Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Da li je rat u Siriji završen?
Savremeni svet

Da li je rat u Siriji završen?

PDF Štampa El. pošta
Dragana Trifković   
četvrtak, 31. avgust 2017.

u Siriji i dalje traje, ali od dolaska Ruske armije u Siriju stvari su krenule u pozitivnom pravcu, a sada su se već značajno promenile. Rusija je pokrenula neposrednu borbu protiv terorizma, i politički proces rešavanja sirijskog konflikta u saradnji sa Iranom i Turskom. Mirovni pregovori o Siriji pod okriljem UN su započeli 2016. godine, međutim  oni nisu ostvarili nikakav pozitivan napredak u odnosima zaraćenih strana.

Planovi velikih sila u Siriji

SAD su  objavile rat terorizmu posle napada 11. septembra, međutim njihova taktika je dovela do ekspanzije terorizma. Osnovni razlog je što zapadne zemlje vode dvostruku igru. S jedne strane deklarativno se bore protiv terorizma, a s druge strane ga logistički i finansijski podržavaju. Rezultati takve politike, očigledni su širom Bliskog Istoka, posebno u Siriji.

Predsednik Ruske Federacije je u svom govoru u UN 2015. godine istakao suštinu problema:

"Politički i socijalni problemi su se usložnjavali u ovom regionu već dugo vremena (Bliski Istok), ljudi tamo su naravno hteli promene. Ali što se dogodilo u stvarnosti? Agresivna spoljna intervencija je dovela do toga da umesto reforme javnih institucija, i sam način života je neslavno uništen. Umesto slavlja demokratije i napretka - nasilje, siromaštvo, socijalna katastrofa, a ljudska prava, uključujući i pravo na život, svedena su na nulu.  Upitao bih one koji su stvorili ovakvu situaciju: Da li barem shvatate šta ste uradili?"

Vojni i politički pravac rešavanja sirijskog konflikta, koji je Rusija trasirala, zasniva se na sledećim principima. Prvi je beskompromisna borba protiv terorističkih organizacija ISIL i Al Kaide, a drugi politički pregovori između režima i opozicije, uključujući i opoziciju koja ratuje protiv državnih sirijskih snaga. Da bi se to realizovalo, bilo je neophodno prvo razgraničiti opoziciju od terorista. Osnovna postavka je da nema govora o rušenju predsednika Bašara Al Asada, koji je izabran regularnim putem i koji nema nameru da se povuče dok se rat ne okonča. Na tome je do sada insistirao Zapad, međutim po izjavama američkih zvaničnika u poslednje vreme, može se zaključiti da više na tome ne insistiraju. Savezništvo Sirije i Rusije poremetilo je razrađen sistem nelegalne smene režima i napada na suverene države, koji su SAD praktikovale zarad ostvarivanja sopstvene vojno-političke strategije. Samo zahvaljujući ruskoj pordšci, Sirija je uspela da spreči nasilnu smenu legalno izabrane vlasti. Bašar Al Asad je opstao upravo zahvaljujući Rusiji. Ako razmatramo rešenja koja nude velike sile, rusko rešenje za Siriju podrazumeva očuvanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta zemlje, a američko „rešenje“ podrazumeva dezintegraciju.

Situacija na frontu je i dalje složena, posredno i neposredno je u rat uključeno dosta zemalja. Glavni saveznici Sirije su Rusija, Iran i libanski Hezbolah, dok je sa druge strane značajna uloga SAD, VB, Francuske, Saudijske Arabije, Katara, Bahreina Turske i Izraela.

Zahvaljujući udarima vojno-vazdušnih snaga RF, odnosno prisustvu Ruske armije u Siriji od septembra 2015. godine, situacija na frontu je stabilizovana. U poslednjem momentu je zaustavljen prodor terorističkih snaga dublje u teritoriju pod kontrolom regularne Sirijske vojske i nakon perioda adaptacije i uhodavanja sirijsko-ruskih snaga, preduzete su akcije za oslobađanje teritorija pod kontrolom islamista.

Oslobođeni su strateški važni gradovi, Alepo i Palmira, međutim terorističke snage su nisu tek tako povukle, te se borba nastavila i nakon oslobađanja, a Palmira je još jednom potpala pod kontrolu ISIL-a pre konačnog oslobađanja.

