Početna strana > Rubrike > Politički život > Srbi i severna Srbija: izbor budućnosti
Politički život

Srbi i severna Srbija: izbor budućnosti

PDF Štampa El. pošta
Hristivoje Pejčić   
četvrtak, 21. maj 2009.

Politička partija sa sedištem u severnoj Srbiji, čijim osnivačima ne odgovaraju srpske reči ''partija'' i ''stranka'', a koriste službeno pismo tuđe države, hrvatsku latinicu, umesto ujedinjenja, nude podelu, razjedinjenje Srbije stvaranjem ''banana republike'' na severnom delu naše države. Tu smanjivačku ideju kao da donekle podržavaju i neki političari drugih prozapadnjačkih partija. Kada kažu da je statut to što je sada moguće da se dobije, to znači da ovim smanjivačkim naporima nije kraj. Na duži rok cilj je ono što je prvak gore opisane partije i poslanik reklamirao kalendarom – republika na sadašnjoj teritoriji Srbije. Ali republika kao federalna jedinica može da bude cilj samo na određeni rok, kao u slučaju bivših jugoslavenskih republika. Milije bi verovatno bilo delu političara i njihovim zapadnjačkim pokroviteljima, da ta republika ne bude federalna jedinica nego da je nezavisna. Opredeljenje ''Evropa bez alternative'', u prevodu – potčinjavanje zapadnjačkim vladama po svaku cenu, znači da i neki drugi uticajni prozapadnjački političari, ispunjavajući domaće zadatke na ''evropskom putu'', mogu da dadu svoj doprinos smanjivanju Srbije ovakvim načinom na duži rok.

Uspešni planiraju na duži rok. Tome verovatno teže i naši političari, pa je za očekivanje da oni i njihovi savetnici, neki od poslednjih do nedavna golobradi, povodom projekta republike i nameravanog smanjenja Srbije sa Severa, traže odgovore na sledeća pitanja:

– zašto da se izbegava izraz ''severna Srbija'' kada Srbija ima severni deo svoje međunarodno priznate teritorije;

u čemu je problem da se severni deo Srbije naziva severnom Srbijom i da li je postojeći naziv korisniji ili štetniji za narodno i državno jedinstvo, odnosno da li postojeći naziv ovog dela naše države, koji potiče iz vremena okupacije, nije prevaziđen u smislu vojvodstvo, vojvodina Srba, pošto sada deo srpskog naroda koji živi na tom prostoru nije kao nekad u sastavu neke strane države nego je deo državotvornog naroda na teritoriji Srbije, pa prema tome nije li ta prevaziđena terminologija na talasu ideološkog opredeljivanja za ponižavajuću prošlost;

čemu pokrajina i autonomija za Srbe na severu naše države kao za pretežne korisnike te autonomije u odnosu na ostali deo srpskog naroda i čemu stvaranje takve podvojenosti u državotvornom narodu dok se drugde to čini za pretežno manjinsko stanovništvo odnosno da li je dugoročno korisna ili štetna takva netipična autonomija po narodno i državno jedinstvo;

da li potrebu za pokrajinom koja prerasta u državu ima, pre svega, srpski narod, neki političari ili zapadnjačke vlade koje rade na podrivanju slovenskopravoslavnog sveta;

zašto je, umesto ujedinjenja, za Srbiju korisnija teritorijalna podela državotvornog naroda odnosno podela i smanjivanje države, dok je za druge države, na primer za Nemačku, korisnije ujedinjenje, o čemu recimo pregovaraju Kiprani, raznoverni Grci i Turci;

da li treba državni organi da potraže naučno mišljenje od strane Srpske akademije nauka o narodnoj i državnoj koristi ili šteti delovanjem na razjedinjavanju Srbije ili da se oslone na mišljenje zapadnjaka, shodno poznatoj praksi poslednje decenije;

