Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Napadi po "Islamskoj državi" čine Rusiju jednim od geopolitičkih centara sveta
Savremeni svet

Napadi po "Islamskoj državi" čine Rusiju jednim od geopolitičkih centara sveta

PDF Štampa El. pošta
Leonid Ivašov   
subota, 24. oktobar 2015.

O političkoj ravnoteži u regionu, o crnom pi-aru, ličnosti Bašara Asada i mogućim uzvratnim koracima SAD, razgovarali smo sa predsednikom Akademije za geopolitičke probleme Leonidom Ivašovim.

Leonidu Grigorjeviču, zašto je Sirija za nas tako važna? I zašto smo nastupili baš sada?

Ona nam je istorijski bliska. I zato što je bila prva pravoslavna hrišćanska država, i zbog prijateljskih odnosa sa Rusijom. Danas su na vestima Tartus i Latakija. Godine 1770. stanovništvo te dve provincije obratilo se ruskoj imperatorki sa zahtevom da uđe u sastav ruske imperije. I još jedan momenat – mi znamo da je Vladimir krstio Rusiju. Ali samog Vladimira krstio je Sirijac, mitropolit Antiohijski.

Ako se uzmu odnosi Sirije sa Sovjetskim Savezom, posle odlaska Francuza i preuzimanja vlasti od strane vojske, od tada nas Sirija nikada nije izdala. Režimi su se menjali, odnos prema nama ostajao je isti. Ali, i mi smo Sirijcima pružali veliku pomoć, pre svega u pripremi kadrova, uspostavljanju vlastite državnosti i stvaranju oružanih snaga.

Svojevremeno, Hafez Asad, otac sadašnjeg predsednika Sirije, rekao je sledeće: ,,Ceo razuman svet žali zbog raspada Sovjetskog Saveza. Više od svih Arapi. A među njima, više od svih – Sirijci“. U sovjetsko i postsovjetsko vreme imali smo u Siriji najveći savetodavni aparat. I u vojnim, i u državnim strukturama. Naši vojni savetnici bili su kod ministra odbrane, kod načelnika generalštaba, pa sve do korpusnog komandovanja. Sirijici su učili od nas, sarađivali sa nama. Eto zbog čega nam je tako važna Sirija. I ne samo zbog toga. Jedini naš placdarm, jedina naša luka, gde možemo da dođemo, jeste Sirija i njena luka Tartus. To je naše uporište, gde možemo da dopremo, da se baziramo, realizujemo naše prisustvo na Sredozemlju.

A zašto smo nastupili? Čini mi se da smo donekle zakasnili. Trebalo je realizovati aktivnu vojnu pomoć. Sirijci se četiri godine bore, imaju probleme sa zalihama municije, naoružanjem, remontnim fondom i tako dalje. Njihova avijacija je već iscrpla svoje resurse. Sirijci su se odupirali zahvaljujući svojoj hrabrosti i nepokolebivosti. Ali izdržali su samo zato što je iza njihovih leđa politički bila prisutna Rusija. I sada mi ulazimo u vojnu fazu, podržavajući vladine trupe jer je situacija postala kritična. Borbe su se vodile već na rubovima Damaska.

Kakvo naoružanje koristi Rusija u Siriji?

Tamo je prisutan ojačani avijacijski puk mešovitog sastava – jurišnici, koji peglaju bojno polje SU-25, frontovski bombarderi, koji nose bombe i rakete za udare po dobro zaštićenim ciljevima, to su SU-24, a ima i noviteta koji se za sada nisu koristili – SU-27 i SU-34. I naravno, helikopterska grupa i bespilotne letilice, izviđački avioni, i za radioelektronsko protivdejstvovanje za gušenje sistema upravljanja.

