Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > U vazduhu se oseća miris Trećeg svetskog rata - Verujemo Rusiji, Saudijci su nudili pomoć u zamenu za raskid odnosa sa Iranom, Zapad je vrlo uspešan u obradi javnog mnenja (II)
Savremeni svet

U vazduhu se oseća miris Trećeg svetskog rata - Verujemo Rusiji, Saudijci su nudili pomoć u zamenu za raskid odnosa sa Iranom, Zapad je vrlo uspešan u obradi javnog mnenja (II)

PDF Štampa El. pošta
Bašar el Asad   
nedelja, 23. oktobar 2016.

 Predsednik Sirijske arapske republike odgovarao je na pitanja specijalnog dopisnika   Komsomolske pravde Darje Aslamove.

VERUJEMO RUSIJI I NjENOJ POLITICI

KP: Zašto ste tražili pomoć Rusije u najkritičnijem trenutku? Kada je skoro sve propalo, i čak Vaš život bio u opasnosti?

Bašar Asad: Pre svega, postoje tradicionalni odnosi između Sirije i Rusije. Čak i u najgorem periodu posle raspada SSSR-a, oni su ostali dobri.

KP: Zašto niste zatražili pomoć mnogo ranije?

Bašar Asad: Ne, mi smo tražili pomoć od samog početka, ali je eskalacija konflikta dosegla najviši nivo tek prošle godine. Do tada, sirijska armija je pobeđivala. Ali, naši neprijatelji, uvidevši da mi napredujemo, pojačali su priliv terorista-plaćenika iz inostranstva. Sve više stranaca je dolazilo iz različitih država. Iz više od stotinu država! A Sirija je mala država sa nevelikim stanovništvom. I zato nam je zatrebala pomoć naših prijatelja. Umešali su se Iran, Hezbolah, a uplitanje Rusije, te velike države, presudno je izmenilo odnos snaga u našu korist. Eto zašto je nama bilo prirodno da tražimo pomoć od Ruske Federacije. Rusi su nam i ranije pomagali, naravno, ne uz pomoć avijacije, ali su nam sve slali. Oni su nam obezbeđivali neophodnu logistiku. Čak su i živeli sa nama. Imamo ruske vojne stručnjake koji ovde žive decenijama. 2014. godine, oni su shvatili da se balans menja u korist terorista, zahvaljujući podršci Zapada i drugih država – Saudijske Arabije, Turske i Katara. Zato su Rusi bili spremni za direktno intervenisanje. I mi smo ih pozvali. Verujemo Rusiji i njenoj politici. Ruska politka je bazirana na moralu, a ne samo na interesima. Znamo da ona nas podržava u ime uništenja terorizma, a ne zato što želi štogod da traži zauzvrat. Do ovog momenta oni od nas ništa nisu tražili. Svi ovi faktori su podstakli mene i sirijsko rukovodstvo da tražimo pomoć od Rusije.

SAUDIJCI SU PREDLAGALI POMOĆ U ZAMENU ZA RASKID SA IRANOM

KP: Do tzv. revolucije, ubeđena sam da ste Vi dobijali ponude od sadašnjih neprijatelja. Možda nekakve pogodbe. Šta su oni hteli od Vas? Slušala sam da je Katar hteo da postavi gasovod preko Sirije? Da ili ne?

Bašar Asad: Ponude su počele već posle krize. Zato što su naši protivnici hteli da iskoriste krizu zarad ucene. Oni su počeli da govore – ako mi uradimo to što oni hoće, oni će nama da pomognu.

KP: Šta su oni hteli od Vas?

Bašar Asad: Do krize hteli su da nas upotrebe indirektno. Nisu davali ponude, već su pokušavali da nas ubede da uradimo to što je njima važno. Tada je glavni svetski problem bio nuklearni dosije Irana. Oni su tražili da Sirija ubedi Iran da odustane od svojih interesa. Francuska je tražila, Saudijska Arabija je htela da se mi distanciramo od Irana bez objašnjenja. Jednostavno zato jer oni mrze Iran.

