Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Nova ruska imperija
Savremeni svet

Nova ruska imperija

PDF Štampa El. pošta
Nikolas Gvozdev   
sreda, 18. april 2012.

(National Interest, 16.4.2012)

U svom poslednjem velikom govoru u Dumi kao premijer Rusije, a pred preuzimanje položaja predsednika, Vladimir Putin je zacrtao "pet prioriteta" svoga trećeg predsedavanja. Peti od njih je: jačanje i podsticaj saradnje širom Evroazijskog prostora, što bi ojačalo globalni položaj Rusije, dajući joj vodeću ulogu u njenom naporu za integraciju država bivšeg SSSR-a.

Govoreći prošle srede u Dumi, Putin je kazao: "Ostvarenje zajedničkog ekonomskog prostora, od vremena propasti Sovjetskog Saveza, predstavlja najvažniji događaj u post-sovjetskom prostranstvu".

Rusija je već sada u carinskoj uniji sa Kazahstanom i Belorusijom, i dugo je već pokušavala da uključi i Ukrajinu u taj zajednički ekonomski prostor. Ulaz Rusije u Svetsku trgovinsku organizaciju može biti od pomoći za uklanjanje prepreka koje su ležale na putu učešća Ukrajine u carinskoj uniji. Tome treba dodati i da su države-članice carinske unije, na najnovijem samitu Evroazijske ekonomske zajednice u Moskvi, prihvatile da – uz ostale centralnoazijske države koje su članovi te Zajednice – završe rad na predloženom ugovoru o Evroazijskoj uniji do 2015. godine.

Putin je imao, tokom svog delovanja u vremenu dok je bio predsednik i premijer Rusije, jasnu "viziju Evroazije" – videći Rusiju kao njenu metropolu, kao njen centar. Sada, kako se burno širenje evro-atlantskih institucija na istok približava svom kraju i kako je pažnja Kine usredsređena prevashodno na jug i istok Azije, Moskva oseća da ima prostor za početak konsolidovanja jedne nove Evroazije. Umesto da gleda na teritoriju bivšeg Sovjetskog Saveza rasečenu – u suštini – na jednu evropsku i jednu azijsku "sferu uticaja", Rusija može sada da se ponovo pojavi kao vodeća globalna sila time što će stvoriti jedan novi blok država koji će biti protivteža Evropskoj uniji na zapadu i delu Azije pod rukovodstvom Kine na istoku.

Vaskrsli SSSR?

Takve aspiracije uvek su izazivale zabrinutost. Da li to Putin, koji je plastično opisao kolaps SSSR-a kao geopolitičku katastrofu, pokušava da ponovo skrpi SSSR? Sâm Putin je u svom govoru u Dumi proglasio da je "postsovjetski period" okončan. Ako se uzme u obzir sve veći porast zahteva sve nemirnije srednje klase Rusije, Putin očigledno nema želje da ponovo rasipa resurse pokušavajući da oformi i drži na okupu jedinstvenu, sjedinjenu državu; nema nekog interesovanja da se plaća za školovanje i troškove zdravstva onih iz Centralne Azije ili sa Kavkaza.

Ipak, Putin bi voleo da vidi obnovu mnogih starih sovjetskih veza (kao i onih iz ere Ruske imperije) između Rusije i suseda – kao što su trgovina i promet radne snage. To bi održavalo Moskvu kao ekonomski centar tog prostranstva, što bi po nju bilo povoljnije nego da centralna Azija bude tesno vezana sa južnom Azijom, ili da zapadni delovi bivšeg SSSR-a budu još dublje uvučeni u evropsku orbitu. Regionalni ekonomski sistem pod vođstvom Rusije bi održao rublju kao regionalnu monetu i ruski jezik kao de fakto poslovni jezik tog regiona, a i omogućio bi povećanu horizontalnu i vertikalnu integraciju – naročito onu između ruskih, kazahstanskih i ukrajinskih firmi.

