Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Sezona političkih previranja u Indokini
Savremeni svet

Sezona političkih previranja u Indokini

PDF Štampa El. pošta
Vladimir Jevtić   
ponedeljak, 05. jul 2010.

Poput iznenadnih monsunskih kiša, političku klimu u jugoistočnoj Aziji karakterišu nagli prevrati i neočekivani zaokreti u političkim odnosima što dodatno opterećuje region koji predstavlja žižnu tačku interesnih sfera najmoćnijih sila.

Ovo je posledica političke situacije u Indokini koja tesno zavisi od istorijskih odnosa između brojnih naroda koji su ovo poluostrvo naseljavali još od osvita savremenog čoveka, ali i od veoma izraženog stranog faktora koji značajno utiče na formiranje političke svesti kao i na celokupnu društveno-ekonomsku klimu u Indokini.

Kada govorimo o stranim faktorima pre svega treba pomenuti SAD koje su imale razvijene odnose sa Tajlandom još u devetnaestom veku. Međutim, tokom poslednjih decenija, naročito sa ogromnim porastom uticaja Kine, koji je uslovljen pre svega kineskim ogromnim ekonomskim rastom, Ruske Federacije, čije novo rukovodstvo nastoji da Rusiju ponovo vrati na poziciju koja joj pripada, kao i Indije, još jedne ogromne zemlje čiji je uticaj u regionu nezamenljiv, interesi drugih zemalja u Indokini postaju sve bitniji. Naravno, moramo da uzmemo u obzir i ogromnu islamsku populaciju pre svega u Indoneziji kao i različite gerilske pokrete koju su u ovom delu sveta naročito aktivni, pri tome treba imati na umu Malajsko poluostrvo, odnosno jug Tajlanda. Osim toga, ne treba zaboraviti ni druge zemlje u regionu poput Mjanmara (bivše Burme), koju SAD neprestano optužuju za kršenje ljudskih prava.

Prošlog meseca mediji su izvestili o žestokim uličnim protestima[1] u Bankoku, glavnom gradu Tajlanda, koji su bili inicirani od strane pristalica bivšeg premijera ove zemlje Taksina Šinavatre[2]. Opozicija je  organizovana u pokret tzv. “crvenih košulja”, odnosno Ujedinjenog Demokratskog Fronta Protiv Diktature, koji sačinjavaju i brojne pristalice partije “Tai Rak Tai” koju je Šinavatra osnovao 1999. godine. Takozvane „crvene košulje“, koje su okupljene oko brojnih lidera opozicije, imaju uporište među većinskim, siromašnim i ruralnim stanovništvom severoistočnih oblasti Tajlanda. Bivši premijer, Taksin Šinavatra s vlasti je svrgnut u puču 19. septembra 2006. god. dok se nalazio u Njujorku na zasedanju Generalne skupštine UN. Te godine tajlandska vojska je zauzela ključne objekte u Bankoku i izvela vojni puč koji je prošao bez ljudskih žrtava.

Bivši premijer još uvek uživa ogromnu podršku siromašnih slojeva Tajlandskog društva zbog ekonomskih reformi koje su umnogome poboljšale kvalitet života siromašnim građanima Tajlanda. Međutim, da sve bude još kompleksnije, vlast optužuje bivšeg premijera da podržava i direktno finansira pokret tzv. “crnih košulja” čiji su se pripadnici infiltrirali u demonstrante. Ova manjinska grupacija poseduje oružje iz kojih je, navodno prema izveštajima, otvorena vatra na vojnike koje je vlada poslala da uguše pomenute masovne proteste.  S druge strane, aktuelnog premijera Abisita Večačivu[3], koji je rođen u Britaniji i školovan na Oksfordu, podržava bogati i imućni, urbani sloj stanovništa koji uglavnom naseljava gradove na jugu zemlje uključujući i prestonicu Bankok.