Snage takozvane „Islamske države“ su vrlo dobro obučene, sposobne da same proizvode oružje (na oslobođenim teritorijama su pronađene improvizovane fabrike za proizvodnju naoružanja), motivisane, potpomognute, i uopšte nisu za potcenjivanje.

Ruske vojne baze u Siriji

Primorska oblast je glavno uporište sirijskog režima i strateški najvažnija oblast Sirije.

Tu je Sirijska armija utvrđena u provinciji Latakija, gde su skoncentrisane značajne vojne snage. Pored toga u Primorskoj oblasti se nalaze dve ruske vojne baze, Tartus i Hmeimim. Tartus je jedinstvena ruska vojno-pomorska baza van granica Rusije, na strateški važnoj poziciji u Sredozemnom moru, blizu granice Libana. U njoj se nalaze ruski ratni brodovi. Ova baza je formirana još u vreme SSSR-a, kada je sa Sirijom potpisan dogovor 1971. godine, kako bi obezbedila dejstvovanje brodova 5. operativne Sredozemne eskadrile, snavdevanjem gorivom i potrošnim materijalom. Međutim, 20 godina kasnije je ova eskadrila prestala da postoji, i Rusija je obustavila svoje aktivnosti u Sredozemnom moru. Sada je Tartus obnovljena baza materijalno-tehničke podrške za ruske pomorske snage, koja se sastoji od plutajućih pristaništa PM-61M, i opremljena je tako da osigurava aktivnosti ruskih brodova u Mediteranu.

Početkom ove godine, sirijsko rukovodstvo je potpisalo dogovor sa Rusijom o proširenju i modernizaciji baze Tartus, koju će Rusija koristiti najmanje narednih 49 godina. Dogovorom je predviđeno da Rusija može da postavi bilo koje oružje neophodno za funkcionisanje baze. U Tartusu je planirano da se nalazi do jedanaest ratnih brodova Vojno-morske flote Ruske Federacije.

Baza Hmeimim je vazduhoplovna vojna baza u kojoj su stacionirane ruske Vojno-kosmičke snage od septembra 2015. godine. U bazi se takođe nalazi zenitno-raketni sistem S-400, kao i protiv-avionski kompleksi „Pancir“. Hmeimim se nalazi 25 km južno od Latakije. Iz ove baze se izvode operacije kojima Rusija iz vazduha podržava Sirijsku vojsku na terenu. U operacijama koje su vođene protiv terorista, korišćeni su avioni Su-30SM, Su-34, Su-24M, Su-25SM, Su-35S, Il-20M1 i helikopteri Mi-24P, Mi-8AMTŠm a takođe i bespilotne letelice marke „Forpost“.

Nedavno je Rusija počela da gradi novu  vojna baza u jugo-istočnom delu Sirije, 85 km od Golanske visoravni, u mestu Hirbet Ras Al Var. Golan je strateški važna teritorija na granici između Sirije, Libana, Izraela i Jordana. Pripada Siriji, ali je pod okupacijom Izraela od 1967. godine nakon Šestodnevnog (Arapsko-izraelskog) rata. Ova baza će imati veliki značaj za kontrolu nestabilnih teritorija u jugo-istočnom delu zemlje, koje su ugrožene napadima grupacija koje su podržavale SAD. Takođe, ona će obezbediti povezanost strateških puteva na jugu i istoku zemlje sa glavnim gradom Damaskom.

Američke vojne baze i hemijsko oružje u Siriji

U Siriji se takođe nalaze i američke vojne baze, koje su razotkrivene nakon što su se Turska i SAD politički odaljile, odnosno nakon što je Turska promenila svoje spoljno političke poglede. Iako je Turska saveznik SAD u NATO, očigledno je da takve relacije nisu više garancija uzajamnih odnosa i da se dešavaju velike promene. Naime Turska je razotkrila američke vojne baze tako što je turska državna novinska agencija „Anadolu“, objavila informacije na turskom i engleskom jeziku o njima. Ove baze su bile u tajnosti zbog, kako Amerikanci tvrde, sigurnosti operacija koje vode protiv „Islamske države“. Predstavnik Pentagona je izneo zabrinutost zbog toga što je saveznik iz NATO objavio informacije koje mogu da ugroze vojne operacije američke koalicije u Siriji.