KP: Da li su zaista hteli da postave gasovod preko Sirije?

Bašar Asad: Ne, oni nisu govorili o tome, jer bi u tom slučaju Sirija postala važan igrač u energetskoj sferi. Cevovod je trebao da prođe sa istoka, od Irana, preko Iraka i Sirije ka Sredozemnom moru. Drugi cevovod je trebao da prođe od zemalja Zaliva, preko Sirije ka Evropi. Mislim da Zapad nikada ne bi dozvolio da Sirija postane tako uticajna, jer Sirija nije zapadna marioneta. Mislimo da je to bio jedan od faktora, mada se o njemu nije direktno govorilo. Ali, kako je počeo rat, dobili smo direktnu ponudu od Saudijaca.

KP: Izvinite, od koga?

Bašar Asad: Od Saudijaca.

KP: Od Saudijaca?!

Bašar Asad: Ako bi se mi udaljili od Irana i izjavili da raskidamo sve odnose sa Iranom, oni su mi rekli da će mi pomoći. Vrlo jednostavno i direktno.

GLAVNA BITKA IZMEĐU DOBRA I ZLA

KP: Rekli ste u jednom od svojih intervjua, da je ovo kompleksan rat, jer je moguće ubiti teroristu, ali nije moguće ideologiju. Kada sam razgovarala na frontu sa vašim oficirima, oni su mi rekli kako je moguće da se borite sa čovekom koji se ne boji smrti. Za njega je to sreća, jer ga čekaju 72 device u raju. A naši vojnici su normalni ljudi – oni se boje smrti. Dakle, stanje morala nije isto. Kod terorista je jače stanje morala. Kako se može ubiti ta ideologija?

Bašar Asad: U pravu ste. Ako govorite o tim ideološkim bojovnicima ili teroristima, koji se bore protiv naše armije, jedina mogućnost je borba sa njima i likvidacija. Nema drugog načina. Njima nije potreban dijalog. Nema ni vremena za dijalog. Moramo da zaštitimo svoje građane, i zato moramo da likvidiramo teroriste. Iako je to nedovoljno. To je kao u video igrici – oni se ponovo pojavljuju. Ubiješ jednog bojovnika, pojavi se deset novih. Nema kraja tom procesu.

Najvažnije je na svim nivoima – borba sa njihovom ideologijom, koju mi moramo da zamenimo sa isto tako jakom, ali umerenom. Nemoguće je boriti se sa radikalnim islamom bilo kojom drugom ideologijom, osim umerenog islama. To je jedini način. Ali, to traži vremena i rada sa novim pokoljenjima. I najvažnije – zaustavljanje priliva novca kojeg daje saudijska vlada i njihove nevladine organizacije, koji promovišu vehabijsku ideologiju po celom svetu. Ne možeš da kažeš – hoću da se borim sa tom ideologijom, i u isto vreme omogućavati njihovim imamima da po medresama propagiraju tu mračnu ideologiju. To je nemoguće, ali se to dešava po Evropi. Govorimo o trećem i četvrtom pokoljenju muslimana koji žive u Evropi, ali nam sada oni šalju teroriste iz same Evrope. Oni nikada nisu živeli u ovom regionu, ne govore arapski, možda i ne čitaju Kuran, ali su oni ekstremisti jer je Zapad dozvolio infiltraciju vehabijske ideologije u EU. Zato se mi suočavamo sa mnogim stvarima. Imamo posla sa njihovim moćnim medijima koji se finansiraju petrodolarima Saudijske Arabije i zemalja Zaliva, propagirajući ekstremizam. Šta činiti sa tim? To zahteva mnogo paralelnih napora. Ali, to je jedina mogućnost da se pobede. Prinuđeni smo da fizički uništavamo teroriste, ali to je samo deo rešenja, ali ne i celo rešenje.