Veoma je teško analizirati preduslove koji su doveli do ovih protesta, jer su politička situacija kao i uzroci koji su doveli do prevrata veoma kontroverzni i nejasni, a mnogobrojne međusobne optužbe teško se mogu potkrepiti. Analizu bi ipak trebalo početi trenutkom kada je Taksin Šinavatra stupio na vlast 2001. godine.

O tome kolika je bila njegova popularnost kao i popularnost njegove partije “Tai Rak Tai” svedoči njegova ubedljiva pobeda na parlamentarnim izborima 2005. godine. Kontroverzni Taksin Šinavatra je pre početka svoje političke karijere osnovao kompaniju “Šin Korp”, koja predstavlja jednu od najvećih telekomunikacionih kompanija u Aziji. Sudbina ove kompanije, nakon političkog prevrata, trenutno nije jasna. Ogromno bogatstvo Taksina Šinavatre procenjeno je na preko milijardu dolara.

Ipak, Šinavatra nije samo milijarder već i veoma vešt političar koji je znao kako da pridobije podršku siromašnih slojeva stanovništva svojim ekonomskim reformama koje su uključile novi zdravstveni i obrazovni sistem. Ove reforme, osim što su olakšale život običnim stanovnicima Tajlanda, omogućile su da se Tajland oporavi od posledica ekonomske krize koja je tokom 1997-1998. pogodila Aziju. Međutim, Šinavatrina popularnost je naglo opala nakon ubedljive pobede na parlamentarnim izborima jer se Šinavatra suočio sa brojnim optužbama za korupciju i kršenje ljudskih prava.

Sada dolazimo do drugog bitnog momenta a to su brojne optužbe sa kojima se suočio Šinavatra koje su izazvale nezadovoljstvo, suvišno je reći onih slojeva koji su već ranije bili protiv Šinavatrinih reformi, a koje je kasnije dovelo do puča. Naime, Šinavatra je optužen da je utajio porez nakon prodaje svoje kompanije i da je njegova porodica nezakonito uvećala svoje bogatstvo. Osim toga, navodna korupcija i brojni skandali su počeli da ugrožavaju njegov kabinet ali se Šinavatra takođe suočio sa nerešenim pitanjem islamista na jugu zemlje. Ovo nezadovoljstvo “obrazovanih” i bogatih građana poprimilo je oblik masovnih demonstracija tokom 2006. U ovom slučaju veoma je bitno da pomenemo da vojska tada nije intervenisala protiv “žutih košulja”, odnosno protiv tzv. “Narodnog pokreta za Demokratiju” čiji su protesti takođe bili nasilni, što samo potvrđuje da je suprotna struja oduvek imala jako uporište u vojsci.

Vladu Taksina Šinavatre je zamenilo privremeno vojno upravno telo pod imenom "Stranka demokratske reforme", koje je potom organizovalo izbore koji su doveli do uspostavljanja civilne vlade. Tajlandski sud je u međuvremenu bivšeg premijera osudio na dve godine zatvora, ali se on još uvek nije suočio sa optužnicom jer se nalazi u egzilu. Ovo predstavlja veoma zanimljivo poglavlje tajlandske krize jer se Taksin Šinavatra selio u nekoliko zemalja. Poslednji put Britanija je odbila da mu da azil ali je Taksin Šinavatra obezbedio utočište u Crnoj Gori.

Demokratska partija aktuelnog premijera Večavive, nije uspela da pobedi na nacionalnim izborima koji su organizovani 2006. Međutim, sve je učinjeno kako bi se Šinavatra svrgnuo s vlasti. U decembru 2008. ustavni sud je vladajuću partiju, koju su vodili pristalice bivšeg premijera, optužio za lažiranje izbora i zabranio je njen rad. Tokom blokade aerodroma koju su inicirali protestanti - pristalice Demokratske partije, nekoliko pristalica Taksina Šinavatre je promenilo stranu što je omogućilo Abisitu Večavivi da formira novu vladu i da postane premijer i to bez izbora.