Stvaranje takvih ekonomskih povezanosti stvara i političke veze, što bi smanjilo verovatnoću da se susedi Rusije priključe blokovima ili grupacijama koje isključuju Rusiju. Procenjujući takve političke mogućnosti, Azamat Seimov[1] ističe:

Ostvarenje ideje Evroazijske unije je srž Putinovog strateškog plana za objedinjavanje napora za jačanje položaja Rusije u geopolitičkom nadmetanju sa SAD, EU i Kinom... Određivanje 2015. godine za krajnji rok za formiranje Evroazijske unije verovatno stoji u vezi s tim što je Moskva ubeđena da će do tada SAD ponovo usredsrediti svoju pažnju na Evroaziju – jer će Vašington do tada biti oslobođen upletenosti u Irak i znatno će smanjiti svoje snage u Avganistanu, a do tada će proći i talas "obojenih revolucija" u arapskom svetu. Prema tome – od 2015. Vašington će imati na raspolaganju, kako vojne tako i diplomatske, izvore za okretanje pažnje na region Evroazije. Pored toga, do tada će SAD imati i na raspolaganju svoje balističke raketne odbrambene baze spremne u Centralnoj Evropi.            

Dakle, izgleda da je Putin zainteresovan da svet suoči sa gotovom činjenicom (fait accompli): dok je EU obuzeta sopstvenim ekonomskim mukama, dok su SAD zaglavljene na Bliskom Istoku i dok je Kina usredsređena na sopstvenu ekonomsku tranziciju – on ide na pokretanje Evroazijske unije.

Evroskepticizam

Taj proces ipak nije baš sasvim automatski. Mnoge evroazijske države žele tešnje ekonomske veze sa Rusijom i bile bi zainteresovane za koristi koje je Rusija spremna da ponudi – između ostalog za jeftinu energiju i za mogućnost "izvoza" sopstvenih viškova radne snage u Rusiju (kako u cilju smanjivanja unutrašnjih društvenih tenzija, tako i zbog stalnog dotoka sredstava od njihovih zarada). Međutim, susedi Rusije nisu zainteresovani da dignu ruke od svog suvereniteta.

Predsednik Belorusije, Aleksandar Lukašenko, može i dalje da zavisi od Rusije, ali to mu nije smanjilo odlučnost da insistira na formiranju struktura za odlučivanje u okviru predložene Evroazijske unije koje bi čvrsto stajale iza nacionalnog suvereniteta. Kako on, tako i ostali oklevajući lideri Evroazije imaju za to dosta municije koju im pružaju evroskeptici iz komšijske EU. Na prošlom samitu Lukašenko je izrazio protivljenje bilo kakvom odlučivanju na nivou Unije koje bi bilo nametnuto državama-članicama; on insistira da svaka odluka Evroazijske unije mora biti ratifikovana od strane nacionalnih parlamenata, kao i da nacionalne vlade sačuvaju mogućnost da svoju državu izuzmu iz primene [nekih] odluka Unije.

Ovu Lukašenkovu verziju "evroazskepticizma" prećutno podržavaju i drugi regionalni lideri. Oni mogu biti spremni da daju neke ustupke Rusiji, ali ne i da se odreknu svoje teško stečene nezavisnosti. Sa svoje strane Rusija, pak, ne želi da postane evroazijski ekvivalent Nemačke – da bude neka vrsta regionalne čekovne knjižice koja finansijski garantuje integracione procese i sama plaća račune manjih država.

Putin je sada obavio lakši deo plana: dao je signal da namerava da stvori Evroazijsku uniju. Međutim, dovođenje te voćke do sazrevanja može biti mnogo veći izazov nego što je Putin očekivao.

Autor je šef redakcije časopisa "The National Interest" i profesor za nacionalnu bezbednost Mornaričkog ratnog koledža SAD

Sa engleskog posrbio: Vasilije Kleftakis