Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Grčka će morati da proda porodično srebro
Savremeni svet

Grčka će morati da proda porodično srebro

PDF Štampa El. pošta
Pol Bets   
sreda, 16. jun 2010.

(Fajnenšel tajms, 16.6.2010)

Grčka vlada se obavezala da u toku sledeće tri godine prikupi najmanje tri milijarde evra od prodaje državnih dobara. Na to je obavezna kako bi ispunila jedan od uslova dogovora o pomoći u iznosu od stotinu milijardi evra koji je postigla se Evropskom unijom i Međunarodnim monetarnim fondom. Međutim, umesto da prodaje svoje poslovne krunske dragulje, ona se nada da će nekako privući strane investitore i investicione fondove da kupe udeo u nekoj od kompanija pod državnom kontrolom, koje jedva sastavljaju kraj s krajem.

Ovakva strategija može biti i potpuno razumljiva, ali ona se teško može smatrati realnom. Pa, ko bi, pri zdravoj pameti, mogao da bude toliko nerazuman da kupi 49% grčkih železnica? One posluju s gubitkom od milijardu evra godišnje, a vuku i dugove od nekih 10 milijardi evra.

Kako bi „zasladila“ prodaju tog dela imovine u železnicama, vlada je obećala da će restrukturirati kompaniju i ukinuti neke od značajnih linija koje donose gubitke. Rezultat toga je bio prošlonedeljni štrajk železničara, a uslediće i više njih, ako vlada ostane pri svojim planovima.

Postoji još i predlog da se proda paket učešća od 39% u grčkoj pošti, koja stalno pravi gubitke, a država namerava da u njoj zadrži većinsko vlasništvo. Takođe, ko god želi može da kupi i 10% učešća u atinskom vodovodu, kao i 23% u solunskom. Vlada je lansirala i masu potencijalnih ideja o zajedničkim ulaganjima i koncesijama za luke, aerodrome, turističku infrastrukturu, itd., sve to u pokušaju da primami strane investitore, a posebno Kineze, koji baš sada u Grčkoj istražuju zanimljive poslovne mogućnosti.

Pa ipak, najblaže rečeno, male su šanse da se uspe u prodaji ove u gubitničkoj vreći mešane imovine. Usled toga, vlada će možda morati da, ma koliko nevoljno, ponovo razmotri svoju strategiju privatizacije i da na sto iznese i svoje porodično srebro.

Ona je još uvek vlasnik 51% u najjačoj električnoj kompaniji zemlje PPC.Ova kompanija radi sa dobitkom, ali iz dva prosta razloga male su šanse da će biti izneta na tržište. Prvi razlog je politički: vlada ne sme sebi da dopusti da se sukobi sa moćnim električarskim sindikatom, koji je već zapretio da će u slučaju privatizacije celu zemlju zaviti u mrak.

Drugi razlog je da će, kako je i sama ove nedelje priznala, ova kompanija biti od 2013. u gubicima. Tada će njena godišnja zarada od 400-500 miliona evra biti nedovoljna da se pokriju troškovi od 800 miliona evra koji su neophodni za kupovinu prava emisije ugljen-dioksida radi zadovoljenja standarda EU. To je sve zbog toga što je za proizvodnju električne energije u najvećoj meri zavisna od lignita, što je štetno za životnu sredinu.

Pa ipak, ostaju još dva privlačna imetka, koje bi strani investitori jedva čekali da kupe, ako se budu prodavali. Najočigledniji je OPAP, izuzetno uspešna kompanija za sportsko klađenje, sa monopolom za lutriju. Država je vlasnik 34% njenih akcija. OPAP je najveća takva kompanija u Evropi, sa prošlogodišnjom zaradom od 594 miliona evra, uz promet od 5,4 milijarde evra. Sada je spremna da se proširi i na onlajn klađenje, tako da vlada ne bi imala nikakvih problema da za svoj udeo nađe oduševljenog kupca.

Drugi očigledni kandidat koji bi vlada mogla prodati je njen ostatak od 20% udela u OTE, grčkoj telefonskoj kompaniji u kojoj je Dojče telekom već kupio 30% udela. Nemci su već izjavili da su spremni za kupovinu, jer žele potpunu kontrolu te kompanije. Međutim, opet i tu grčka politika i postojeće interesne grupe izgleda da blokiraju svim zainteresovanima taj jednostavan i ostvariv posao. Tu vrstu luksuza Grčka sebi više ne sme dozvoliti.

(Prevod Vasilije Kleftakis)