Nakon vojnog puča koji je izveden 2006. Abisit je izjavio : “Mi ne možemo i ne želimo da podržimo bilo kakvu formu vanustavne promene vlasti, ali to je već učinjeno. Zemlja mora da se kreće napred a najbolji način za to je da vođe puča brzo vrate vlast narodu i izvrše obećane reforme. Oni moraju da se dokažu. Pozivam ih da ukinu sve zabrane što je pre moguće. Nema potrebe da se piše potpuno novi ustav, oni bi mogli da izmene postojeći iz 1997. godine, i ukoliko je to slučaj onda za tako nešto nije potrebno godinu dana. Šest meseci predstavlja sasvim dovoljno vremena[4].

Protesti, koji su odneli više desetina života, a po nekim izvorima i čitavih dve stotine, završili su se predajom četvorice opozicionih vođa tajlandskim vlastima nakon nereda u kojima je došlo i do obračuna između vojske i naoružanih Šinavatrinih pristalica. Međutim, osim toga što su zapalili nekoliko vladinih zgrada “crvene košulje” teško da su postigle svoj cilj. S druge strane, aktuelna vlast nije uspela da uguši nezadovoljstvo siromašnih slojeva tajlandskog društva tako da će u narednom periodu nestabilnost i tenzije sve više jačati što može da bude u interesu stranih činilaca, a pre svega SAD.

Crnogorska veza

Kontroverzni milijarder Taksin Šinavatra trenutno boravi u Crnoj Gori čije državljanstvo je umnogome dobio zahvaljujući obećanju velikih ulaganja u turističku infrastrukturu. Crnogorski premijer Milo Đukanović je rekao da je Šinavatri državljanstvo dato zbog njegovih planova za višemilionsko ulaganje u turizam u Crnoj Gori. Međutim, Đukanović je napomenuo da je Crna Gora voljna da organizuje suđenje Šinavatri, ukoliko od Tajlanda dobije dovoljno dokaza. Podgorica je između ostalog, ranije saopštila da Šinavatra neće biti izručen, niti će mu biti suđeno bez dokaza ili raspisane međunarodne poternice. Zvanični Bankok je zatražio izručenje bivšeg premijera jer je navodno već dostavio dokaze protiv njega.

"Ambasador Tajlanda u Mađarskoj je u redovnoj komunikaciji sa Vladom Crne Gore i dostavio je sve informacije o ovom slučaju. Nije tačno da iz Tajlanda nisu stigle neophodne informacije koje je Crna Gora zatražila. Tajland ne želi da bude neprijatelj nikome, ali želi saradnju da bi izvršio svoju dužnost", rekao je Piromja, a prenosi Dan.[5]  "Ako Crna Gora želi da postane deo EU, mora pratiti striktna pravila Unije, posebno o dobroj vladavini i transparentnosti", izjavio je Piromja.

Pitanje je kako će se dalje odvijati ovo diplomatsko natezanje između Crne Gore i Tajlanda i kakav će biti ishod pregovora o Šinavatrinom izručenju, ali najveći problem koji muči aktuelnu vlast u Tajlandu, koju predvodi premijer Apisit Večačiva, jeste mogućnost da bivši premijer Šinavatra iz Crne Gore šalje političke poruke koje će inspirisati opozicione vođe i omogućiti nastavak protesta.

Tajlandske vlasti neće zatražiti da međunarodna zajednica izvrši pritisak na Crnu Goru, rekao je ministar Piromja, tvrdeći da "to nije u redu" i da dve vlade mogu pregovarati o tom pitanju.