Turska agencija je objavila detaljne izveštaje o američkim bazama, uključujući i sastav trupa, kao i mape. Prema tim podacima, dve američke baze se nalaze u oblasti Rumeilan i provinciji El Hasaka i aktivne su od 2015. godine a 2016. je ustanovljena baza za helikoptere u području Harab Isk grada Ain El Arab, koja pruža pomoć sirijskim Kurdima. Takođe Turci su objavili podatke za još tri američke baze u provinciji El Hasaka, čiji je zadatak navodno borba protiv „Islamske države“, i još dve baze u gradu Manbidž odakle se vode akcije protiv „Slobodne sirijske armije“ koje Ankara podržava. U severnom delu provincije Raka, po podacima koje je objavila „Andolu“nalaze se još tri vojne baze, gde su u dve smešteni ne samo američki već i francuski vojnici. Treća se koristi za dostavu opreme kurdskim snagama, a takođe i kao komunikacioni centar koalicionih snaga i baza za operacije uništavanja komunikacija militanata „Islamske države“.  U izveštaju se komentiše da su američke baze striktno zatvorenog tipa i da su tajne (sada svakako više ne) i da američki vojnici iz njih daju podršku kontaktima za vazdušne udare i granatiranje, sprovode operativno planiranje i obučavaju lokalne snage. U njima se nalazi moderna tehnika, visokomanevarski artiljerijski sistemi, oklopna vozila i mobilna oprema za izviđanje. Ovu vest iz turskih medija su preuzele gotovo sve svetske agencije, pa su se tako tajne američke baze u Siriji našle na naslovnim stranicama novina. Francuski mediji su objavili da je obelodanjeno kako je njihova vojska prisutna u Siriji, dok je recimo Nemački Bild objavio satelitsku mapu američke vojne baze u Siriji.

Pored ovog problema sa razotkrivanjem vojnih podataka od strane američkog saveznika iz NATO, desila se još jedna stvar koja je dodatno poljuljala pozicije zapadnih sila u Siriji. Poznato je da su SAD više puta do sada pokušavale da ubede svetsku javnost kako je predsednik Sirije Bašar al Asad upotrebio hemijsko oružje i izvršio zločin nad stanovništvom na teritorijama koje kontrolišu pobunjeničke grupe. Ovi slučajevi upotrebe hemijskog oružja u Siriji su nedvosmisleno podsećali na mnogobrojne specijalne operacije koje zapadne sile već godinama sprovode, počevši od Markala i Račka, kako bi propagandno uništile ciljanu žrtvu i kako bi protiv nje preduzele dalje akcije. Iako nije bilo nikakve logike, a ni dokaza, u tvrdnjama da je predsednik Sirije upotrebio ovo oružje, povodom toga se vodila žestoka debata u UN. Rusija je insistirala na dokazima i tražila sprovođenje istrage. Na nedavno oslobođenim teritorijama u Alepu i istočnim predgrađima Damaska, pronađeno je hemijsko naoružanje u skladištima sirisjkih pobunjenika, i to poreklom iz Velike Britanije i SAD, proizvedeno u kompanijama Cherming Defence UK i NonLethal Technologies U.S. Sirijska Vlada je optužila SAD i Veliku Britaniju da pored konvencionalnog naoružanja dostavljaju i nedozvoljeno naoružanje teroristima u Siriji i time prekršili  međunarodnu Konvenciju koja zabranjuje takav vid delovanja.

Sirija je još jednom uputila zahtev UN i zemljama članicama koalcije da se raspusti međunarodna vojna koalicija koju predvode SAD. Podsetimo se da SAD sa svojim saveznicima intervenišu u Siriji bez odobrenja sirijskih vlasti. Sa njihove tačke gledišta, ova koalicija preduzima akcije koje su usmerene protiv države Sirije. „Oni ubijaju civile i uništavaju infrastrukturu u zemlji, a takođe podržavaju i naoružavaju terorističke grupe“ izjavio je sirijski ministar inostranih poslova.