Naši avioni su opremljeni takozvanim mamcima, kako ih ne bi pogađali Stingeri, posebno sa glavama za samonavođenje. SU-24 je proizvod sovjetskog doba, a SU-25 i sovjetskog i ruskog doba. Precizno naoružanje – jurišni avioni uglavnom se opremaju sa nevođenim reaktivnim projektilima, oni udaraju po poligonskim objektima – naneli su udare po gomilama vojne tehnike, po magacinima, dosta efikasno. SU-34 je najsavremeniji avion sa preciznim raketama. Sve što je neophodno postoji. Danas, masovna primena preciznog oružja tamo je veoma komplikovana pošto tačkastih, dobro utvrđenih objekata praktično nema.

Kako naše učešće u konfliktu u Siriji može da promeni geopolitičke odnose u svetu?

Ponosim se našom operacijom. Prvi put za 25 godina. Da, i Krim, ali to je regionalno pitanje. Ponosim se što smo ponešto naučili, a ponešto nismo zaboravili. To su koraci koji su preokrenuli svet i učinili ga drugačijim.

Putin daje sjajnu analizu za govornicom UN i objašnjava sadašnju situaciju, zabrinjavajuću, skoro pa kritičnu. I ukazuje na glavnog krivca za situaciju, ali ne naglas. Pri tome, svi gledaju ka Obami, i shvataju o kome se radi. On predlaže konture novog poretka u svetu, vraćajući našu državu na njeno mesto. Bio je to sjajan govor. Obama smesta prelazi u odbranu, on čak nije ni otišao pred novinare posle susreta sa Putinom.

Pre Putina je govorio predsednik Kine Si Đinping i slušajući njegov i nastup predsednika Rusije, kod mene se stvorio utisak da su oni skopčani i da čak postoji nekakva raspodela uloga. Putin je o ekonomiji malo govorio, a njegov kineski kolega uglavnom o njoj. Istupa predsednik Lukašenko i skida maske, počinjući da oštro napada Zapad. On oseća da ima iza sebe Putina. Predsednik Kazahstana predlaže da se sedište preseli iz Njujorka u Aziju. Još jedan izazov. Krenuo je masovni napad na Vašington. Pre dve godine to je bilo nezamislivo.

Za to vreme, Bašar Asad potpisuje poslanicu Putinu, tehničari na naše avione kače bombe, a članovi Saveta Federacije objavljuju stanje povećane pripravnosti. Odluka je doneta i naši su već u vazduhu. I svet postaje drugačiji. Prestaje da bude unipolaran. Putin je u suštini položio kamen temeljac oslobađanju sveta od američke diktature. Napadi po "Islamskoj državi" čine Rusiju jednim od geopolitičkih centara sveta. Ma šta nam govorili, i ma kako nas kritikovali – Kina je ekonomski lider, a Rusija geopolitički. Amerika počinje da gubi svoj primat.

Zašto Bašar Asad ne odgovara SAD? Upućuju mu se optužbe za diktaturu. Kakve karakterne crte poseduje taj čovek?

On se nije spremao za naslednika svog oca. Bio je stariji sin, ali je, nažalost, poginuo. Bašar je hteo da bude lekar i ne više od toga. On je blag čovek i vrlo demokratičan. Bašar je hteo demokratske reforme i naginjao je Zapadu. Kada se situacija u zemlji počela pogoršavati, on je predložio više nego što je opozicija od njega zahtevala – i ustav, i zakon o partijama, i zakon o medijima. Vladajuća BAAS partija bila bi bez bilo kakvih privilegija, podjednaka sa drugima. Štaviše, on je izrazio spremnost da sam ide na izbore kako bi bio ponovo izabran. Ali u vreme susreta sa Bašarom Asadom, američki i francuski ambasador, pljunuvši na diplomatske manire, banuli su u grad Homs i, nastupajući tamo na mitingu, otvoreno su pozvali da se ne veruje predsedniku i da se pređe na nasilje. Kad su počela borbena dejstva, Bašar Asad je pokazao odlučnost i izjavio da, ma kako ga pritiskali, on iz Sirije neće nigde da ide. ,,Ja nisam Janukovič, i ja neću pobeći.“ Takvi ljudi nisu zanimljivi Zapadu.

Preveo sa ruskog: Nebojša Vuković

Izvor: http://www.dynacon.ru/content/articles/7382/