Početna strana > Rubrike > Politički život > Manipulacije da Moskva podržava predaju ili podelu Kosova moraju da se prekinu
Politički život

Manipulacije da Moskva podržava predaju ili podelu Kosova moraju da se prekinu

PDF Štampa El. pošta
Dragana Trifković   
utorak, 02. oktobar 2018.

Pre nekoliko dana na sever Kosova su upale kosovske specijalne jedinice „Rosu“ i zauzele jezero i hidrocentralu „Gazivode“. Takozvani predsednik Kosova, Hašim Tači, želeo je da napravi turistički izlet na jezero i time pokaže Aleksandru Vučiću da može da dođe na sever Kosova sa specijalnim jedinicama, kada god mu to padne napamet. Naoružani pripadnici „Rosu“ su tom prilikom zauzeli i pristupne saobraćajnice, a četvoricu Srba koji su se nalazili u prostorijama „Centra za ekologiju“, su uhapsili i privremeno zadržali.

Ovaj incident se desio baš u vreme dok je u centru Prištine protestovala albanska opozicija iz pokreta „Samoopredeljenje“ Aljbina Kurtija, koja se protivi Tačijevoj i Vučićevoj ideji o „razgraničenju“. Hašimu Tačiju je ova provokacija poslužila da skrene pažnju sa tih demonstracija, a istovremeno i da lupi šamar Vučiću i još jednom ponizi Srbiju. Nakon nekoliko sati, posle slikanja, vožnje čamcem po jezeru i razgledanja prirode, Hašim Tači se povukao sa specijanim jedinicama sa severa Kosova. Postignuti efekti su mogli više nego da ga zadovolje. Posebno što je Aleksandar Vučić do sada nebrojano puta ponovio kako nikada neće dati „Gazivode“.

Za to vreme, Aleksandar Vučić je uzbunio javnost u Srbiji, poslao protestnu notu generalnom sekretaru NATO-a i podigao borbenu gotovost vojske i policije. Međutim, takva situacija se ne dešava prvi put i ona je zapravo repriza veđ viđenog scenarija. Dosadašnje učestale provokacije su proizvodile iste reakcije od strane Srbije koje su već postale ustaljene. Nakon dizanja borbene gotovosti i slanja protesnih nota, srpske vlasti bi mirno prešle preko svega, nastavljajući pregovore sa Prištinom pod okriljem Brisela, koji su i doveli do nemoćne pozicije Srbije.

Iako su srpske vlasti na čelu sa Aleksandrom Vučićem više puta pretile kako će se povući iz briselskih pregovora i kako će povući svoje predstavnike tekozvane „Srpske liste“ iz prištinskih separatističkih institucija, to se nije desilo

Iako su srpske vlasti na čelu sa Aleksandrom Vučićem više puta pretile kako će se povući iz briselskih pregovora i kako će povući svoje predstavnike tekozvane „Srpske liste“ iz prištinskih separatističkih institucija, to se nije desilo. Svaki put bio predsednik Srbije ponavljao kako je Srbija posvećena miru i kompromisu i kako će nastaviti pregovore sa Prištinom, iako Priština nije ispunila ništa od onoga što je do sada dogovoreno.

U svemu tome, najporažavajuća činjenica je ta da pre potpisivanja Briselskog dogovora 2013. godine „Rosu“ jedinice nisu ni jednom uspele da upadnu na sever Kosova. Sve pokušaje da to učine su sprečile srpske bezbednosne snage, koje je Aleksandar Vučić nakon potpisivanja Briselskog dogovora 2013. godine, integrisao u policijske snage nezavisnog Kosova. Time je demontirana svaka mogućnost da se Srbi odbrane od albanskih provokacija i faktički je predata kontrola nad severom Kosova - Prištini. U tom smislu, najveću odgovornost za omogućavanje ovakvih avantura Hašima Tačija i njegovih specijalaca ima upravo Aleksandar Vučić.

Sve su šanse da će Aleksandar Vučić ponovo preći preko svih provokacija, da će ostaviti prištinskim vlastima novu mogućnost da ponovo upadnu kada god to požele i da će pomirljivo ponavljati kako je Beograd posvećen miru koji želi da kruniše sveobuhvatnim dogovorom o normalizaciji odnosa sa Prištinom. Jasno je da nikakav mir ne može i neće biti postignut, sve dok Srbija pokušava da ga „donese“ van okvira institucija države, Ustava Srbije i međunarodnog prava odnosno Rezolucije 1244.

Činjenica je da predsednik države nema ovlašćenje ni jedne institucije da vodi pregovore o rešavanju kosovskog problema. Takođe da nema ustavna ovlašćenja da se time bavi

Činjenica je da predsednik države nema ovlašćenje ni jedne institucije da vodi pregovore o rešavanju kosovskog problema. Takođe da nema ustavna ovlašćenja da se time bavi, kao i to da su dosadašnji dogovori potpisani u Briselu, protivni Ustavu Srbije i Rezoluciji 1244. S druge strane, vlasti blokiraju svaku raspravu o Kosovu u Skupštini Srbije i ostalim institucijama, kako bi omogućile predsedniku da neovlašćeno preduzima samostalne korake, koji su do sada dali katastrofalne rezultate. Svakako za Srbe na Kosovu i Metohiji je najgore to što je takva politika dovela do još većeg ugrožavanja njihove bezbednosti. Oni su sada u poziciji ne samo da strepe od napada albanskih ekstremista već mnogo više od kriminogenih struktura iz Srbije koje su tu na teritoriji severa Kosova kako bi kontrolisale njihovo nezadovoljstvo, stvarale atmosferu straha i sprečavale bilo kakvu pobunu protiv zvanične politike Beograda.