Oslobađanje teritorija

Krajem prošle godine, predsednik Ruske Federacije Vladimir Putin, obavestio je javnost da je postignut dogovor o prekidu vatre u Siriji i da postoji spremnost za pokretanje mirovnih pregovora. Istakao je i to da će Rusija nastaviti da podržava Bašara Al Asada. Sirijska vojska je objavila prekid borbi 30. decembra prošle godine, ali se to nije odnosilo na terorističke grupe ISIL i Al Nusra front, kao i ostale grupacije koje su povezane sa njima. Nedugo posle toga, SAD su takođe podržale primirje koje je dogovoreno na inicijativu i posredovanje Rusije, Irana i Turske. Potpisani su dogovori o prekidu vatre, dogovori o kontroli prekida vatre kao i deklaracija o rešenosti da se pristupi mirovnim pregovorima. Mirovni pregovori pod okriljem Rusije, Irana i Turske su otpočeli u Astani, gde su utvrđeni dalji koraci u rešavanju sirijske krize. Ovim pregovorima su pristupile i opozicione grupe  koje su ratovale protiv Sirijske armije.

U maju ove godine u Astani je dogovoreno da se u Siriji formiraju četiri zone deeskalacije sukoba, koje uključuju provinciju Idlib, delove susednih provincija Latakia, Hama i Aleppo, rejon severno od Homsa, teritoriju Istočne Gute i južne  provincije Daraa i El Kuneitra. Ove teritorije su vezane za strateški pravac Alepo-Hama-Homs-Damask, a njihovim oslobađanjem će Sirija ponovo učvrstiti granicu sa Turskom, Libanom i Jordanom. Prema granici sa Izraelom, ostaje sporna okuparana teritorija Golana.

Na terenu, od oslobađanja Alepa i ponovnog preuzimanja Palmire, Sirijska armija uz podršku ruske, iranske vojske i Hezbolaha, sprovodi dalje uspešne vojne operacije u više pravaca, prema granicama sa Libanom i Jordanom, u okruženju gradova Homs i Hama, kao i prema gradu Deir ez Zor. Snabdevanje jedinica u Deir ez Zor se sprovodi  vazdušnim putem. Severni deo Sirije uz granicu sa Turskom je područje na kome većinski žive Kurdi, koji kontrolišu ovu teritoriju i koji u ratu vide šansu za dobijanje autonomije. Od formacije Kurdske milicije i drugih arapskih pobunjeničkih grupacije, SAD su formirale takozvane „Demokratske snage Sirije“. Pre svega, Kurdi žele političkim putem da reše pitanje svoje autonomije, a u vojnom pogledu njihove jedinice nisu primarno usmerene protiv regularnih jedinica Sirijske vojske, iako je bilo momenata tokom rata, kada su se sukobljavale. Kurdske jedinice se žestoko bore protiv „Islamske države“, i njih Amerikanci instruišu i naoružavaju, s očiglednom namerom da preko njih ostvare sopstvene zadate ciljeve u tom području. Jedan od ciljeva je i zauzimanje Rake, glavnog grada takozvane „Islamske države“. Već tri meseca traju operacije SAD, njihovih saveznika i „Demokratskih snaga Sirije“ sa ciljem zauzimanja Rake, ali još uvek nisu postignuti značajni rezultati u tom pravcu, iako je dosta terorista napustilo Raku i premestilo se u Deir ez Zor. Cilj SAD nije da unište ISIL, već da zauzmu Raku.

Ofanziva na ISIL

Kurdske formacije u Siriji su vezane za Radničku partiju Kurdistana, koju Turska, kao i SAD smatraju terorističkom organizacijom. Militantna kurdska partija je u dugogodišnjem sukobu sa turskim vlastima, jer se u toj zemlji takođe bori za nezavisnost. Kurdi žive razdvojeno  u četiri zemlje, Iraku, Iranu, Siriji i Turskoj. Politički sukob između Turske i SAD, zaoštrava se pored ostalog i zbog odnosa prema Kurdima. Glavni ciljevi operacija koje Turska sprovodi u Siriji, su osiguravanje sopstvene granice sa Sirijom i sprečavanje širenja kurdskog uticaja. Svakako, sirijska vlast se protivi učešću Turske u konfliktu na sopstvenoj teritoriji, i smatra ga nasilnim.

U provinciji Idlib, u kojoj su skoncentrisane radikalne salafitske snage, došlo je do međusobnog obračuna različitih grupacija. Na tom području se nalaze jedinice „Slobodne sirijske armije“ koju podržava Turska, „Islamske države“, Hajat Tahrir Al Šam (predvodi je nekadašnji sirijski ogranak Al Kaide, koju je podržavala Saudijska Arabija), Ahrar Al Šam (koje podržava Turska i Katar), i ostale manje grupacije od kojih su se neke pridružile prethodno navedenim. Hajat Tahrir Al Šam i Ahrar Al Šam su ranije zajednički delovale protiv regularne Sirijske armije, ali su posle porasta međusobne netrpeljivosti, zaratile jedna protiv druge. U ovaj sukob su se umešale i druge grupacije, pa je postalo nejasno ko na koga puca. Transformacija Al Kaide u novu grupaciju Hajat Tahrir Al Šam desila se istovremeno sa početkom dogovora o zonama de-eskalacije odnosno saradnje Rusije i Turske na rešavanju krize u Idlibu. Hajat Tahrir Al Šam je odbio svaku mogućnost učešća u mirovnim pregovorima, kao i posredovanje Rusije, Turske a navodno i Saudijske Arabije.  Sukob između Hajat Tahrir Al Šam i Ahrar Al Šam eskalirao je u vreme porasta tenzija između Saudijske Arabije i Katara, i smatra se da se ovaj sukob reflektovao i na militantne grupe u Idlibu. Sada je de-fakto Hajat Tahrir Al Šam preuzeo kontrolu nad Idlibom, posle povlačenja Ahrar Al Šam. Nije sasvim jasno kakvu poziciju je zauzela Turska u vezi sa tekućim dešavanjima u Idlibu, s obzirom na to da Turska ima veoma značajan uticaj u provinciji Idlib. U vreme sukoba u Idlibu, ubijen je pod čudnim okolnostima utemeljivač Al Nusra fronta u toj provinciji, odnosno lider Hajat Tahrir Al Šam - Abu Muhamad Al Šuhail. Svakako Hajat Tahrir Al Šam nema šansu da promenom imena promeni i svoju poziciju, i postane politički faktor koji bi se uzeo u obzir pri rešavanju sukoba.

Duž granice Libana i Sirije, prošle nedelje je libanski Hezbolah je u saradnji sa Sirijskom armijom, sproveo uspešne akcije protiv terorista iz ISIL. Terorističke grupe su se predale Hezbolahu u Kalamunu, na području kontrolnog punkta Zamrani, nakon što su okružene artiljerijom sa svih strana.

U centralnom delu Sirije, u između gradova Homs, Hama i Palmira, Sirijska vojska je izvela sjajne operacije, kojima je zatvorila ISIL u obruč.  Poslednjih meseci vojska odlučno napreduje i pravi prodor prema istočnom delu zemlje i granici sa Irakom.

Oblast  Deir Al Zor gde su se snage 17. divizije 3. armijskog korpusa nalazile potpuno okružene, postaje poslednje utočište za teroriste. U ovom mestu se komcentrišu snage ISIL iz Rake kao i iz iračkog Mosula, međutim vojne operacije Sirijske armije sa zapada kao i Kurdskih formacija sa severa, sve više sužavaju obruč oko terorista. Delovi Sirisjke armije koji su stacionirani u istočnoj Palmiri, preuzeli su strateški važnu tačku Al Suhne. Po informacijama Ministarstva odbrane RF, ruska avijacija je povećala intenzitet napada na teroriste ISIL, s ciljem osvajanje Deir ez Zora. Ruska vojska svakodnevno otkriva i uništava oklopna vozila ISIL, teško naorušanje i konvoje sa municijom. Pored toga, deo Sirijske vojske je prebačen iza položaja „Islamske države“, tako da će predstojeća ofanziva podrazumevati okruživanje Deir ez Zora sa svih strana i spajanje snaga Sirijske armije sa juga i severa. Osvajanje Deir ez Zora, značiće poraz „Islamske države“.

