Savremeni svet

Ratne pretnje

PDF Štampa El. pošta
Dragana Trifković   
nedelja, 04. novembar 2018.

Poslednjih godina tenzije u svetu rastu. Svakodnevno slušamo vesti o aktuelnim konfliktima i novim potencijalnim sukobima. Za sada uopšte ne deluje da situacija može da se smiri. Naprotiv. U Norveškoj se upravo održavaju najveće NATO vojne vežbe od završetka Hladnog rata u kojima učestvuje oko 50 hiljada vojnika. Vežbe se izvode na samoj granici Rusije, uz upotrebu velikih količina vojne tehnike i avijacije.

Ako pogledamo unazad, videćemo da se vojne vežbe intenzivno sprovode i na istoku i na zapadu. NATO je rasporedio hiljade vojnika i teško naoružanje u jugoistočnoj Evropi i baltičkim zemljama. U Rumuniji je otvorena protiv-raketna baza NATO (1) a Poljska pregovara o otvaranju nove američke vojne baze(2). Rusija je do sada više puta upozoravala da na takvo ponašanje SAD i NATO gleda kao na ugrožavanje bezbednosti. Možemo da primetimo da NATO okružuje sa svih strana Rusiju i zvecka oružjem na njenim granicama a istovremeno nas upozorava na opasnost od ruske agresije.

U septembru ove godine Rusija je održala vojnu vežbu „Vostok 2018“ (3) na istoku Sibira u kojoj je učestvovalo 300 hiljada vojnika i čak 36 hiljada tenkova i borbenih vozila. Kina i Mongolija su uzele učešće u vežbama i poslale određeni broj vojnika (4). Rusija i Kina ne grade samo ekonomsku saradnju, već i vojno-bezbednosnu. Partnerstvo Rusije i Kine, kako na ekonomskom tako i na vojnom planu, predstavlja najveću prepreku dominaciji SAD. Strategija širenja NATO-a prema istoku je direktno ugrozila bezbednost Rusije i izazvala reakcije. Rusija i Kina su postale partneri upravo zbog osećaja ugroženosti američkom ekspanzijom.

Nakon Drugog svetskog rata, potpisivanjem niza dogovora, izgrađen je sistem bezbednosti. On se bazirao na uspostavljenoj ravnoteži dve suprotstavljene sile.

NATO je formiran 1949. godine s ciljem uspostavljanja kolektivne odbrane zapadne alijanse od „komunističke pretnje sa istoka“. Kao odgovor na moguću pretnju sa Zapada, istočne zemlje su formirale „Varšavski pakt“ 1955. godine. Ovde moramo da primetimo da su istočne zemlje formirale vojni pakt šest godina nakon što su to prvo uradile zapadne zemlje. Ako je NATO od početka tvrdio da je osnovan u cilju odbrane, bilo bi logično da je obrnuto. Od završetka Hladnog rata i raspada Varšavskog pakta, apetiti agresivnog NATO-a kontinuirano rastu. Pre svega, potreba za postojanjem zapadnog vojnog pakta je prestala onog momenta kada se raspao Sovjetski Savez i kada je prestala „pretnja od komunističkog istoka“. Ali umesto da se nakon Gorbačovljevog pomirljivog povlačenja SAD zadovolje svojim uspehom, one neumorno kreću u prekrajanje čitavog sveta. Uključuju se u mnogobrojne konflikte ili kreiraju nove prema sopstvenim potrebama. SAD ostavljaju međunarodno pravo po strani i uvode pravo sile. NATO započinje agresiju na Jugoslaviju bez odobrenja SB UN a zapadne sile uvode nove eksperimente sprovođenjem specijalnih operacija, kreiranjem takozvanih nenasilnih promena režima i primenom propogandne mašinerije. Takvo delovanje dovelo je do nestabilnosti u mnogim regionima a konačno i do opšte destabilizacije.