KP: Uvek sam osećala nešto mistično u toj borbi za Damask, i tek sam posle shvatila zašto tako mnogo plaćenika dolazi ovamo. Jedan islamski teolog mi je objasnio da oni zaista veruju da će se u sirijskog gradu Dabik desiti Apokalipsa, glavna bitka između Dobra i Zla. Za to su oni sada pripravni. Bila sam, na primer, u Bosni, i mnogi fanatici su mi govorili – idemo za Dabik. Za njih je to mistika, i ja nemam predstavu kako se protiv toga boriti.

Bašar Asad: Potpuno ste u pravu!

KP: Jer se odvija velika propaganda – idite u Dabik! Idite u Siriju! Zato što će upravo tamo da se desi Apokalipsa!

Bašar Asad: To je kao sveto mesto za bitku. Ako hoćeš da odeš u raj, treba da prođeš kroz Siriju. Umirući na drugom mestu, nećeš dospeti u raj. To je deo njihove ideologije.

KP: Oni su ubeđeni, ako poginu u Siriji, odmah će da dospeju u raj?

Bašar Asad: Oni tako misle. Na primer, neki od njih su ubeđeni u to da ako ubiju više nevinih , imaće iftar (doslovno – doručak) sa Prorokom tokom Ramazana. Oni veruju u to. Njima su potpuno isprali mozak, zato ih ne možete okrivljavati, oni su jednostavno neuki. Mnogi od njih su tinejdžeri. Njih jednostavno koriste.

KP: Da, nekada su jednostavno deca…

Bašar Asad: Tačno. To je čitava mašina koja radi decenijama, ispirajući mozak, promovišući ekstremizam u islamskom svetu i muslimanskim dijasporama…

KP: Vi ste zadovoljni rezultatima ruske pomoći u poslednjoj godini? Postigli smo ozbiljne uspehe?

Bašar Asad: Do dolaska Rusije, bez obzira na to što je ovde delovala tzv. američka koalicija čije akcije deluju iluzorno, ništa nije bilo urađeno. Islamska država i Al Nusra su napredovali, imali su veliki broj boraca. Pored toga, vrbovanje terorista se samo pojačavalo. Izvlačili su sve više nafte za izvoz preko Turske. Ali, posle ruske intervencije, teritorija koju kontrolišu teroristi se smanjila. Činjenice same govore – svaka druga posledica je trivijalna. Rusi su izmenili balans kopnenih sila, ne u korist terorista.

KURDSKO PITANjE – SAMO PREKO REFERENDUMA

KP: Što se tiče kurdskog pitanja. Bila sam u Kamišli, i znam da oni žele federaciju kao idealan obrazac države, kao što je u Rusiji, gde je mnoštvo nacija objedinjeno u jednu federaciju. Zašto Sirija ne može da postane federacija? Niko od sirijskih Kurda meni nije govorio o separatizmu ili o nezavisnoj državi. Oni su mi rekli da žele da budu u Siriji, ali i da žele autonomiju. Vi se slažete sa tim? Oni su takođe dobri borci protiv Islamske države.

Bašar Asad: Hajmo da objasnimo različite strane tog pitanja. Ne možemo da govorimo samo o jednom delu Kurda, a da ne uzimamo u obzir sve lokalne Kurde, kao i sve Jermene, Čečene, Turke, Arape. Većina Kurda ne traži autonomiju. Samo deo njih.

KP: Nemam u vidu Kurde koji žive u Damsku…

Bašar Asad: Da, ali ja imam u vidu čak i te koji žive na severu. Samo deo njih govori o autonomiji. Ako govorimo o federalizmu ili bilo kom drugom sistemu, to mora da bude deo ustava. A ustav izražava volju sirijskog naroda. Stoga, ako njima treba poseban politički sistem u Siriji, oni treba da ubede u to same Sirijce. Oni ne mogu da pretresaju to samo sa mnom…

KP: Imate u vidu potrebu referenduma?

Bašar Asad: Politički sistem u Siriji ne pripada meni. Potreban je sveopšti narodni referendum, koji će da kaže „da“ ili „ne“. Drugo, ti ljudi koji govore o kurdskom federalizmu, ne uzimaju u obzir činjenicu da većinu stanovništva na severu čine Arapi. Kako se uopšte u takvom slučaju može govoriti o kurdskom federalizmu na severu zemlje?

KP: Ali, Vi imate kontakte sa Kurdima?

Bašar Asad: Da, radimo sa njima, pregovaramo.

KP: Pregovarate sa njima?

Bašar Asad: Naravno. Uvek. I mi smo ih podržavali tokom rata protiv Islamske države. Slali smo im naoružanje i vaša armija zna sve te detalje.

KP: Otvoreno govoreći, kada sam putovala po Vašoj zemlji, nisam videla nikakvu goloruku opoziciju. Mislim, sa kim Vi možete da razgovarate? Imate li realne partnere u pregovorima? Ili je to nemoguća misija?

Bašar Asad: To je vrlo važno pitanje. Ali, mi treba da definišemo reč „opozicija“. Sada ceo svet koristi reč „opozicija“. Naziva tako ljude koji su naoružani i ubijaju druge ljude. Ne možete ih nazivati opozicijom. To je politički termin, a ne vojni.

KP: Da, to jeste problem. Svi imaju oružje. Sa kim razgovarati?

Bašar Asad: Tačno. Ako hoćete da govorite o političkoj opoziciji, naravno, mi nju imamo. U zemlji ima različitih političkih pokreta i struja, važnih političkih figura.

KP: Navedite njihova imena.

Bašar Asad: Kod nas su se pojavile političke partije, mnoštvo novih ličnosti. Čak i ako oni ne učestvuju u parlamentu, i do krize i tokom krize njih je bilo mnogo. Postoji čitav spisak tih ljudi. Mnogi od njih sebe deklarišu kao opoziciju. Nije pitanje da se vode pregovori sa kim hoćete, već sa onima koji imaju realan uticaj i mogu da promene situaciju. Recimo, skupili smo sve partije, patriotske i nepatriotske, u Siriji i van njenih granica, i recimo, mi smo sa njima sve dogovorili. I rekli – to je sjajna budućnost za Siriju. Pitanje je – ko od njih utiče na akcije terorista u zemlji? Znamo, da većina tih terorista pripada organizacijama koje su povezane sa Al Kaidom, Islamskom državom, Al Nusrom, Ahrar al Šamom, koje nisu političke. Njih ne interesuje druga ideologija, osim njihove vehabijske ideologije. To znači da ma kakvi pregovori sa političkom opozicijom neće izmeniti situaciju. To je najvažniji deo problema. I zato ste postavili pravo pitanje – sa kim ja od njih mogu da imam posla?

KP: Da, sa kime?

Bašar Asad: Kao vlada mi imamo svoje načine da utičemo na situaciju. Mi se borimo sa terorizmom. A šta može da učini sva ta opozicija? Eto, u čemu je pitanje. I ja nemam odgovor. Oni sami treba da kažu za šta su sposobni i šta mogu da urade.

ZAPADU NE TREBA ISTINA

KP: Svi zapadni mediji crpe informaciju o situaciji o Siriji od jedne čudne organizacije – Sirijske observatorije za ljudska prava, ali ja sam shvatila da se ona sastoji od jednog čoveka.

Bašar el Asad: Da, od jednog čoveka koji živi u Londonu.

KP: Ne mogu to shvatim. Za mene je to bio šok, kako zapadni mediji mogu da koriste njega kao izvor informacija?

Bašar el Asad: Da, jer tako hoće Zapad. Njemu nisu potrebne realne činjenice. Zapadnjacima je potreban bilo ko, spreman da promoviše njihovu poziciju. Većini ljudi na Zapadu su dobro isprani mozgovi u odnosu na Siriju, Ukrajinu i Rusiju. Zapadnjaci su vrlo uspešni u obradi javnog mnenja. Ispiranje mozga jedan je od njihovih instrumenata. I ne jedini. Oni imaju čitav niz takvih instrumenata, poput „Belih šlemova“.

KP: Ko su oni?