Razrešenje krize

SAD su kreirale i rasplamsale sukob u Siriji, podržavajući radikalne islamiste, takozvane pobunjenike ili „umerenu opoziciju“. Kao i u dosadašnjim ratovima u Jugoslaviji, Libiji, Iraku, Avganistanu, SAD su i u Siriji igrale na kartu terorista, pod krilaticom „borbe protiv terorizma“ ili „demokratizacije društva“, „ljudskih prava“ i sl. Od dolaska Trampa na vlast, SAD se povlače iz sirijskog rata i predaju inicijativu Rusiji za smirivanje sukoba i pronalaženje političkog rešenja. Donald Tramp je rešio da ograniči program podrške naoružanim radikalnim grupama u Siriji, a zatim se saglasio sa uspostavljanjem zona deeskalacije. Istovremeno je ublažio i retoriku prema Bašaru al Asadu, ne insistiraću više na njegovom odlasku sa vlasti. Faktički su SAD bile prisiljene da zauzmu ovakvu poziciju u novonastaloj situaciji u Siriji kada je došlo do prestrojavanja Turske, razgraničenja terorista od opozicije i stavljanja pod kontrolu zona sukoba. SAD gube uticaj u ovom regionu, ali će uraditi sve što je u njihovoj moći da takav proces zaustave ili barem uspore. Poslednjih nedelja tokom operacija Sirijske vojske protiv ISIL, američka koalicija je više puta gađala Sirijsku vojsku, Hezbolah i iranske jedinice, što je ISIL koristio za kontraofanzivu. Ipak, američki teroristički saveznici se osećaji izigrano i napušteno.

Što se tiče Izraela, ta zemlja se protivi širenju uticaja Irana i libanskog Hezbolaha u regionu, pa je pokušala da pronađe razumevanje prvo u SAD a zatim i u Rusiji na tu temu. Izrael neargumentovano napada Iran koji vidi kao „najveću pretnju“, iako se Iran bori protiv terorista u Siriji. Istovremeno, izveštaji UN govore da je Izrael imao redovne kontakte sa pobunjeničkim radikalnim grupama koje su ratovale protiv sirijskog režima, između ostalih i sa ISIL. Zapravo je Izraelu odgovarala „tampon zona“ na izraelsko-sirijskoj granici koju su sačinjavali radikalni islamisti. Od početka sirijske krize, njihove aktivnosti u regionu su bile usmerene direktno protiv Bašara al Asada. Zbog toga se Izrael usprotivio formiranju zona de-eskalacije, posebno u južnom delu Sirije. Međutim izraelski problemi nisu naišli na razumevanje ni u Vašingtonu ni u Moskvi, tako da će Izrael morati da prihvati zone de-eskalacije, kao i novu rusku vojnu bazu blizu svojih granica i činjenicu da neće biti onako kako su zamislili. Izgleda da su SAD otkazale podršku svim svojim saveznicima u tom regionu.

Po tom pitanju postoji veliko razumevanje između Izraela i Saudijske Arabije, koja takođe vidi opasnost i Iranu, ali ne i u ISIL. Doprinos Saudijske Arabije u eskalaciji sukoba u Siriji je veliki. Od samog početka rata, Saudijska Arabija je kao američki strateški partner u tom regionu, služila kao podrška sprovođenju američkih zamisli. Najveći deo naoružanja koje koriste džihadisti je stigao upravo preko Saudijske Arabije. Nedavno kupljeno američko naoružanje, Saudijska Arabija će ponovo dostaviti u Siriju. Plemena koja žive u Istočnom delu Sirije, vezana su za Saudijsku Arabiju, i ona u tom rejonu ima presudan uticaj. Ipak, situacija u Saudijskoj Arabiji nije ni malo stabilna. Zemlja je duboko umešana u sirijski rat a pored toga započela je i rat u Jemenu, koji će je skupo koštati. Saudijska Arabija ima novac i naftu, ali nema ratničke veštine te je došla u situaciju da trpi poraz od gerilske vojske Huta u Jemenu, i pored neuporedive nadmoći u tehnici. Pored neuspeha u ratnim operacijama i gubitka novca zbog finanasiranja rata u Siriji, u Saudisjkoj Arabiji sve više dolaze do izražaja unutrašnji problemi. Saudijski kralj Salman je nedavno imenovao Mohameda bin Salmana za naslednika prestola, aktuelnog ministra odbrane. Međutim u SA nije precizno određen sistem nasleđivanja, i borbe petnaestak potencijalnih naslednika sve više dolaze do izražaja. Razrešenje unutrašnje krize u SA i zauzimanja političkog pravca budućeg kralja, imaće uticaj na čitav Bliski Istok a posebno na područja u konfliktu. S tim u vezi, istočna Sirija se neće primiriti dok SA ne reši da prekine ratni menadžment.