Istorijske okolnosti

Tajland, a samim tim i čitav region Indokine ima veoma bogato istorijsko nasleđe. Većinu stanovništva Tajlanda, koji se pre 1939. zvao Sijam, čini narod Tai. Tajland je od od 1932. ustavna monarhija[6], kada je nakon puča ova zemlja od apsolutne transformisana u ustavnu monarhiju. Kralj Pradžadipok (Rama VII) isprva je prihvatio ove promene, ali je kasnije predao krunu svom nećaku. Iako je nominalno ustavna monarhija, Tajlandom je upravljao čitav niz vojnih vlada sa kratkim demokratskim periodima sve do demokratskih izbora koji su organizovani 1992. godine.

Prvo kraljevstvo na teritoriji Tajlanda bilo je Sukotai. Pomenuto kraljevstvo se početkom 13. veka osamostalilo od Kmerskog Carstva. U tom periodu Teravada budizam je postao zvanična religija naroda koji su naseljavali ovu oblast. Kraljevstvo Ajuthaja je postalo dominantno od sredine 14 veka pa sve do 1767. Tajland je nakon poraza od Burme ponovo ujedinio kralj Taksin koga je nasledio general Čakri koji je, nakon što je preuzeo presto 1782. godine, osnovao dinastiju iz koje potiče i današnji kralj Tajlanda Bumibol Aduladej.

Tokom kolonijalnih osvajanja evropskih sila tokom 19. veka Tajland je uspeo da sačuva nezavisnost iako se smatralo da ova zemlja potpada pod uticaj interesne sfere Velike Britanije. Tokom drugog svetskog rata Tajland je vodio granične ratove sa snagama višijevske Francuske u Indokini koji su se okončali tajlandskim porazom.  

Kao i ostatak jugoistočne Azije, Tajland je tokom Drugog svetskog rata bio okupiran od strane Japanske carske armije. Nakon poraza Japana 1945. Tajland je održavao tesne veze sa SAD, upravo zato što su Sjedinjene Države smatrale da Tajland predstavlja prepreku daljem širenju komunizma.[7]   

Tajlandsko-američki odnosi u svetlu nove globalne raspodele snaga

U poslednje dve decenije tajlandska privreda je zabeležila jednu od najvećih stopa rasta na svetu, sa prekidom u doba azijske finansijske krize tokom 1997. godine. Izvoz industrijskih proizvoda, posebno elektronike, odeće i obuće, vozila, nameštaja, hrane, plastike i igračaka čini oko 60% bruto društvenog proizvoda dok turizam takođe ima ogroman ekonomski značaj. Neizbežno je pomenuti i da Tajland ubira ogromne prihode od masovne prostitucije koja je na ulicama Bankoka postala jedno od obeležja po kojoj je Tajland poznat u svetu. Ovaj “seks turizam” naročito je “cvetao” tokom rata u Vijetnamu.[8]

Koliko je Tajland bitan Sjedinjenim Državama govori i činjenica da se ova zemlja pridružila “međunarodnoj borbi protiv terorizma.”[9] Naravno, indikativno je to što je Amerika zauzela prilično blag stav prema pučistima kojima je samo uskratila pomoć vojne prirode i to na određeno vreme odnosno sve do “povratka demokratije.” Vojna pomoć je obnovljena sa uspostavljanjem civilne vlasti. Zanimljivo je da su i Taksin Šinavatra kao i Abisit Večaviva imali veoma razvijene odnose sa Amerikom i zato analiza zbivanja u Tajlandu ne može da zaobiđe ogroman američki uticaj u regionu. Amerika je u Tajlandu uvek videla velikog saveznika što je i potvrdila bivša administracija DŽordž Buša koja je donela odluku da Tajland postane “važan ne-NATO saveznik” SAD.   