Za Albance, podizanje borbene gotovosti srpske vojske i policije, više nije nikakva novost. Oni unapred znaju kako će se još jedna takva epizoda završiti, nemaju nikakav osećaj uznemirenosti zbog toga, naprotiv to im služi za dodatno podsmevanje Srbiji.

Za Albance, podizanje borbene gotovosti srpske vojske i policije, više nije nikakva novost. Oni unapred znaju kako će se još jedna takva epizoda završiti, nemaju nikakav osećaj uznemirenosti zbog toga, naprotiv to im služi za dodatno podsmevanje Srbiji

Aleksandar Vučić je na konferenciji za štampu koju je održao uveče toga dana nakon incidenta, ponovio više puta ponavljane reči da je će Srbija morati da nastavi razgovore, iako nije jasno ko i zbog čega je primorava na takve samoubilačke korake. Osim toga je ponovio da Albanci ne žele nikakav dogovor i da do sada nisu ništa sproveli. Logično pitanje koje se nameće je: kako predsednik bez ovlašćenja u uslovima koji potpuno idu na štetu državnim i nacionalnim interesima zemlje, prelazi preko svih provokacija albanske strane, potpuno svestan toga da Albanci ne žele dogovor, uporno insistira na tome da Srbija mora da nastavi pregovore?

Zbog čega Srbija ne bi morala da prizna da su dosadašnji koraci doveli do još goreg zaoštravanja situacije, da na takav način ne može da reši kosovski problem u svoju korist i da je neophodno da se vrati u okvire Ustava Srbije i Rezolucije 1244? Zbog čega srpska vlast prihvata ultimatum Zapada da kosovski problem mora da se reši u što kraćem roku, ako zna da tim putem jedino može da ga reši tako što će predati Kosovo i odreći se svakog prava na svoju teritoriju?

Sve su šanse da će Aleksandar Vučić nastaviti sa svojom neiskrenom politikom prema Rusiji i da će mu i ovaj odlazak poslužiti za marketing i još jedno manipulisanje pro-ruskim biračkim telom, bez ikakvih konkretnih dogovora

Da stvari budu gore, srpske vlasti i ne pominju mogućnost povratka pregovora sa Prištinom u okvire Ustava Srbije i međunarodnog prava. O tome na nedavnom zasedanju UN nije govorio ni ministar inostranih poslova Srbije Ivica Dačić, ni premijer Ana Brnabić. Zabrinutost za situaciju na Kosovu i Metohiji je izrazio ruski ministar inostranih poslova Sergej Lavrov, koji je pozvao Beograd i Prištinu da vrate pregovore u okvire Rezolucije 1244.

S obzirom na to da se najnoviji incident na Kosovu dešavao u vreme priprema predsednika Srbije Aleksandra Vučića za posetu Moskvi i sastanka sa predsednikom Ruske Federacije Vladimirom Putinom, on je u svom obraćanju srpskoj javnosti rekao da će tražiti podršku od predsednika Putina po pitanju Kosova i Metohije. U najmanju ruku Aleksandar Vučić bi mogao da prihvati sugestiju gospodina Lavrova i zatraži povratak pregovora o Kosovu i Metohiji u UN. Ukoliko je zabrinut za bezbednost Srba na Kosovu i Metohiji, mogao bi ruskoj strani da predloži vojnu saradnju uz dogovor o pružanju pomoći u slučaju napada albanskih terorista. U tom slučaju bi dizanje borbene gotovosti Vojske Srbije, imalo sasvim drugačiji smisao.

Jedina nada ostaje u tome što ruska strana vrlo jasno i dobro razume kompletnu situaciju u Srbiji kao i posledice koje mogu da dovedu do još veće destabilizacije, ukoliko srpske vlasti donesu rešenja na štetu Srbije i potpišu sveobuhvatni mirovni sporazum sa Prištinom van okvira Ustava Srbije i Rezolucije 1244, čime bi priznale Kosovo kao nezavisnu državu

Međutim, sve su šanse da će Aleksandar Vučić nastaviti sa svojom neiskrenom politikom prema Rusiji i da će mu i ovaj odlazak poslužiti za marketing i još jedno manipulisanje pro-ruskim biračkim telom, bez ikakvih konkretnih dogovora. Bojim se da će u takvoj situaciji Srbija biti najveći gubitnik. Jedina nada ostaje u tome što ruska strana vrlo jasno i dobro razume kompletnu situaciju u Srbiji kao i posledice koje mogu da dovedu do još veće destabilizacije, ukoliko srpske vlasti donesu rešenja na štetu Srbije i potpišu sveobuhvatni mirovni sporazum sa Prištinom van okvira Ustava Srbije i Rezolucije 1244, čime bi priznale Kosovo kao nezavisnu državu. Rusija je imajući sve to u vidu u jako nezgodnom položaju, jer bez ozbiljnih namera Srbije ne može samoinicijativno da je podržava, a dolazi u oposnost da bude izmanipulisana od strane onih kojima želi da pomogne. Srpske vlasti za sada samo pokazuju potrebu da i Rusiju ubede u to kako je neophodno da predaju Kosovo i stave tačku na to pitanje.

U svakom slučaju, manipulacije da Rusija podržava predaju ili podelu Kosova moraju da se prekinu. Nedopustivo je da srpski narod ostane u zabludi po tom pitanju, jer bi to negativno uticalo na odnose Srbije i Rusije. Ukoliko Aleksandar Vučić po svaku cenu odluči da ide sam protiv svih u donošenju istorijskih odluka, to ne sme da uradi krijući se iza ruske podrške.

(Centar za geostrateške studije)

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner