Savremeni svet | |||
Putin i Staljin - kako povratiti izgubljeno |
![]() |
![]() |
![]() |
utorak, 20. septembar 2016. | |
Posmatrano isključivo u kontekstu spoljne politike, može li se reći da je Putin naslednik Staljina, ali i njihovih prethodnika, ruskih careva, počev od Ivana Groznog?
Staljin, ,,neverovatno strpljiv i u svakom trenutku spreman da se upusti u detaljno proučavanje odnosa snaga’’, ,,Rišelje svog vremena’’ i ,,vrhunski majstor realpolitike’’, kako ga u svojoj knjizi ,,Diplomatija’’ naziva doajen američke spoljne politike Henri Kisindžer, je sredinom 20-ih godina izuzetno dobro shvatio položaj Sovjetskog Saveza, okruženog neprijateljski nastrojenim državama. Što je još važnije, kao i ruski carevi, shvatio je da spoljna politika jedne velike države ne zavisi ni od visokoparnih i uzvišenih ideala, niti od apstraktnih vrednosti ili ideologije, već od njene geografije, njene snage i moći, odnosa snaga u svetu i, na prvom mestu, interesa bezbednosti. Svestan da je tadašnji poredak u Evropi i svetu stvoren na štetu njegove države, bio je rešio da izvrši njegovu reviziju. Strpljivo, oprezno, hladnokrvno, nemilosrdno i krajnje proračunato, Staljin je, uprkos brojnim sopstvenim greškama i ogromnim vojnim i civilnim žrtvama, 1945, sa sovjetskim tenkovima u Berlinu i na obali Labe (Elbe), tu reviziju u potpunosti izvršio, kontrolišući široki pojas tampon država u centralnoj i istočnoj Evropi od Baltika do Jadrana, a na Dalekom istoku poništivši rezultate rusko-japanskog rata 1904-1905, simbolički osvetivši poraz svog nekadašnjeg protivnka Nikolaja II. Sve u svemu, komunista Staljin je 1945. ostvario gotovo sve geopolitičke pretenzije carske Rusije, protiv čijeg se režima i politike, kao običan fanatični revolucionar, u mladosti ogorčeno borio, spreman i na sopstvenu smrt. U tom trenutku, njegovoj državi, tada jedinoj evropskoj supersili (od 1949. i nuklearnoj sili), i njenim narodima, izgledalo je da se nikada više neće ponoviti ono što se dogodilo 1941, 1914, 1853-4, ili 1812. Putin, sa svoje strane, bio je nemi svedok ,,najveće geopolitičke katastrofe 20. veka’’, propadanja Rusije i slabljenja njenog uticaja tokom 90-ih, kao i praznih obećanja Zapada vezanih za širenje NATO i EU na zemlje Varšavskog pakta, a od 2000, kao predsednik, i otvorenog upada u ,,rusko dvorište’’ (Gruzija 2003, Ukrajina 2004, Kirgistan 2005, Moldavija 2009.) i nadiranja na ruske granice. Shvativši da Zapad očigledno nema nameru da zaustavi sistematsko kreiranje svetskog poretka na štetu Rusije, a prethodno vrativši sve kredite, govorom u Minhenu 2007. je stavio do znanja Zapadu da je potrošio poslednje ostatke ruske dobre volje, pa se i sam okrenuo revizionizmu.
Dakle, sudeći po dosadašnjim potezima u velikoj geopolitičkoj partiji šaha bez vremenskog limita, i Putin je odavno shvatio – shvatio je sa kakvim su se teškoćama, problemima, izazovima i, naročito, pretnjama, ne samo po državne i nacionalne interese, već i po sam opstanak ruske države, civilizacije i naroda, suočavali i Staljin i ruski carevi. Istina, njegov trenutni položaj, usled unutrašnjih pritisaka i spoljnog ,,opkoljavanja“, zasad deluje daleko kompleksnije od položaja njegovih prethodnika, i upravo u tom ključu treba tumačiti njegovu izjavu sa početka ovog teksta. Da i stanovništvo Rusije razume kompleksnost situacije, posredno pokazuje istraživanje centra Levada iz marta ove godine po kojem 54% ispitanika smatra da je Staljin odigrao pozitivnu istorijsku ulogu, dok suprotno misli tek 30%. Iako bi tek 23% zaista želelo da živi u Staljinovo vreme, čak 71% se slaže sa iskazom da ,,koje god greške ili mane pripisali Staljinu, najvažnije je da je pod njegovim vođstvom naš narod izašao kao pobednik iz Velikog otadžbinskog rata’’. Ovakvi stavovi prema Staljinu, od 2008. u konstantnom porastu, pored toga što govore o ,,stanju duhova’’ u Rusiji, istorijskom pamćenju, kolektivnoj svesti, uvreženjim predstavama i stereotipima vezanim za njegovu ličnost, itd, pre svega predstavljaju sasvim očiglednu refleksiju sadašnjosti tj. istorijskog trenutka u kome se i Rusija i Putin danas nalaze. Ako se ovome doda da Putinov rejting u poslednje dve godine iznosi stabilnih 75-85%, konačna slika postaje kristalno jasna. Možda je najbolji odgovor na pitanje iz naslova ovog teksta dao upravo – ruski narod. I on je shvatio. U tome je, pored ostalog, i njegova veličina. |