Postavlja se pitanje kakav stav su SAD, kao veliki saveznik Tajlanda, zauzele po pitanju poslednjih sukoba u ovoj zemlji. Sajt “Bankok Post” izvestio je da je tajlandski ministar inostranih poslova Kasit Piromija kritikovao američkog ambasadora u ovoj zemlji zbog mešanja SAD u unutrašnja pitanja Tajlanda. Američki ambasador u Tajlandu Erik DŽon je dobio obaveštenje da je trenutno politička kriza između vlade i crvenih košulja koje vodi “Ujedinjeni front za demokratiju protiv diktature“ unutrašnje pitanje Tajlanda i da nije potrebno uplitanje stranih partnera. Američki ambasador je preneo poruku pomoćnika državnog sekretara Sjedinjenih Država Kurta Kembela “da SAD ne nameravaju da iznađu rešenje ili da pruže podršku jednoj od strana već da ojačaju američku podršku, koja je posledica najstarijeg sporazuma o partnerstvu u Aziji, narodu Tajlanda u ovom teškom periodu.”

Zapravo koaliciona vlada premijera Abisita umnogome se oslanjala na obaveštajne podatke iz SAD. Naime, zamenik premijera Sutep Tauksuban izjavio je da je vlada Tajlanda iz SAD dobila obaveštajne podatke pre nego što su protesti i počeli sredinom marta, tako da je vlada premijera Abisita već bila upozorena na moguću sabotažu protesta. Pri tome se misli na tzv. pokret crnih košulja. Smatra se da bivši premijer Taksin Šinavatra direktno podržava pomenuti pokret. Naime, prema izveštajima medija kao i vlasti u Bankoku pristalice ovog pokreta su raspolagale vatrenim oružjem koje je upotrebljeno u sukobima sa armijom.  

“Mi nismo protiv crvenih košulja niti podržavamo “crvene“. Mi se samo zalažemo za principe (nenasilje i mirno rešenje). Želimo da razgovaramo sa obe strane i želimo da unapredimo odnose između naše dve zemlje i naroda i da ne zauzimamo određenu poziciju jer nije na nama da učestvujemo u sukobu ili rešavamo konflikt”, izjavio je američki ambasador.[10]

Iako je isti izvor izvestio da kontakti visokih američkih zvaničnika sa pro-Taksinim pristalicama predstavljaju podršku crvenim košuljama u trenutku kada vlada pokušava da zaustavi demonstracije, teško se može poverovati u to da Amerika podržava crvene košulje. U prilog ovome govori i decenijska saradnja između armija SAD i Tajlanda. Jasno je da Amerikanci potpuno podržavaju vojsku Tajlanda čiji su snajperisti pucali u demonstrante tokom nedavnih demonstracija u Bankoku.

Po pisanju časopisa “Asia Hand” u tekstu pod naslovom “Sjedinjene Države i Tajland: Saveznici u mučenju”, autor Šon Krispin navodi da su mesecima pre terorističkih napada na Njujork i Vašington, SAD i Tajland uspostavili antiteroristički obaveštajni centar u kome su CIA i obaveštajni zvaničnici Tajlanda prikupljali informacije u vezi sa lokalnim terorističkim grupama.

Međutim, kako navodi autor, ovi istražitelji bi jednoga dana mogli da se nađu na sudu za ratne zločine o kojima je nedavno izvestio “Vašington Post“. Ovi izveštaji su kasnije potvrđeni tokom saslušanja u Kongresu SAD. Postoje dokazi da su u vojnoj bazi u Tajlandu mučena najmanje dvojica osumnjičenih za terorističke napade u Avganistanu i Iraku, što predstavlja direktno kršenje Ženevske konvencije, ali isto tako ugrožava suverenitet Tajlanda. Pomenute trake je kasnije uništila američka Centralna obaveštajna agencija.

Politički analitičari i diplomate u Tajlandu sumnjaju da je zatvor lociran u vojnoj bazi koja se nalazi u severoistočnoj provinciji Udon Tani iz koje su inače poletali američki bombarderi tokom rata u Vijetnamu i iz koje se trenutno prate lokalne radio-komunikacije, uključujući i prisluškivanje kineskih komunikacija. S obzirom da je Tajland jedan od najznačajnijih saveznika u regionu, ova zemlja predstavlja logički izbor za sigurnu lokaciju kompleksa u kojima se sprovode ispitivanja.