čime su motivisani pojedini političari da rade na dugoročnom razbijanju teritorijalnog jedinstva naše države (da li se nazire mogući predsednik republike, predsednik vlade, ministri i ambasadori) što je poučno u cilju proširivanja znanja o tehnologiji razbijanja države, koja možda nije konačna;

da li političari koji rade na stvaranju državice na severnom delu Srbije, u okviru sukoba civilizacija, rade na jačanju slovenskopravoslavnih država ili doprinose razbijanju slovenskopravoslavnog sveta;

da li će stvaranje državice na severu Srbije da poveća ili da oslabi narodno jedinstvo i stabilnost Srbije;

da li postoje procene, na osnovu viđenog poslednje decenije, da bi političari koji rade na dugoročnom razbijanju naše države mogli da dobiju strana priznanja i nagrade za rad na tom poslu i od koga, što bi pomoglo da se naznače pravci interesa za razbijanjem Srbije;

da li se ustrojstvom novog državnog aparata na relativno malom privrednom prostoru na severu Srbije očekuje veća korist ili veći teret za privrednike odnosno poreske obveznike ili za političku klasu;

da li će ''budući mladi lideri'' koje školuje nemačka vlada u Beču, uz odobrenje naše vlasti, da doprinesu nedeljivosti teritorijalne celine Srbije ili ima da dadu doprinos njenom razjedinjavanju stvaranjem nove državice na severnom delu njenog prostora;

da li će pretežno okupirana javna glasila pretežno u posedu zapadnjačkih vlasnika i pod kontrolom zapadnjačke politike da doprinesu uspešnijem odvijanju procesa stvaranja nezavisne države na severnom delu Srbije ili ima da doprinesu jačanju narodnog jedinstva i očuvanju teritorijalnoj celovitosti Srbije;

u mogućoj tvorevini na severu Srbije, da li će srpski narod, kada bude odvojen od Srbije, da poveća ili da smanji mogućnosti za očuvanje svog narodnog imena i svoje kulture, uzimajući kao iskustvo položaj Srba u Albaniji, Crnoj Gori, Sloveniji, Velikoj Hrvatskoj, Mađarskoj, Rumuniji i Bugarskoj;

pošto bi se prema nameri u Statutu srpski jezik, jezik najbrojnijeg stanovništva u severnoj pokrajini, izjednačio sa jezicima manjinaca, da li će na duži rok umesto više službenih jezika, zbog racionalnosti, biti uveden jedan strani službeni jezik, poput poznate kolonijalne prakse, u ovom slučaju na primer nemački ili engleski;

da li će uspostavom nove državice da budu povećane ili ima da budu smanjene mogućnosti za očuvanje domaćeg vlasništva nad zemljištem u severnoj Srbiji;

da li se planiraju lokacije za buduće ambasade u Novom Sadu;

u kom roku može da se očekuje uspostavljanje ''dobrosusedskih odnosa'' odnosno razmena ambasadora severne Srbije pod nazivom iz prošlosti i novosmanjene Srbije;

da li će na sportskim susretima između severne Srbije i novosmanjene Srbije ''potajni'' da podstiču slogu ili neslogu u razjedinjenom srpskom narodu dvema državama;

da li i gde se dugoročno planiraju lokacije ''kontrolnih punktova'' i carinarnica između severne Srbije i Srbije;

sa kakvim će raspoloženjem, neraspoloženjem ili oduševljenjem, birači i stanovništvo uopšte da gleda na uspostavljene carinarnice između Beograda s jedne strane i Stare Pazove i Pančeva s druge strane, između Smedereva i Kovina i između Sremske Mitrovice i Šapca;

da li Beograd treba u budućnosti da bude prestonica novosmanjene Srbije kao tipičan pogranični grad;

da li će stvaranje nove države na severu Srbije biti iskorišćeno za spoljno podsticanje stvaranja drugih novih vojvodina, odnosno pokrajina (''regiona''), kasnije i državica u cilju potpunog razbijanja nemanjićke a i današnje još za vreme vladavine Hrvata Broza smanjene Srbije, čime bi bili zadovoljeni kako neki strani interesi tako i interes dela domaće političke klase;

da li će ekonomski položaj Srbijanaca stranog porekla, odnosno manjinaca na severu Srbije da bude prosperitetniji u budućoj džepnoj državi ili će biti gori od sadašnjeg;

da li će postepenim odvajanjem severnog dela države od Srbije i stvaranjem moguće državice na tom prostoru biti ohrabrena buduća nastojanja za njeno priključenje nekoj postojećoj ili novoosnovanoj državi čime na dugi rok Srbi ima da postanu nacionalna manjina itd?

Na ova pitanja naši odgovorni ljudi u javnoj politici verovatno traže odgovore, ako ih već nisu našli, svojom glavom ili uz pomoć zapadnjačkih pomagača koji pomažu jačanju ili smanjivanju Srbije. Naći će oni dobre odgovore na ova pitanja ako umesto služenja tuđinu, budu bez ostatka na strani svoje ugrožene države i ugroženog srpskog naroda, ako budu na strani našeg opstanka.