Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Nova vojnopomorska strategija Rusije - želje i mogućnosti
Savremeni svet

Nova vojnopomorska strategija Rusije - želje i mogućnosti

PDF Štampa El. pošta
Leonid Nersisjan   
subota, 29. jul 2017.

20. jula 2017. godine, objavljen je dekret predsednika Rusije Vladimira Putina o utvrđivanju osnova državne politike u oblasti vojnopomorske delatnosti. Dokument koji se sastoji iz sedam odeljaka, opširno propisuje pravce razvoja vojnopomorske flote Rusije, osobenosti njene primene, postojeće pretnje i tome slično. Podrazumeva se, saglasno tezama iz dekreta, da se strategijsko planiranje treba realizovati za period do 2030. godine. Faktički, dokument je analog vojnopomorske strategije SAD. Proanalizirajmo osnovne i najinteresantnije postavke dokumenta, kao i to koliko je realna njihova realizacija.

Što se tiče prvog odeljka – opštih tvrdnji – paragrafi koji su u njemu uglavnom su očigledni i ne traže pojašnjenje. U drugom odeljku, koji je posvećen pretnjama i opasnostima, posebnu pažnju treba obratiti na paragraf o težnji SAD i njihovih saveznika ka dominaciji na Arktiku, a takođe i o postizanju pretežne nadmoći vlastitih vojnopomorskih snaga. Treba reći, da su vojnopomorske snage SAD i njihovih saveznika već dosta davno postigle pretežnu premoć nad vojnopomorskom flotom Rusije, barem što se tiče površinske flote – samo avionosnih udarnih grupa kojima Vašington raspolaže je 11. Što se tiče Arktika, nafta i gas koji su tamo u šelfovima zaista privlače sve, mada se proces osvajanja novih nalazišta u tom delu sveta praktično zaustavio nakon pada cena ugljovodonika. U svakom slučaju, oružane snage Rusije poslednjih godina stavljaju ozbiljan naglasak na stvaranje vojne tehnike, spremne za borbena dejstva na krajnjem Severu, i to se odnosi ne samo na flotu.

Treći odeljak koji je posvećen ciljevima, zadacima i prioritetnim pravcima državne politike u oblasti vojnopomorske delatnosti, većim delom čine intuitivno razumljivi paragrafi poput zaštite bezbednosti Rusije, usavršavanja flote, borbe sa piraterijom i terorizmom i tome slično. Najvažnije su tačke o neophodnosti potpunog prelaska na rusku naučno-industrijsku bazu pri razradi i gradnji brodova, i stvaranju infrastrukture dvostruke namene (kako za vojne brodove tako i za civilna plovila) na Arktiku i Dalekom istoku.

Četvrti odeljak posvećen je ulozi vojnopomorske flote Rusije u strategijskom obuzdavanju. U dekretu se ukazuje da vojna flota najviše pogoduje nivelisanju američke koncepcije «globalnog udara» (nanošenje preventivnog razoružavajućeg neatomskog udara po protivniku) i sveukupno pruža ozbiljan doprinos u obuzdavanju (sa čime je teško sporiti se, uzimajući u obzir postojanje strategijskih atomskih podmornica). Naglasak se takođe stavlja na obuzdavanje pomoću neatomskih visokopreciznih sredstava – u tom slučaju reč je o krstarećim raketama pomorskog baziranja.

Peti odeljak čine zahtevi prema vojnopomorskoj floti Rusije, a takođe i prioriteti njenog razvoja. Ovde se nalazi jedan od najsumnjivijih paragrafa – težnja da se učvrsti kao druga flota po snazi u svetu. Pored toga, ukazuje se, da vojnopomorska flota treba da gradi brod okeanske zone, i stvori kompleks koji nosi avione (drugim rečima, nosač aviona). Što se tiče drugog mesta – ne računajući flotu atomskih podmornica – trka sa Kinom je već izgubljena. Kina gradi prvoklasne brodove – nosače aviona i krstarice, pri tome udarničkim tempom, dok u današnjoj Rusiji nema industrijskih i kadrovskih mogućnosti za realizaciju takvih projekata.

Na žalost, razgovori o konstruisanju nosača aviona i razarača okeanske zone (uporedivih po mogućnostima i deplasmanu sa raketnim krstaricama) vode se na fonu ozbiljnih poteškoća pri izgradnji fregata koje su se pojavile zbog prekida vojnotehničke saradnje Rusije i Ukrajine. Uz sve ostalo, govori o globalnom preoružavanju vojnopomorske flote Rusije, na fonu umanjenog državnog programa naoružavanja do 2025. godine, u kojem je upravo flota ponajviše «posečena», mogu izmamiti samo tužan osmeh. Ali, treba reći, da pri nedostatku resursa, računajući na geografski položaj Rusije, koji državi pruža kopneni i vazdušni pristup skoro u sve interesne zone zemlje, štedljivost na vojnoj floti jeste zaista optimalan put. Tim više jer mali raketni brodovi, korvete, fregate i podmornička flota, omogućuju široku primenu visokopreciznih krstarećih raketa na ogromnoj teritoriji, uključujući celu Evropu, znatan deo Bliskog istoka, i tome slično.

Šesti i sedmi odeljak posvećeni su mehanizmima realizacije državne politike, i takođe izvode opšte zaključke, pa nisu previše interesantni.

Prema tome, nazvati publikovani dokument elementom «strategijskog planiranja» vrlo je teško – mnoge ključne paragrafe koji se tiču preoružavanja i razvoja flote nemoguće je ispuniti u postojećim okolnostima, dok bi pokušaj da se to učini doveo samo do gubitka sredstava i vremena. Ostaje samo nada da su ti planovi tek agitacija i da će tako ostati na papiru. Ali, treba i priznati – istinskog strategijskog planiranja baš nedostaje.

Preveo sa ruskog: Nebojša Vuković

Izvor: https://regnum.ru/news/polit/2304013.html