Da stvar bude još složenija, demokratski izabrana vlada bivšeg premijera Taksina Šinavatre utrla je put za američke tajne zatvore najpre tako što je odbila da ratifikuje odluku prethodne administracije, koja je bila vođena Demokratskom partijom, o potpisivanju Rimskog statuta međunarodnog suda za ratne zločine, a kao drugo, tako što je omogućila da državljani SAD koji krše Rimski statut na tajlandskom tlu ne budu izručeni trećoj zemlji. Osim toga, Šinavatrina vlada je pod američkim pritiskom uvela u zakon Tajlanda optužbe za terorizam, dok je zauzvrat Vašington 2003. godine Tajland nagradio bilateralnim sporazumom o slobodnoj trgovini. Uz to, DŽordž Buš je Tajland uvrstio među važne saveznike što je omogućilo tajlandskoj armiji da po daleko nižoj ceni obezbedi naprednu vojnu tehnologiju. [11]

U dokumentu koji je propratio bilateralnu konferenciju o odnosima između SAD i Tajlanda u 21. veku navedene su pritužbe da je bivši premijer Taksin Šinavatra osvojio izbore na nacionalističkoj anti-američkoj platformi i da se Tajland udaljio od američkog rata protiv terorizma. U Sjedinjenim Državama je negativno primljena činjenica da je Taksin Šinavatra imao uzdržan stav po pitanju borbe protiv terorizma, iako je ranija namera Tajlanda bila da ova zemlja zauzme neutralnu poziciju tokom rata u Avganistanu.

Jedan od govornika je rekao da je terorizam prioritet za SAD ali ne i za Tajland, dok su se obe strane složile da Sjedinjene Države nisu potpuno objasnile značaj Tajlanda u globalnom ratu protiv terorizma.

U Tajlandu se deo javnosti protivi zbog činjenice da se vazduhoplovna baza U-Tapao koristi prilikom dopune gorivom kao deo kampanje u Avganistanu bez obzira na međusobni sporazum o logistici koji dozvoljava američkoj vojsci da koristi baze u Tajlandu. S obzirom na drugačije prioritete kada je u pitanju rat protiv terorizma, tajlandska strana se upitala da li postoji mogućnost da Amerika ponovo posveti pažnju samom Tajlandu. Krvave demonstracije prošlog meseca su pokazale da SAD itekako mogu da obrate pažnju na Tajland i to čini se na najgori mogući način.

U važnom dokumentu, koji je objavio američki kongres juna prošle godine čiji je autor Ema Čanlet Ejveri, stručni analitičar za pitanja Azije, pod naslovom: “Tajland: kontekst i odnosi sa SAD” navodi se da su odnosi između SAD i Tajlanda ojačali tokom Hladnog rata na bazi zajedničkih ekonomskih i strateških interesa. Pristup vojnim bazama i konstantna vojna saradnja učinile su da Tajland postane važan činilac američkog strateškog prisustva u azijsko-pacifičkom regionu.

Krajem veka činilo se da odnosi između SAD i Tajlanda napreduju. Određen kao važan saveznik van NATO-a, 2003. god., Tajland je slao trupe i podršku za američke vojne operacije u Avganistanu i Iraku. Šinavatra je prihvatio američki rat protiv terorizma u regionu što je kulminiralo hapšenjem islamističkog regionalnog lidera u zajedničkoj američko-tajlandskoj operaciji.

Međutim, odnosi između ove dve zemlje su pogoršani nakon optužbi koje su pristigle na račun Taksina Šinavatre i koje su se ticale navodne korupcije i utaje poreza kao i za nezakonito sticanje bogatstva, i nesposobnosti da se reši pitanje južnih provincija sa većinskim muslimanskim stanovništvom. Duboke podele unutar Tajlandskog društva su eskalirale vojnim pučem u septembru 2006.