U svom obraćanju UN 2015. godine predsednik RF Vladimir Putin je postavio pitanje zapadnim silama: „Da li ste vi uopšte svesni šta ste uradili?“(5).On je komentarišući situaciju na Bliskom Istoku konstatovao da je mešanje Zapada u suverenitet drugih zemalja, nasilna smena režima i agresija dovela do ekspanzije terorizma (6). SAD su nakon napada 11. septembra 2001. godine objavile rat terorizmu a ako danas pogledamo rezultate videćemo da je terorizam prisutniji nego ikada. Nije u problemu samo Bliski Istok već čitava Evropa u koju su stigle izbeglice iz ratnih područja. NATO koji čini stub bezbednosne Evrope, na problem terorizma nema nikakav odgovor. Teroristički napadi su organizovani u mnogim gradovima Evrope pa i u samom Briselu, sedištu NATO(7).

Rusija je vojno veoma moćna, ali ne pokazuje agresivnost već demonstrira spremnost da se brani u slučaju napada. To su dve potpuno različite stvari. Kada je Vladimir Putin došao na čelo Rusije, on je želeo da izgradi partnerstvo sa zapadom zasnovano na obostranom uvažavanju. Predložio je da se Rusija učlani u NATO. Međutim Zapad nije želeo da gradi partnerstvo sa Rusijom, već da je potčini. Rusiji je ostalo da bira između dve mogućnosti, ili da se potčini ili da se odupre takvim težnjama Zapada. Zapravo tu nije bilo nikakvog izbora. Kad je Putin shvatio da je Rusija meta, naredio je kompletnu obnovu i modernizaciju oružanih snaga. Takav trud je uložen kako bi se napravio temelj za dalje jačanje države. U čuvenom govoru na Minhenskoj konferenciji za bezbednost 2007. godine, Vladimir Putin je prvi put jasno stavio Zapadu do znanja da se Rusija neće dalje povlačiti i da će braniti sopstvene interese(8). Ruska diplomatija je postala veoma sofisticirana a spoljna politika Vladimira Putina je usmerena na saradnju sa svima. Rusija ne želi konfrontaciju ali ne želi ni da se povlači pred agresivnim delovanjem zapadnih sila. To je ruska crvena linija odbrane ali i linija sudara dva različita koncepta.

Iako su SAD preduzele sve kako bi izolovale Rusiju i ekonomski je oslabile, to im nije pošlo za rukom. Ruska diplomatija je aktivnija nego ikada a ekonomske sankcije Zapada podstiču strateški razvoj Rusije. Ni Rusija ni SAD ne pokazuju nameru da odustanu od zacrtanog političkog pravca koji vodi sve većoj konfrontaciji. Jedina prepreka izbijanju direktnog sukoba dve suprotstavljene sile je atomsko oružje. Drugi svetski rat je završen upotrebom oružja za masovno uništenje od strane SAD, pri čemu su one pokazale apsolutnu vojnu nadmoć posedovanjem takvog oružja. Atomske bombe bačene na Hirošimu i Nagasaki 1945. godine su pokazale do tada neviđenu razornu moć. I Prvi i Drugi svetski rat su doneli ogromna stradanja ali je pojava atomskog naoružanja potpuno promenila koncept vođenja rata. U intervjuu koji je direktor FSB Aleksandar Bortnikov prošle godine dao medijima(9), govorio je o tome da su Velika Britanija i SAD još u aprilu 1945. godine počele planiranje napada na Sovjetski Savez, bez obzira na saveznički odnos u Drugom svetskom ratu. Izneo je tvrdnje da su SAD planirale da upotrebe atomsko naoružanje testirano u Hirošimi i Nagasakiju protiv SSSR. U narednih četiri godine razvijen je plan napada, koji je odobren 1949. godine. On je predviđao pokretanje NATO agresije koja je trebalo da započne bombardovanjem 100 sovjetskih gradova uz upotrebu 300 nuklearnih bojevih glava. Informacije o tim planovima do kojih su sovjeti došli obaveštajnim kanalima, svojevremno su predstavljene lično Staljinu. Za to vreme Sovjetski Savez je razvijao programe kako bi napravio sopstvenu atomsku bombu. SAD su procenjivale da SSSR neće imati svoju atomsku bombu do sredine pedesetih godina, međutim 29. avgusta 1949. godine sovjetski fizičari su ostvarili uspeh. Tada je počela trka u nuklearnom naoružanju. S obzirom na to da su SAD imale prednost u nuklearnom naoružanju ali i avijaciji tj. strateškim bombarderima, Sovjetski Savez je stavio akcenat na razvoj raketne tehnologije. U avgustu 1957. godine, Sovjeti su lansirali raketu koja je preletela skoro 6 hiljada kilometara. Danas Rusija razvija petu generaciju nuklearnog raketnog naoružanja i ima nesumnjivu prednost kada je u pitanju to oružje. Čuvene interkontinentalne rakete „Vojvoda“ i „Topolj-M“ su dobile naslednike „Sarmat“ i „Jars“(10) . Razvojem raketne tehnologije omogućeno je da se ciljevi gađaju sa velikih razdaljina. Pored Rusije i SAD postoji još nekoliko zemalja koje poseduju interkontinentalne rakete, a to su Kina i Francuska, dok neke zemlje poput Severne Koreje pokušavaju da dospeju u tu kategoriju. Rusija i SAD poseduju 93 odsto svetskog nuklearnog naoružanja, dok se još kao nuklearne sile vode Kina, Velika Britanija i Francuska a pored toga nuklearno naoružanje poseduju i Indija, Pakistan, Izrael i Severna Koreja. Iako SSSR nije mogao da dostigne američku prednost u nuklearnom naoružanju, danas je situacija potpuno drugačija. Rusija je najveća nuklearna sila na svetu i poseduje najveći broj nuklearnih bojevih glava (11).  Ona je u stanju da odgovori na potencijalni napad i nanese neprijatelju nesagledive štete.

