Kosovo i Metohija | |||
Može li Kosovo u UNESKO? |
![]() |
![]() |
![]() |
petak, 02. oktobar 2015. | |
Formalni zahtev za članstvo Priština je pokrenula pismom „ministra“ Hašima Tačija, sve sa grbom i nazivom „Republika Kosove“, koje je UNMIK, bez prethodne procedure u vladi i parlamentu, koja je bila neophodna po rezoluciji 1244, prosledio UNESKO-u. Takav potez UNMIKA kosovski analitičari su ocenili kao ohrabrujući korak ove misije prema ne samo članstvu u UNESKO-u već i značajan doprinos ka članstvu Kosova i u UN. Naivno, srpski predstavnici u vladi i parlamentu „države Kosove“ zanosili su se svojom moći i uticaju da se to bez njihove saglasnosti ne može učiniti. Posebno je na tom tonu bila izričita Rada Trajković. Eto, uspeli su, vidimo kako. Članstvo „države Kosove“ u UNESKO direktno je u vezi sa statusom srpske pravoslavne baštine na KiM, tj. da li i Kosovo ima pravo na srpsko kulturno nasleđe ili isključivo Srbija. No, i ranije su bili itekako intenzivni pokušaji Prištine da se ove srpske svetinje upišu u katalog UNESKA kao pravoslavna crkvena baština Kosova sa manje ili više uspeha. Ponašanje i aktivnosti srpske strane, srpskih vlada i diplomatije u kontinuitetu zadnjih desetak godina, s tim u vezi, najblaže rečeno, bilo je neblagovremeno,čudno, naivno i neprofesionalno. Od početka dijaloga Beograda sa Prištinom, javnosti nije poznato da je pitanje srpske pravoslavne kulturne i verske baštine i njihove imovine bilo na dnevnom redu. No, to nam je juče razjasnio ministar Dačić svojom izjavom u Njujorku, kritikujući Prištinu zašto ove „teme stavlja na dnevni red pre nego što smo o tome raspravljali u dijalogu koji se vodi u Briselu“, jer je to, kako kaže, kontraproduktivno, pa pomalo i pripreti za nastavak tog dijaloga. Crkve i manastiri su rušeni, paljeni, skrnavljeni, imovina uzurpirana, a dijalog se dakle vodio o drugim pitanjima, ponajviše onim koja su nametali Brisel i Vašington, uz navodeđenja „vode na mlin Prištine“. Borku su bili važni IBM (nije navodno granica već prelaz) i carina. Ivica je na prvi Briselski sporazum stavio istorijski paraf „I.D.“ u kome nema ni reči o srpskim svetinjama, pa se sada u Njujorku čudi i kritikuje što Šiptari na njih ispisuju upravo ta dva magična slova, naravno sa drugim značenjem („Islamska država“). Mora se priznati duhovitost, a pomalo i cinizam onoga ko je prvi došao na ideju da (zlo)upotrebi ta dva slova. I u drugom Briselskom sporazumu, (onaj u kome smo „pobedili“ sa 5:0), svetinje su ostale po strani. Tom prilikom, ni u u Briselu, a zatim ni u Beču, gde nas pohvališe i Merkelova i Kurc, upravo aktuelizirano pitanje članstva Kosova u UNESKO, izgleda ostade po strani. U odbrani srpskih svetinja na KiM od nasrtaja, kao što je bio i onaj iz 2009. od strane Francuske, da se od srpskih preimenuju u kosovsku kulturnu baštinu, morao bi se upotrebiti argument da bi to značilo zatiranje srpskog identiteta i njegov svojevrsni kulturni genocid. Hoću da verujem da vlada ima solidno pripremljenu platformu, baziranu na neoborivim dokazima da su Visoki Dečani, Pećka Patrijaršija, Bogorodica Ljeviška i Gračanica, koje su već pod zaštitom UNESKO-a, kao i drugi mnastiri i crkve na KiM, srpska pravoslavna kulturna baština i da kao takva, bez obzira na status KiM, moraju i ostati. Za to vreme, kancelarija vlade Srbije za KiM izlazi u javnost sa predlogom o organizovanju međunarodne konfrencije i traži da se cela međunarodna zajednica angažuje u zaštiti srpske pravoslavne kulturne baštine na KiM. Pitam se samo na koju crnu međunarodnu zajednicu misle? Pa zar na onu u kojoj najznačajniju ulogu igraju zemlje „kvinte“, upravo one koje su bombardovale Srbiju, stvorile i priznale „državu Kosove“? Zašto niko ne pominje niti vodi akciju kod naših tradicionalnih prijatelja - Rusiju, zemnje BRIKS-a i stare zaboravljene prijatelje u Africi, Aziji i Latinskoj Americi? Nekima od njih, po nalogu Evropske unije, uvodimo sankcije, kao što su Belorusija i Zimbabve, koji je jedini u Savetu bezbednosti Ujedinjenih nacija, kao nestalni član, glasao protiv uvođenja sankcija Srbiji, niti ih je u praksi poštovao. Patrijarh Irinej upravo ovih dana govori kako još nije vreme za kontakte sa Vatikanom, umesto da zatraži i njihovu pomoć. Ućutala se i Srpska akademija nauka i umetnosti, valjda zbog toga što možda i dalje smatra da su srpske svetinje na KiM „vizantijska kulturna baština“. Zahtev Prištine za članstvo je već, posredstvom UNMIK-a, stigao na nadležno mesto. Predstoji rasprava i izjašnjavanje 58 članica Izvršnog saveta UNESKO-a. Ako nadpolovičnom većinom izjašnjavanje bude u korist Prištine, zahtev se prosleđuje na odlučivanje Generalnoj konfrenciji UNESKO-a. Plašim se da su prethodna dešavanja, neka od njih gore pomenuta, kao i uticaj moćnih zemalja koje su priznale nezavisnost Kosova, već predodredili konačnu odluku. |