Jedan od glavih motiva za očuvanje bliskih odnosa između SAD i Tajlanda jeste jačanje uticaja Kine u regionu sa kojom Tajland takođe ima jake bilateralne i ekonomske veze.

Saradnja između Amerike i Tajlanda datira još od zajedničkih akcija u korejskom, vijetnamskom kao i ratu u zalivu 1991. Tajland je pod komandom UN poslao više od 6500 vojnika u Koreju u kojoj je i pretrpeo teške gubitke. Deceniju kasnije Amerika je sa baza u Tajlandu sprovodila bombardovanje kao i spasilačke misije iznad Laosa i Vijetnama. Ovo je dostiglo tolike razmere da je čak 80% svih američkih vazdušnih napada protiv Severnog Vijetnama poticalo iz baza u Tajlandu.[12]

Tokom rata u Vijetnamu u Tajlandu je bilo bazirano preko 50000 američkih vojnika. Osim toga Tajland je svoje trupe slao u Vijetnam kao i u Laos, kao deo saradnje sa Amerikom. Takođe, luke i baze u Tajlandu su imale važnu ulogu prilikom dopremanja trupa i opreme tokom tzv. ’zalivskih ratova’.

Nakon što je Tajland proglašen važnim saveznikom van NATO-a od strane Bušove administracije ova zemlja je imala lakši i jednostavniji pristup opremi i naoružanju što je uključilo i odobrenje kredita za nabavku raketa za tajlandske lovce američke proizvodnje tipa F-16. Tajland je inače bila prva zemlja jugoistočne Azije koja je dobila ove projektile, dok je bivši premijer Taksin Šinavatra ponovo otvorio bazu U-Tapao koja potiče još iz perioda vijetnamskog rata, kao i mornaričku bazu Satahip iz koje su amerikanci logistikom snabdevali svoje trupe u Avganistanu i Iraku. Osim toga Tajland je poslao 130 vojnika u Avganistan iako je Bankok zvanično ostao neutralan tokom američke invazije na Avganistan 2003. Međutim to nije sve. Naime, Taksin Šinavatra je poslao 450 članova osoblja u grad Karbalu. Ali je nakon pogibije dvojice vojnika tokom 2003. godine podrška za rat u tajlandskoj javnosti naglo opala tako da je Šinavatra zapretio da će povući trupe ukoliko bezbednosna situacija nastavi da se pogoršava. On je ovo i učinio u septembru 2004. Ipak, uprkos svemu Tajland je i dalje ostao bitan element u novoj strategiji Pentagona koja podrazumeva “strateško pozicioniranje” koje omogućava SAD da dopremaju opremu i ljudstvo onako kako to odgovara njihovim trenutnim potrebama.

Međutim, odnosi između Tajlanda i SAD obeleženi su i značajnim neslaganjima i to naročito kada su u pitanju odnosi sa Mjanmarom, tj. bivšom Burmom. Dok Amerika, vojnu huntu koja gotovo već nekoliko decenija upravlja ovom zemljom, drži pod sankcijama i ekonomskom blokadom, Tajland s druge strane održava tesne trgovinske veze sa Burmom kao i trgovinu prirodnim gasom. Osim toga SAD kritikuju Tajland zbog odnosa prema političkim izbeglicama koje napuštaju Mjanmar zbog vojne diktature.

Mjanmar je od 1531. do 1885. bio središte nezavisnog kraljevstva koje je svoj vrhunac doživelo sredinom 18. veka kada je pod vlašću Mjanmara bio veliki deo susednog Tajlanda kao i neke indijske pokrajine. Britanci su postepeno, u tri rata u periodu od 1824. pa sve do 1885. god. osvojili zemlju uključivši je u sastav Britanske Indije.