Ove činjenice predstavljaju najveću smetnju izbijanju novog velikog ratnog sukoba a sa druge strane, u atmosferi narastajućih tenzija izgleda kao da su sukobi neizbežni. Sadašnje tenzije su na višem novou nego u periodu najveće krize za vreme Hladnog rata 1962. godine (Kubanska raketna kriza).

Američki špijunski avion U2 1962. godine snimio je ovu fotografiju iznad Kube, zbog koje je umalo počeo Treći svetski rat

SAD žele da sruše sve sporazume na kojima se zasniva međunarodni sistem strateške bezbednosti. Nedavno je američki predsednik Donald Tramp objavio nameru Vašingtona da se povuče iz Sporazuma o eliminaciji raketa srednjeg i malog dometa koji su potpisali Ronald Regan i Mihail Gorbačov 1987. godine (12). Prethodno je administracija Donalda Trampa donela odluku da se povuče iz nuklearnog Sporazuma sa Iranom (13) a u SAD postoje zagovornici napuštanja i START 3 sporazma koji se tiče ograničavanja broja interkontinentalnih balističkih raketa i bojevih glava. Vojni budžet SAD višestruko premašuje vojne budžete drugih država(14). Donald Tramp je za sledeću godinu odredio vojni budžet od 717 milijardi dolara, što je za 20 milijardi više nego u tekućoj godini (15). Ovakvi potezi su razumljivi ako uzmemo u obzir činjenicu da Donald Tramp ima podršku jakog vojnog lobija u SAD.

S druge strane Rusija je svesna toga da Gorbačovljevo povlačenje nije odvratilo zapadne sile od kofrontacije, agresivnosti i ekspanzije i da politika pomirenja kakvu Zapad predlaže, može da se sprovodi samo na štetu državnih i nacionalnih interesa RF. Zbog toga spoljna politika Vladimira Putina nudi drugačiju vrstu saradnje uz međusobno uvažavanje i razumevanje.

Međutim, SAD ne menjaju svoju spoljnu politiku koja se i dalje zasniva na pretnjama celom svetu (16). Na nedavnom zasedanju UN, ruska strana je odgovorila na američke optužbe da se Rusija priprema za rat (17). Zamenik šefa departamenta za kontrolu oružja MID Andrej Belousov je izjavio: „ Da Rusija se sprema za rat ja to potvrđujem. Pripremamo se za odbranu naše zemlje, naše teritorijalne celovitosti, naših principa, našeg naroda. Mi se pripremamo za takav rat. Ali mi se ozbiljno razlikujemo od SAD. U lingvistikom smislu ova razlika se sastoji samo od jedne reči, kako na ruskom tako i na engleskom jeziku. Ruska Federacija se sprema za rat a SAD sprema rat“.

