski način i bez rizika stiću ogromna bogatstva, treći i jedno i drugo istovremeno rade. Neznalice, lopuže i lopovi su postali gospodari, jer njihova snaga i pamet počivaju na strahu i kukavičluku naroda. Bez obzira na sve, nikada se neću pomiriti sa tim! Opet sam spreman na nove izazove, jer iako sam i ja danas političar, nikada se neću pomiriti sa tim da smo svi u politici isti, mada narod ima skoro jedinstveno mišljenje da smo svi mi lopovi! To nije tačno! Sa ljudima koji meni vjeruju i kojima ja vjerujem, žestoko ću se suprostavljati svakom protivustavnom i territorijalnom pokušaju prekomponovanja BiH. Zašto? Zato što Republika Srpska ima svoju budućnost i što je, poslije decenije privredne stagnacije i propadanja na svim poljima, uspjela najviše zahvaljujući ovoj Vladi, da napokon krene u ekonomski napredak i razvoj. To pokazuju i svi pozitivni ekonomski parametri u prošloj godini, sa tendencijom da se to u ovoj godini i mnogo popravi, naravno na bolje...I popraviće se! NAPOMENA: Slavko Jovičić Slavuj, poslanik u Parlamentarnoj skupštini BiH
|