Bašar el Asad: U stvari, to su ljudi koji sarađuju sa Al Nusrom, i rade na teritoriji pod njenom kontrolom.  Kako možete da radite u toj zoni ako vas ne kontroliše Al Nusra? I ono što je bitno – mnogi od njenih članova su slavili smrt sirijskih vojnika neposredno nad njihovim telima. Postoje fotografije i video zapisi tog varvarstva.

KP: Mislite kada su Amerikanci bombardovali sirijisku armiju?

Bašar el Asad: Ne, to je bilo na različitim mestima u Alepu. U Alepu su se vodile borbe, i oni su se fotografisali kod leševa sirijskih vojnika – „Beli šlemovi“ zajedno sa Al Nusrom. To je pokušaj da se promeni imidž Al Nusre, pod novom firmom „Beli šlemovi“. Da su oni kobajagi hrabri ljudi, spremni da žrtvuju svoje živote kako bi pomogli drugim ljudima i deci. I takva emocionalna slika „nevinih žrtava“ kadra je da utiče na javno mnenje na Zapadu.

KP: I niko ne zna odakle te fotografije?

Bašar el Asad: Ne, oni ništa ne proveravaju. To je nebitno. Na Internetu se može naći šta god želite. Ali, nemoguće je potvrditi orginalnost. Ti gledaš, ti stičeš utiske, jer je slika iz Sirije uvek crno-bela. Dobri ljudi protiv loše armije ili lošeg Asada. To je jedina slika koju Zapad hoće da primi zarad obrade javnog mnenja. Kako bi opravdao svaki pritisak na nas. Tobože, oni podržavaju dobri sirijski narod protiv njegove loše vlasti. Vama je poznata ta propaganda.

ISLAMSKA DRŽAVA SE POJAVILA JOŠ 2006. GODINE

KP: Šta vam daje oslabađanje Alepa sa strategijske tačke gledišta?

Bašar el Asad: Mi nazivamo Alepo blizancem Damaska zbog različitih razloga. Po veličini, to je drugi grad Sirije. Damask je politička prestonica, a Alepo je ekonomska prestonica.

KP: Tamo više nema nikakve industrije. Bila sam tamo. Sve je porušeno.

Bašar el Asad: Tačno. Skoro sve fabrike u Alepu su onesposobljene za rad. Opljačkane su i prenešene u Tursku.

KP: Ali, ako povratite Alep, šta će se promeniti u ratu?

Bašar el Asad: Prvo, to je politička pobeda na strategijskom i nacionalnom nivou. Sa vojne, strategijske tačke posmatranja, mi ne možemo da izolujemo Al Nusru. Ali to će biti odskočna daska za napredovanje ka drugim gradovima i njihovog oslobađanja od terorista. Eto u čemu je značaj Alepa.

KP: Koji je sledeći korak? Kako se mogu preseći saobraćajnice između Turske i Idliba? Jer to je osnovni izvor snabdevanja novcem, oružjem i borcima.

Bašar el Asad: To je nemoguće, pošto se Idlib nalazi neposredno na turskoj granici. Zato ga je nemoguće odseći, mora se očistiti. Moramo nastaviti čišćenje tog regiona i poslati teroriste u Tursku, da bi se vratili tamo odakle su došli. Ili ih likvidirati. Nemamo drugi izbor. I Alepo će postati odskočna daska da bi započeli taj pokret.

KP: Koliko je uopšte plaćenika prešlo sirijisku granicu za poslednjih pet godina?

Bašar el Asad: Niko ih ne može izbrojati, jer nema pune kontrole nad granicom. Oni je prelaze nelegalno.  Ali, postoji pretpostavka koju je objavio jedan nemački istraživački centar. Spomenut je broj od nekoliko stotina hiljada.

KP: Stotina hiljada?

Bašar el Asad: Da, više od trista hiljada...i ja ne znam...

KP: Više od trista hiljada...?!

Bašar el Asad: Ja ne znam da li je to precizan broj... Ali, neka je to samo sto hiljada, to je čitava armija. I iz tog razloga produžavaš da ih ubijaš, ali njih sve više i više dolazi sa strane. Ovde se govori o stotinu hiljada koji dolaze iz različitih regiona sveta. I to je realnost. Postoje stotine hiljada terorista u svetu sa istom vehabijskom ideologijom. To nije preterivanje.

KP: Susrela sam se sa predstavnicima opozicije u Istambulu 2012. godine, koji su tvrdili da su im potrebna ljudska prava. To su bili normalni svetovni ljudi, bez brade, koji piju pivo tokom  Ramazana. Posle nekoliko godina oni su postali radikali...Takođe, ko su sve vođe Islamske države? To su pukovnici ili majori bivše armije Sadama Huseina. Oni su takođe bili svetovna lica. Kako su se oni pretvorili u armiju fanatika?

Bašar el Asad: Delimično, to se tiče okupacije Iraka 2003. godine. Kada su Amerikanci u potpunosti ovladali Irakom, uključujući i zatvore. I vođa Islamske države i njegova klika, takođe su ležali u zatvoru. Islamska država je stvorena u Iraku pod američkim nadzorom.

KP: Možda je bila Al Kaida u tom periodu, a ne Islamska država.

Bašar el Asad: Da, ali je imala naziv „Islamska država Iraka“.

KP: Već 2006. godine? Islamska država postojala već 2006.?

Bašar el Asad: Naravno. Pre odlaska Amerikanaca. Stoga su Amerikanci odigrali direktnu ili indirektnu ulogu u stvaranju Islamske države. Kada su teroristi došli u Siriju – ako govorimo o početku problema – niko tada nije govorio o Al Nusri ili Islamskoj državi. Njih su jednostavno zvali – Slobodna sirijiska armija – tobože svetovna snaga koja se bori protiv vlade i armije. Ali, u stvarnosti, ako pogledamo na internet, već u to doba vidimo odsecanje glava, već prvih nedelja. Znači, od samog početka to je bio radikalan pokret, ali su ga nazvali slobodna armija. Kada je počela da raste, i kada je postalo nemoguće da se prikrivaju zločini obezglavljivanja, Zapad je bio prinuđen da prizna postojanje Al Nusre. Zapravo, to i jeste Slobodna sirijska armija. I to i jeste Islamska država. Imaju isti koren i premeštaju se iz oblasti u oblast zbog različitih razloga. Osnovni uzrok je ideologija, a drugi je strah. Ako se ne premeštaju, mogu biti likvidirani. Treći uzrok je novac. Na primer, pre dve godine, Islamska država je davala najveće plate. I zato su se mnogi iz SSA i Al Nusre priključili Islamskoj državi. Zbog para. Tako, ima mnogo faktora, a osnovni...

KP: ...fanatizam?

Bašar el Asad: Ekstremizam je zajednička crta svih tih organizacija sa različitim imenima.

KP: Može li jedno lično pitanje? 2013. godine, kada Vam je život bio u velikoj opasnosti, kada je Amerika bila blizu odluke da bombarduje Siriju, zašto niste poslali svoju porodicu na neko bezbedno mesto?

Bašar el Asad: Kako da ubediš Sirijce da ostanu u svojoj zemlji ako tražiš od svoje porodice da je napusti? To je nemoguće. Moraš biti prvi patriota u svojoj zemlji. Moraš biti prvi – kao predsednik, i tvoja porodica, i tvoja vlada, i tvoje okruženje. Ne možeš da uveravaš ljude da ćeš uspeti da zaštitiš zemlju, ako ne veruješ svojoj armiji da će ti zaštititi porodicu.

KP: Razumem, razumem...

Bašar el Asad: Eto zašto je to bilo normalno. Ja čak nikad nisam ni razmišljao o tome.

KP: Veliko hvala za intervju.

Bašar el Asad: Hvala Vama što ste došli u Siriju.

Kraj

Preveo sa ruskog: Nebojša Vuković

Izvor: http://www.kp.ru/daily/26594/3609876/