Zabrinjavajuće je i upozorenje predsednika Putina da evropske zemlje koje razmeštaju američke rakete na svojoj teritoriju dovode zemlju u opasnost od ruskog odgovora. Zapravo američke rakete srednjeg i malog dometa za Rusiju ne predstavljaju opasnost ukoliko su instalirane u SAD, jer imaju domet do 5,5 hiljada kilometara. Opasno je što SAD imaju nameru da rakete razmeštaju u Evropi. Takvim postupcima SAD provociraju sukob između Evrope i Rusije. Pri nedavnoj poseti Boltona Moskvi, bilo je razgovora i na ove teme, ali nije delovalo da dve strane mogu da se razumeju po tim pitanjima 18. U svakom slučaju ti razgovori su bili priprema za sastanak Trampa i Putina koji treba da se održi 11. novembra u Parizu. Ostaje mnogo neizvesnosti u čekanju da se velike sile dogovore po pitanju bezbednosti, posebno zbog toga što koraci koje SAD preduzimaju vode ka rušenju svih postojećih dogovora, daljem naoružavanju i širenju NATO.

(Autor je direktor Centra za geostrateške studije)

Uputnice:

(1)    http://www.politika.rs/scc/clanak/354849/Americki-raketni-stit-prosiren-lanserima-u-Rumuniji

(2)    http://www.rts.rs/page/stories/ci/story/2/svet/3151917/politiko-poljska-nudi-dve-milijarde-dolara-za-stalnu-americku-bazu.html

(3)    https://www.youtube.com/watch?v=tg6Src9XOk8

(4)    https://www.youtube.com/watch?v=ZdfDYWWELUM

(5)    https://www.youtube.com/watch?v=_NJGyzUkDtE

(6)    https://www.blic.rs/vesti/svet/putin-u-un-da-li-shvatate-sta-ste-uradili-na-bliskom-istoku/wl25e26

(7)    https://www.blic.rs/vesti/svet/belgijsko-tuzilastvo-eksplozija-u-briselu-je-terorizam-napadac-je-nosio-bombu-sa/fpy0jdg

(8)    https://www.blic.rs/vesti/svet/govor-iz-2007-koliko-je-putin-bio-u-pravu-i-da-li-je-predvideo-svet-kakav-je-danas/fgrmc3h

(9)    https://rg.ru/2017/12/19/aleksandr-bortnikov-fsb-rossii-svobodna-ot-politicheskogo-vliianiia.html

(10)https://rs.rbth.com/science/80641-rusija-ce-testirati-sarmat

(11)http://www.vijesti.me/svijet/evo-koliko-nuklearnih-bojevih-glava-imaju-nuklearne-sile-rusija-broj-1-945043

(12)https://www.ekspres.net/svet/tramp-najavio-povlacenje-sad-iz-sporazuma-o-nuklearnom-oruzju-moskva-odgovara-oni-zele-dominaciju-nad-svetom

(13)https://www.blic.rs/vesti/svet/igranje-vatrom-tramp-je-povukao-ameriku-iz-sporazuma-sa-iranom-zbog-ova-tri-razloga-a/xj4j4cw

(14)https://www.blic.rs/vesti/svet/najjaca-vojska-na-svetu-ima-budzet-veci-od-500-milijardi-a-u-top-deset-je-i-sila-sa/p1z3yzh

(15)https://www.bbc.com/serbian/lat/svet-45189279

(16)https://www.pravda.rs/lat/2018/10/23/tramp-preti-jacamo-nuklearni-arsenal-dok-se-rusija-i-kina-ne-urazume-video/

(17)https://ria.ru/world/20181027/1531590547.html

(18)http://mondo.rs/a1140413/Info/Svet/Sastanak-Putina-i-Boltona.html

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner