Evo, Srblji, vama nove vlade (od stare se jedva razlikuje)

Mili Bože, čuda velikoga!

Kad se ćaše u zemlji Srbiji

naprednjačka da bude sudija,

da postane Vučić gospodare

i zvanično prva perjanica

vlade kojom veće upravljaše,

al' ne kao gospodar i gazda

nego kao vladika iz sjenke,

a sad posta voždom i zvanično.

Besjedio Vučić-gospodare,

besjedio do tri c'jele ure,

nebil' raji predstavio vlade,

predstavio svojijeh subaša

što će raju u red utjerati,

povratit' joj sebarskoga duha,

da bi mogla spahijam' da služi,

minimalac sa radošću prima

ne pomišlja na godišnji odmor,

a kamo li kakvo bolovanje!

Obećaše Vučić gospodare,

obećaše svakakvijeh čuda,

što će nova vlada sačiniti,

ona hoće smanjiti nadnice

učiteljam i ljekarskom kadru,

jerbo oni raju opslužuju,

šta će raji zdravstvo i prosvjeta?

Obećaše gospodar i para,

što će nama rado pokloniti

njegov pobro crni Arapine,

ako samo prodamo Kosovo

(jer kosovski ljuti Arbanasi

takođe su njemu pobratimi)

i predamo centar Beograda,

da napravi karavan-seraja,

posred grada na obali Save,

u seraju staklenoga hana,

da u njemu stoluju dahije

iz Jevrope i iz Jemirata

i u njima primaju subaše,

a ako on hana ne sagradi

to će raja njemu biti kriva,

a nikako beogradske vlasti.

Pored bratskog blaga arapskoga,

još će Vučić da namakne blaga,

kada proda srpskog Telekoma,

kada proda proizvodnju struje,

i druga bi preduzeća prod'o,

kad bi iko htio da ih kupi.

Da bi mog'o lasno ostvariti

ovih svojih hrabrijeh ciljeva,

on sastavi novog kabineta,

a u njemu junak do junaka,

provjerene Vučića subaše,

delije od partijskog megdana,

stručna lica sa pečatom stranim,

sa pečatom štono potvrđuje,

da će od njih biti kakve vajde,

ako ne za sirotinju raju,

ono bar za strane gospodare,

za svijetlu Portu u Briselu,

vašingtonskog crnog padišaha,

janjičare, globalne dahije,

nevladine halačlije pride.

Kog je Vučić pozvao u vladu,

ko su nova gospoda ministri?

Aco Vučić sjedi joj na čelu,

on Srbije vožd je i gospodar,

njegova je prva i posljednja,

on je paša, ostali subaše.

Tamo sjedi Ivice Dačiću,

gospodaru privijen uz skute,

on je vlade prvi potpredsjednik,

negda to je mnogo i značilo,

dok je Vučić tu titulu im'o,

al' je sada prazna i bevr'jedna,

Ivica je još ministar vanjski,

može šetat' po bijelom sv'jetu,

slikati se sa stranom gospodom,

i sjediti sam u zavjetrini,

dok se Vučić nateže sa rajom,

povrh toga izbjegao apsa,

zaštitio partijske subaše,

nastavio Srbiju da jaše,

i u novom vladinom mandatu

(sve u svemu, prođe k'o po loju).

Tamo sjedi Zorka-ministarka,

Vučićeva udarna pesnica,

morade je Vučić sakloniti,

sa njenoga ministarskog mjesta,

jer joj Rusi više ne dadoše,

da im kvari posla i račune,

dade Zorki gospodar mandata,

da nadgleda Vučiću drumova,

i sprovodi turske karavane,

samo Ruse neka ne spominje,

džaba Zorki njenog doktorata,

džaba hvali Vučić gospodara,

džaba preporuke iz Brisela,

kad Srbija raskrčmi što ima

ono malo svoje energije,

neko drugi pon'jet' će zasluge,

ali ona neće zacijelo.

Tamo sjedi Dijete Lazare,

njega Vučić voli naročito,

u rukama ključevi od kase,

finansijski majstor od zanata,

nema na sv'jet takvog poduhvata,

koji finansirat' on ne može,

samo dajte njemu mjesec dana,

da napravi do dva rebalansa,

odmah ima para preko glave,

a sve plaća sirotinja raja,

ne zna raja šta je milijarda,

i fali li koja gore-dole.

Tamo sjedi Stefanović Nešo,

vazda spreman hvalit'gospodara,

dobio je titulu doktora

na prestižnoj Megatrend-medresi,

pa naznačen za glavnog žandara,

on će lovit' tajkune od slame,

i borit' se protiv korupcije,

štono u opoziciji cvjeta,

a nema je u Naprednoj stranci.

Tamo sjedi Kori Udovički,

proslavljena srpska janjičarka,

ona služi vašingtonskom caru,

u Srbiju više ne navraća,

osim kad je naročito gusto,

kada raju treba salomiti,

i uvesti raji blagostanje,

makar raja pomrla od gladi.

Tamo sjedi paša Rasim-paša,

iz svijetlog Novoga Pazara,

u fotelji majka ga rodila,

u fotelji smrt će dočekati,

on je stručan za svakog resora,

svaki pos'o znade obavljati,

dokle god je pos'o ministarski.

Tamo sjedi Bratislav Gašiću,

popečitelj državne odbrane,

kakva vojska, takav i ministar,

vodio je fudbalskoga kluba,

i poneko javno preduzeće,

srpskoj vojsci bolji i ne treba,

pos'o mu je da ugasi svjetlo,

kada vojska presvisne od srama.

Tamo sjedi Vulin Aleksandre,

gospodaru što se dokazao,

kad je treb'o lomiti udove,

da natjera Srblje na Kosovu,

na pokornost Hašim-aramabaši,

tako ih je zdravo polomio,

ubio im duha i hrabrosti,

da su sada dali mu radnike,

nebil' isti podvig ponovio.

Aco Vulin, krajnje r'jetka sorta,

na grudima nosi Če Gevaru,

socijalistom sebe naziva,

al'  u službi krupnog kapitala,

na povocu bivših radikala,

zbog kojih je negda napustio,

časno mjesto u Mirinom JUL-u.

Tamo sjedi Vujović Dušane,

Svjetska banka njega odnjegova,

i posla ga Vučiću na praksu,

ima takvih jošte na buljuke,

potrošnijeh takvih liberala,

ko što bješe Dinkiću Mlađane,

ko što bješe Radulović Saša,

kao glave Hidre zmijurine,

jednu glavu kada odsijeku,

dvije niknu gdje ona bijaše.

Tamo sjedi Lončar Zlatibore,

zadužen je za državno zdravstvo,

pripao mu pošteni zadatak,

da on bdije dok raja umire,

i da poslovanje on olakša,

farmaceutskim kompanijama,

al' je doktor malo na zlu glasu,

što je s ajducima sarađiv'o 

iz zloglasnog Zemunskoga klana.

Tamo sjedi Selaković Nidžo,

osta Nidžo gdje je i pre bio

rukovodi srpskim pravosuđem,

nit' je srpske sudove uteg'o

nit' je pravdu u njih povratio,

(pravda mu je ime od resora,

i nigdje se više ne pominje),

već je mio Vučić-gospodaru,

što se njemu vazda pokorava,

i sve čini kako mu se veli.

Tamo sjedi Udovičić Vanja,

zadužen za sport i omladinu,

nema Vanja znanja nit' iskustva,

al' je član u Vučićevoj stranci,

pa mu ne sm'je niko zamjeriti

da mu nije mjestu u fotelji.

Tamo sjedi Ivane Tasovče,

rukovodi resorom kulture,

on je nekoć čudo napravio,

iz mrtvih Filharmoniju dig'o,

po dobru ga znaju muzikanti,

a raja ga pozna po frizuri,

jer ga često gleda na te-veu,

podvig svoj će teško ponoviti,

kad pristade uć' u ovu vladu,

kojoj kliče pučina i rulja,

ukus mu je pod znakom pitanja,

kultura i kućno vaspitanje.

Tamo sjedi Antić Aleksandre,

desna ruka od Dačića Iva,

priliku je Aco dočekao,

kada Rusi Zorku ukloniše,

da se njenog prihvati resora,

al' zapade na nezgodno mjesto,

s jedne strane Rusi očekuju,

da im Vlada gluposti ne pravi,

da im gasovod ne sabotira,

s druge strane Zorka-ministarka,

a iza nje Porta u Briselu,

smišlja pakost ruskom gasovodu,

i svakakve druge sabotaže.

Tamo sjedi Jadranka-hanuma,

zadobila uzvišenog posla,

u Jevropu da uvede Srblje,

nema za to boljeg kandidata,

Napredna joj stranka karijera,

i postade od nje ministarka,

da se ladne vode ne napila,

a Jevropa te najviše c'jeni,

sa takvima lasno razgovara.

Tamo sjedi Snežana-hanuma,

njoj su dali seljake u ruke,

da seosku raju sa'ranjuje,

k'o i drugi ministri od prije,

niko drugi resor nije htio,

ne može se ovajdit' od njega,

nema seljak na sebi, ni u se,

nema ničeg do potencijala,

kog se sjete samo u kampanji,

a poslije lasno zaborave,

jerbo neće ući u Jevropu,

ko se lati motike i jarma,

već Jevropa prima samo one,

koji znaju krasti i varati,

i zavijat' Srbiju u crno.

Tamo sjedi Ilić Velimire,

ni sam više ne zna šta da radi,

u vladi je više k'o maskota,

prototip od pravog naprednjaka,

al' mu valjda njegovo lukavstvo,

ne da da se tamo i učlani,

predosjeća da će biti zorta,

kada raji Gospodar dodija,

i novoga sebi odaberu,

biće i on spreman da okrene,

dokle god je ministarskih mjesta,

i službenih automobila.

Eto nama nove srpske vlade,

od stare se jedva razlikuje,

bolju Srblji nisu zaslužili,

goru nisu znali sastaviti!

Nek je njima Gospod na pomoći,

razna zla su Srblji nadživjeli,

saraniše do četiri carstva

(najlakše su svoje saranili),

saraniše tolkijeh kraljeva,

a još tol'ko izgnaše iz zemlje,

preživjeće i ovoga čuda,

„spasa nema, propasti nećemo“,

tako reče čestiti Pašiću,

što je časno ime ostavio,

i rđave svoje nasljednike,

sad će skoro do stotinu ljeta,

kak zemlju srpsku saranjuju,

svaki sebe s Pašićem poredi,

svaki gori jedan od drugoga.