Od nezavisnosti koju je stekao 1948. Mjanmar je uprkos privrednom oporavku, pokazivao znake političke nestabilnosti koja je kulminirala 1958. godine kada je vojni vrh preuzeo vlast. Vojni vrh je nakon 1990. pojačao izolaciju zemlje, ne dopustivši formiranje demokratske vlade nakon izbora na kojima je pobedila stranka koju je predvodila Aung San Su Ći, dobitnica Nobelove nagrade za mir. Ona je odbila da napusti Mjanmar i od tada se uglavnom nalazi u kućnom pritvoru.

Burma je takođe postala poznata nakon velikih protesta budističkih sveštenika koji su javno izrazili podršku liderki opozicije koja se nalazi u kućnom pritvoru.[13]

Kuriozitet je da je vojna hunta administraciju iz Ranguna preselila u grad po imenu Nepjido koji se nalazi u srcu DŽungle.

Zanimljivo je da je bivša Jugoslavija sarađivala sa režimom u Mijanmaru što je i oličeno u isporuci školsko-borbenih aviona tipa “Galeb G-4“ vladi u Burmi početkom 90-ih što je predstavljao veliki uspeh tadašnje vojne industrije.

Osim toga nikako ne bi trebali da zanemarimo ni rat protiv droge koji se intenzivno vodi na granici Burme i Tajlanda.

Interesantno je kako Amerika nije oštrije osudila ulične nemire u Bankoku kao i armiju koja je otvorila vatru na demonstrante. Sve ovo baca senku na navodne tvrdnje SAD da podržavaju “demokratiju” u regionu. Ponovo su u pitanju dupli standardi SAD koje su spremne da progledaju kroz prste vojnoj hunti koja je s vlasti svrgla Taksina Šinavatru, koji je poslužio i odslužio američkim interesima. Dakle na primeru dve susedne zemlje vidimo kako američka spoljna politika primenjuje selektivnu osudu. S jedne strane imamo nesumnjivo antidemokratski vojni režim ali je u slučaju Tajlanda Amerika itekako spremna da zažmuri na vojnu akciju koju je preduzeo režim u Bankoku.

“Izveštaji očevidaca kao i video snimci jasno pokazuju da vojska puca bojevom municijom u nenaoružane ljude koji ni u kom slučaju ne predstavljaju pretnju za vojnike kao ni za civile”, izjavio je Bendžamin Zavacki zvaničnik organizacije Amnesti internešnal u Tajlandu “Ovo predstavlja frapantno kršenje najvažnijeg ljudskog prava - prava na život. Namerno otvaranje vatre na nenaoružane ljude koji ne predstavljaju pretnju, bez obzira da li su oni protestantni ili ne predstavlja nezakonit čin.”[14]

Još jedan važan činilac kada su u pitanju odnosi u Indokini ogledaju se u odnosima Tajlanda prema Kini i Rusiji, pa i Indiji, zemljama koje ostvaruju značajan uticaj u regionu. Amerika će neizostavno morati da računa na uticaj ovih zemalja a naročito Kine čiji veliki broj državljana živi na Tajlandu.

Pitanje je koji će kurs američka politika zauzeti prema Tajlandu u bližoj budućnosti ali teško da će Amerikanci zadržati navodno neutralnu poziciju. Kriza je daleko od razrešenja tako da možemo pretpostaviti da je trenutno u Tajlandu samo nastupilo zatišje pred buru i da će vreme pokazati kada će sukob između ‘crvenih’ i ‘žutih’ ponovo eskalirati. U Bankoku će se očigledno slomiti mnoga koplja pre nego što se tenzije stišaju jer je gotovo sigurno da trenutno stanje predstavlja tek puki privid mira. Svakako, o daljoj budućnosti i sudbini Tajlanda odlučivaće i Taksin Šinavatra koji još uvek ima ogromnu bazu u zemlji, međutim, pitanje je samo kada će naš južni sused popustiti pod pritiscima za njegovo izručenje.    

 


 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner