Početna strana > Debate > Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska > Kristijan Šmit - duh(g)ovi iz prošlosti
Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska

Kristijan Šmit - duh(g)ovi iz prošlosti

PDF Štampa El. pošta
Centar za društveno-politička istraživanja RS   
petak, 29. septembar 2023.

 

Šmitovu političku karijeru obilježili su brojni skandali. Njegovi protivnici podsjećaju da je mjesto ministra poljoprivrede izgubio zbog skandala sa odobravanjem upotrebe pesticida, ali je, ipak, najveći skandal, koji je kasnije zataškan, bio 2007. godine, kada je kao državni sekretar za odbranu pokušao da rehabilituje nacističkog pilota Vernera Moldersa.

Kako je pisao njemački časopis Kontraste, njemački ministar odbrane Peter Štruk (Partija SPD) je 2005. godine, poslije kritika javnosti, zabranio da jedna jedinica vazduhoplovstva nosi ime po Moldersu.

Dvije godine nakon toga Kristijan Šmit je pokrenuo inicijativu za rehabilitaciju ovog pilota Luftvafea (ratno vazduhoplovstvo nacističkog njemačkog Vermahta).

Prema njemačkom časopisu Kontraste, Molders je bio jedna od poznatih ličnosti „Trećeg rajha“ zahvaljujući, između ostalog, veoma bliskim vezama sa Hermanom Geringom, šefom nacističkog vazduhoplovstva i jednim od prvih Hitlerovih saradnika.

Prema Kontrasteu, Molders se borio na strani nacista u Drugom svjetskom ratu, kao i ranije u Španskom građanskom ratu kao dobrovoljac. Bio je pripadnik zloglasne Legije Kondor, tokom čijeg bombardovanja je ubijeno na hiljade civila. Sam Hitler mu je dodijelio najviša odlikovanja, a poslije smrti proglašen je za „heroja nacionalsocijalizma“.

Fotografija 1. Hitler odlikuje Moldersa.

Uprkos svemu tome, Šmit je stao u odbranu nacističkog heroja Moldersa, rekavši na televiziji da nacistički pilot „nema smeđe fleke na prsluku“. Njemačka javnost je tada burno reagovala, podsjećajući da je u zločinima učestvovala i Legija Kondor, kojoj je pripadao Molders.

Zalaganjem za nacističkog heroja Moldersa, Šmit je, kako je pisao magazin Kontraste, prekršio rezoluciju Bundestaga u kojoj je pisalo da se pripadnicima Legije Kondor neće dodjeljivati odlikovanja.

Između ostalih, reagovao je i istoričar Detlef Bald koji je istakao da je Molders izgradio karijeru kao vijerna karika u nacionalsocijalističkom lancu i da je kao pilot učestvovao u nacističkom bombardovanju Londona i Denkerka.

Šmit je tvrdio da nacistički heroj Molders nema nikakve veze sa nacističkom ideologijom, što je istoričar Bald demantovao, rekavši da su Šmitove tvrdnje lažne i veoma opasne, jer je Molders bio aktivni propagator nacionalsocijalizma i da se nikada nije distancirao od projekta istrebljenja Jevreja.

Magazin Kontraste je potom podsjetio na Moldersovo ushićenje pri pogledu na zapaljeni Denkerk, kao i na njegove stavove da je „divan osećaj za Nijemce da se bore u [ovom] ratu“.

Ovaj njemački medij je tada ocijenio da je veoma opasno što Šmit u ime Ministarstva odbrane pokušava da rehabilituje nacističkog heroja, pilota Moldersa i ikonu desničarskih ekstremista u Bundesveru.

Ove godine (u martu 2023.) njemačka državna televizija ZDF objavila je prilog o Kristijanu Šmitu koji je bio kritičke prirode, sa posebnim osvrtom na njegovu orijentaciju ka nacističkom naslijeđu. U ovoj emisiji prikazan je video kada Šmit polaže vijence nacističkim vojnicima Vermahta koji su bili u sastavu SS 1. brdske divizije. Uniforme koje su nošene ovom prilikom su iz vremena nacističke Njemačke.

Video: 

Molders je prvi pilot u istoriji vazduhoplovstva koji je zabilježio 100 pobjeda iz vazduha. Nema podataka da je učestvovao u bombardovanju Jugoslavije.

Fotografija 2. Šmit u Mitenvaldu polaže vijence vojnicima nacističkog Vermahta

Fotografija 3. Molders sa Geringom 

KRISTIJAN ŠMIT - ČLAN UDRUŽENjA VETERANA BRDSKE DIVIZIJE NACISITČKOG VERMAHTA

Njemački poslanik Gregor Gizi sa grupom poslanika iz političke partije „Der Linke“ se 2006. godine obratio njemačkom parlamentu pismom i pitanjima u vezi sa Kristijanom Šmitom i njegovom odbranom nacistitčkog heroja Vernera Moldersa. Pored ostalih argumenata, u pismu se pominje i da je Kristijan Šmit član „Kameradenkreises der Gebirgstruppe“, što bi se u slobodnom prevodu moglo opisati kao „Krug pripadnika društva brdskih trupa“, čiji je vođa bio nacistički SS general Hubert Lanc, koga se ova organizacija nije odrekla ni do danas. Nacistički SS general Hubert Lanc je do smrti 12. avgusta 1982. u Minhenu bio počasni predsjednik ove „Krug pripadnika društva brdskih trupa“. Link do obraćanja Gregora Gisija na njemačkom: https://bityl.co/LQIA

Fotografija 4. General Hubert Lanc.

Oktobra 1940. Hubert Lanc preuzeo je komandu nad 1. brdskom divizijom, koja je bila namijenjena za operaciju Feliks, napad na Gibraltar. Ova operacija je otkazana i divizija je prebačena na istok gde je u sastavu 2. armije učestvovala u invaziji na Jugoslaviju aprila 1941. godine!!!

Poslije rata suđeno mu je za ratne zločine i osuđen je u slučaju Jugoistok, tačnije za više zločina jedinica pod njegovom komandom na Balkanu. Osuđeni zliočinac je na slobodi već od 1951. godine.

U periodu od 18. jula 1947. do 18. februara 1948. odigralo se najznačajnije suđenje za Jugoslaviju. Radilo se o grupi od 12 optuženih njemačkih komandanata koji su jedno vrijeme služili na Balkanu. To su bili: Vilhelm List i Maksimilijan fon Vajks, komandanti Jugoistoka, Lotar Rendulić, komandant 2. Pancer armije, Valter Kunze, zamenik komandanta Jugoistoka, Herman Ferh, načelnik Generalštaba Jugoistoka, Franc Beme, nacistički komandant u okupiranoj Srbiji, odgovoran za varvarske masakre nad hiljadama civila, Helmut Felmi, komandant 68. armijskog korpusa, Hubert Lanc, Ernst Dener, komandant 69. armijskog korpusa, Ernst fon Lajser, komandant 15. armijskog brdskog korpusa, Vilhelm Špedel i Kurt fon Gajtner, načelnik štaba i vojno-administrativni komandant Jugoistoka. Suđenje je trajalo 117 dana i za to vrijeme je pročitano 1.025 dokumenata i saslušano 678 svjedoka te sačinjen transkript na 9.556 stranica. Nacistički zločinac Beme je izvršio samoubistvo prije izručenja Jugoslaviji od strane saveznika.

Nacista Hubert Lanc je i sam svjedočio o genocidu u NDH tokom svog boravka od decembra 1943. do marta 1944. ovako: "Na našoj strani vojuju dobrovoljački bataljoni domaćih muslimana, koji gore od želje da se osvete komunistima za ubistva i paljevine, koji, iz čistog fanatizma, načiniše u njihovim sjedištima. Pojavljuju se slike velikog užasa, van mogućnosti predstave civilizovanih ljudi...” Takva je izgledala “hrvatska”, “nezavisna” (!!) “država” (!!!)u sredini svoga kratkog života.

MITENVALD

Mjesto na kojem je poslije 1945. godine njegovan kult pomenutih brdskih formacija, trupe sa svojim 2posebnim mentalitetom“, ali i odakle su ponovo upućivane širom svijeta, zove se Mitenvald. Tu se nalazi istorijski, duhovni i politički centar njemačkih brdskih trupa. Ovdje se već više od pola vijeka razvija posebna vrsta vojne prakse i tradicije. Veze ovog kultnog mjesta do danas sežu do vrha političkih i vojnih tijela u Njemačkoj.

Nacistički heroj general Edvard Ditl

Adolf Hitler je 1. jula 1944. godine, državnom ceremonijom u Palati Kleshajm, odao počast generalu brdske pješadije Edvardu Ditlu, koji je poginuo u avionskoj nesreći. Kao vojnik Rajhsvera, Ditl se već pridružio prethodnoj grupi NSDAP-a, DAP-u, u Minhenu januara 1919. godine. Tokom Hitlerovog puča 1923. stajao je uz Nacionalsocijalistički strijeljački puk kojim je komandovao. Nacistička propagandna mašina učinila je nacističkog generala Eduarda Ditla, pored Romela, najpopularnijim vojnikom Vermahta.

Fotografija 5. Hitler na sahrani nacističkog generala Edvarda Ditla

„Krug pripadnika društva brdskih trupa“, koji je zvanično osnovan na prelazu iz 1951/52., već je u prvim brojevima časopisa svojih članova odao počasnu uspomenu na naci-generala Eduarda Ditla. 1964. godine, pod saveznim ministrom odbrane fon Haselom, donesena je odluka da se imanju Bundesvera u Fisenu da ime „Kasarna generala Ditla“. Sa tradicionalnom uredbom, vojni objekti su mogli da budu imenovani „po ličnostima koje su bile primjerne u stavu i učinku“.

Trebalo je proći 30 godina da bi došlo do promjene zbog sve većih protesta zbog pronacističkih komemoracija, čemu je doprinijelo i obnovljeno planiranje raspoređivanja jedinica brdske pešadije u bivšoj Jugoslaviji devedesetih. Sve ovo je osiguralo zatvaranje kasarne „General Ditl“ u Fusenu i kasarne General „Ludvig Kubler“ u Mitenvaldu, koje su krajem 1995. preimenovane[1]. Tim povodom general brdske pešadije Rajner Jung izjavio je: „Ditla se ne može optužiti ni za šta osim da je bio odan Hitlerov sledbenik“ (Die Velt, 8. jun 1995).

Obnova duha, stava i posebnosti

19. maja 1957. godine u Mitenvaldu je organizovana proslava regrutovanja prvih vojnika poslije 2. Svjetskog rata. Kao njemački ministar odbrane, koji je upravo stupio na dužnost, Franc Jozef Štraus (funkcioner CSU partije kojoj pripada K. Šmit) nije propustio priliku da 19. maja 1957. godine u Mitenvaldu proslavi polaganje zakletve prvih regruta od sloma nacističke Njemačke. Regruti 1. brdske divizije su prvi vojnici Bundesvera koji su položili tu svečanu zakletvu kao jezgro vojske.

Tadašnji komandant 1. brdske divizije Hans Buhner u svom govoru rekao je: „Veliki broj vojnika koji se poznaju iz ratnih (nacističkih-PP) brdskih divizija” su „naročito srećni”. Jer „svaki od ovih starih pripadnika brdskih trupa“ doprinosi „da ova nova 1. brdska divizija ponovo bude ispunjena onim duhom, tim stavom i onom posebnošćukoju su imale brdske divizije Vermahta. Zadovoljstvo je vidjeti da su našimladi volonteri na dobrom putu da preuzmu i nastave ovu vrijednu tradiciju.”

I nakon razriješenja sa mjesta ministra odbrane, Štraus je držao pod zaštitom pripadnike nacističke prve brdske divizije. On će svakako odigrati aktivnu ulogu - zajedno sa generalom BND (Njemačka obavještajna služba) Gelenom - u obezbjeđivanju da krivične istrage pokrenute 60-ih godina protiv oko 300 pripadnika brdske divizije - zasnovane na masakrima u Komenu i Kefaloniji tokom Drugog svjetskog rata - ne budu iznesene pred sud čak ni u jednom jedinom slučaju. Godine 1986., Štraus je sebe opisao kao „oca 1. brdske divizije“. Čak i očigledne nacističke reference za njega nisu predstavljale problem pa je tako izjavljivao da: „Za njemačke brdske trupe, general Ludvig Kubler (ratni zločinac strijeljan u Jugoslaviji čije ime je nosila kasarna u Mitenveldu) bio je uzor kao ličnost i kao vojnik. Vojska mu mnogo duguje do danas.” U svojim posthumno objavljenim memoarima, Štraus je posvetio nekoliko stranica svojoj ulozi u obnovi i izgradnji brdskih trupa.

POVRATAK NA MJESTO ZLOČINA

Nakon ujedinjenja dvije njemačke države, trebalo je da dođe do obnove nadogradnje brdskih pešadijskih jedinica stacioniranih u vojnom centru Mitenvald i u političkom i u logističkom smislu. Krajem 1991. kancelar Helmut Kol je u ličnom pismu uvjerio „Krug pripadnika društva brdskih trupa“ da će „brdske trupe takođe zauzeti istaknuto mjesto u novoj strukturi Bundesvera (Njemačke armije) (...)“. Prema Kolu, ovo nudi „šansu (...) da se nastavi sa oprobanim tradicijama i da se održi duh brdskih trupa“. Ako se osvrnemo na posljednju deceniju, brdske pješadijske jedinice se mogu pohvaliti da su gotovo uvijek među prvim operativnim jedinicama koje savezna vlada Njemačke uvodi u nove ratne operacije. Tako je njihov put bio preko Somalije, Avganistana pa do Jugoslavije.

Tokom NATO agresije na Srbiju nemačke brdske trupe ponovo djeluju na srpskim teritorijama, konkretno na Kosovu i Metohiji: „Prvi put od Drugog svjetskog rata njemački vojnik je izdao naređenje (u Prizrenu). „Otvoriti vatru na osobu u borbi“, prenosi novinski magazin Der Špigl. Bili su to vojnici iz 571. brdskog pješadijskog bataljona iz Šneberga/Saksonije, koji su osnovali oficiri Mitenvalda nakon ponovnog ujedinjenja.

Ubistvo Srba Žarka Andrijevića i Slavka Veselinovića u Prizrenu u koje je ispaljeno preko 200 metaka od strane njemačkih pripadnika 571. brdsko pješadijskog bataljona.

Rat na Kosovu i Metohiji je takođe doveo do novih počasti za još jednog vojnika pripadnika brdske divizije: general Klaus Rajnhard, koji je došao iz Mitenvalda, postao je komandant NATO-a na Balkanu. U tom svojstvu on se tada pojavio pred 6.000 slušalaca na Hoher Brendtenu, on je na pitanje zašto su „brdske trupe uvijek prisutne u inostranim misijama njemačke vojske“ odgovorio ističući da su „brdske trupe Bundesvera (...) bile izgrađene i duhovno orijentisane od ljudi koji su, kao komandanti, komandiri četa i narednici četa (s jedne strane), iz prve ruke iskusili i propatili strašno iskustvo rata i diktature, a (s druge strane) mi smo „ilustrovali bezvremenske vojne vrednosti kao što je dužnost , lojalnost, hrabrost i drugarstvo.“ „Ovi ljudi,“ rekao je Rajnhard, „bili su nam uzori, i oni predstavljaju čitavu generaciju vojnika Vermahta koji su prenijeli koordinatni sistem svog sistema vrijednosti na sledeću generaciju i naravno zaslužili poštovanje.” Prema Reinhardtu, upravo je organizacija „Veteranske grupe prijateljstva brdskih trupa“ bio taj koji „ima veoma posebne zasluge u održavanju ove tradicije i prenošenju na sledeće generacije.

Član CSU (Njemačke partije) Kristijan Šmit zastupa interese Organizacije „Krug pripadnika društva brdskih trupa“i njihovih drugova u Bundestagu. Krajem maja 2006. godine, kao parlamentarni državni sekretar u Saveznom ministarstvu odbrane, odgovorio je u ime savezne vlade na upit poslanika PDS Jelpkea u vezi sa odnosom Bundesvera i ove Organizacije jednostavnom izjavom: „Krug pripadnika društva brdskih trupa“zastupa osnovni politički stav o vrijednostima i ciljevima našeg ustavnog poretka. Saradnja Bundesvera i Organizacije „Krug pripadnika društva brdskih trupa“, kao i učešće vojnika Bundesvera u takozvanoj Brendtenovoj proslavi, dakle, nisu sporni. Vojnik Bundesvera Šmit, koji je služio u prvoj brdskoj diviziji, i sam je član Organizacije „Krug pripadnika društva brdskih trupa“. Svake godine na tradicionalnom sastanku organizacije „Krug pripadnika društva brdskih trupa“ koji se održava u Mitenvaldu, sjećaju se mrtvih drugova u zvaničnom prisustvu pripadnika Bundesvera u uniformi. Ova Organizacija i njeni članivi ni na koji način ne obilježavaju sjećanje na 5.000 razoružanih italijanskih ratnih zarobljenika koje je ubila njemačka brdska pešadija na Kefaloniji, namjerno kršeći odredbe međunarodnog prava. Oni takođe ne obilježavaju komemoraciju ubijenima u Komenu i desetinama drugih zajednica u sjevernoj Italiji i Grčkoj.

Takođe, Državni sekretar za odbranu Kristijan Šmit (CSU i član organizacije „Krug pripadnika društva brdskih trupa“) je neistinito odgovarao na pitanja poslanika Bundestaga o tradiciji Vermahta koja se održava u čast brdskim trupama riječima: „Brdske trupe nemaju zločinačku prošlost“. Tako se dešava da policija i pravosuđe ne preduzimaju mjere protiv ozbiljno inkriminisanih veterana Vermahta, već protiv predstavnika tradicionalne organizacije žrtava, Udruženja progonjenih nacističkim režimom - Udruženja antifašista.

2007. godine, bavarski ministar nauke Tomas Gopel (CSU) i državni sekretar Kristijan Šmit obilježili su godišnjicu u Mitenveldu zajedno sa ratnim zločincem Jozefom Šongraberom, bivšim komandantom njemačkog brdskog pješadijskog bataljona. U septembru 2006. godine, ovaj nacistički zločinac Jozef Šongraber je osuđen je u odsustvu na doživotnu zatvorsku kaznu od strane vojnog suda u La Speciji zbog masakra u Falkano di Kortoni u Italiji. Njegova jedinica je zatvorila 15 civila u seosku kuću i raznijela je. Poginuli su svi u kući osim 15- godišnjeg dječaka. 2009. godine potvrđena je presuda na doživotnu kaznu zatvora.

ZAKLjUČAK

Kristijan Šmit kao bivši pripandik navedene brdske divizije te bivši državni sekretar i potonji član organizacije „Krug pripadnika društva brdskih trupa“ (koja otvoreno, uporno i sistematično protežira nacističke „ugledne“ heroje), je neko ko je zastupao interese iste divizije i koji ju je scesrdno branio. Kristijan Šmit očigledno ima isti zadatak kao svojevremeno njegov partijski kolega ministar Štraus. Sa tom pozadinom K. Šmit je u svom političkom djelovanju pokrenuo proces rehabilitacije „uglednog“ nacističog heroja Vernera Moldersa, pilota Vermahta, odlikovanog od strane Hitlera.

Dakle, ideološki i politički diskurs Kristjana Šmita je okrenut ka održavanju nacističkih tradicija Vermahta, te udruženom i sistematičnom političkom djelovanju sa poštovaocima nacističkih zločinaca i rehabilitaciji onih koje su Hitler i nacistička Njemačka odlikovali kao najveće heroje.

Aktivnosti koje Kristijan Šmit provodi u BiH višestruko su kontradiktorne i zabrinjavajuće, te kao takve ne mogu biti posmatrane van navedenog konteksta koji ima istorijski kontinuitet, pored ostalog i u direktnom smislu u vezi sa nacističkim vojnim jedinicama čije tradicije Kristijan Šmit slavi, a koje su zapamćene po genocidu i zločinima protiv čovječnosti nad srpskim narodom!

(cdpirs.org)