Ministar odbrane Ruske Federacije Sergej Šojgu izjavio je pre par dana da je građanski rat u Siriji praktično završen, zahvaljujući uspešnom sprovođenju sporazuma o Zonama deeskalacije.

Najavljeno je da će sledeći sastanak u Astani u okviru mirovnog procesa biti održan sredinom septembra, a ukoliko se do tada oslobodi i Der ez Zor, Sirija i njeni saveznici će zauzeti bolje pregovaračke pozicije.

Za Rusiju je učešće u sirijskom konfliktu višestruko korisno. Pre svega, Rusija je u Siriji pokazala svoju vojnu moć i spremnost na borbu sa terorizmom. Ona je u Siriji isprobala brojno savremeno visoko-tehnološko naoružanje  ali i nove načine organizovanja i vođenja operacija. Rusija kao velika vojna sila, treba da ima vojsku koja je spremna da interveniše i van teritorije RF.  Osim vojne moći, Rusija se svojim diplomatskim aktivnostima, i organizovanjem mirovnih pregovora, pokazala i kao nezaobilazan politički faktor na svetskoj sceni. Dobra vest je i da Rusija ima želju da širi svoj uticaj van teritorija bivšeg SSSR-a, posebno što je amerikanizovanim evropskim zemljama ovaj uticaj neophodan.

Ključna stvar u Sirijskom ratu je to da nisu jasno definisane linije fronta, odnosno one su vrlo relativne. Veliki deo nenaseljenih pustinjskih teritorija služi za premeštanje vojske terorista. Kretanja vojske su vezana za putne pravce, a pustinjske terotirije služe za odlazak na „rezervni položaj“ kada procene da je to neophodno. Zbog toga, zauzimanje teritorija i oslobađanje delova Sirije, ne znači automatski i uništavanje neprijateljske vojske koja u tom ratu ima taktiku brzog dislociranja u nenaseljene teritorije. Tako dolazi do paradoksalne situacije da je teritorija oslobođena, ali nema poražene, već nestale vojske.

To svakako predstavlja dugoročni problem, jer i kada dođe do završetka rata Sirija će možda biti primorana da se još godinama bori sa vojskom pustinjskih duhova.

Sirija je razorena, i sirijski narod je platio previsoku cenu. Međutim, u svom obraćanju naciji predsednik Sirije Bašar al Asad je istakao: „Planovi Zapada su propali, a naša vojska ostvaruje pobedu za pobedom. Nastavićemo sve do potpunog oslobađanja naše zemlje.  Sirija je jaka, nezavisna, i slobodna Sirija, i u njoj nema mesta za terorizam, ekstremizam, i izdajnike“.

Sirija nije poražena zemlja, a to je velika novost za ceo svet. 

Dragana Trifković, direktor Centra za geostrateške studije

Uputnice:

http://www.bild.de/politik/ausland/donald-trump/trumps-secret-air-force-base-52553430.bild.html

http://www.france24.com/en/20170720-turkey-usa-military-leaks-french-troops-syria

http://tass.ru/mezhdunarodnaya-panorama/4485592

http://fakti.org/globotpor/sirija-zvanicno-zatrazila-da-bude-raspustena-americka-medjunarodna-koalicija

https://sputniknews.com/middleeast/201708171056545191-syria-unsc-us-coalition-crimes/

http://sana.sy/en/?p=112300

http://usapress.net/blizhnij-vostok/212-oon-obnarodovala-fakty-o-svyazi-igil-i-armii-izrailya

http://www.jpost.com/Israel-News/Syrian-representative-to-the-UN-Israel-has-directly-supported-ISIS-486865

http://www.presidentassad.net/index.php?option=com_content&view=article&id=1617:president-assad-s-foreign-affairs-and-expatriates-ministry-conference-august-20-2017&catid=326&Itemid=496

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner