Hronika | |||
Preminuo jedan od najvećih srpskih pisaca, akademik Ljubomir Simović |
![]() |
![]() |
![]() |
četvrtak, 17. april 2025. | |
Jedan od najvećih modernih srpskih pesnika i dramskih pisaca Ljubomir Simović preminuo je noćas u Beogradu u 89. godini. Ljuba Simović rođen 2. decembra 1935. godine u Užicu. U rodnom gradu završio je osnovnu i srednju školu, a diplomirao je na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu, na grupi za istoriju jugoslovenske književnosti i srpskohrvatski jezik. Za vreme studija radio je kao urednik i odgovorni urednik studentskog književnog časopisa „Vidici“. Radni vek je proveo kao urednik u kulturnoj redakciji Radio Beograda. Objavio je pesničke knjige: „Slovenske elegije“ (1958), „Veseli grobovi“ (1961), „Poslednja zemlja“ (1964), „Šlemovi“ (1967), „Uoči trećih petlova“ (1972), „Subota“ (1976), „Vidik na dve vode“ (1980), „Um za morem“ (1982), „Deset obraćanja Bogorodici Trojeručici hilandarskoj“ (1983), „Istočnice“ (1983), „Gornji grad“ (1990), „Igla i konac“ (1992), „Ljuska od jajeta“ (1998), „Tačka“ (2004) i „Planeta Dunav“ (2009). Izbori iz Simovićevog pesništva objavljen su u knjigama Izabrane pesme (1980), „Hleb i so“ (1985, 1987), „Istočnice i druge pesme“ (1994), „Učenje u mraku“ (1995), „Sabrane pesme I-II“ (1999) i „Pesme. Knjiga prva“ i „Pesme. Knjiga druga“ (2005). Iznedrio je drame: „Hasanaginica“, „Čudo u Šarganu“, „Putujuće pozorište Šopalović“ i „Boj na Kosovu“. Simovićeve drame su izvođene na mnogim našim scenama, kao i u inostranstvu. Pored poezije i drama, Simović je posvećeno pisao i eseje o srpskim pesnicima i dramskim piscima. Iz toga je nastala knjiga Duplo dno koja je doživela više izdanja. Eseje o likovnim umetnicima Simović je objavio u knjizi Čitanje slika (2023). Simović je napisao i dnevnik snova „Snevnik“ (1998) i roman „Užice sa vranama“ (1995). Počev od knjige autopoetičkih i angažobvanih eseja Kovačnica na Čakovini (1990), Simović je napisao čitavu serija knjiga u kojima je raspravljao o aktuelnim književnim, kulturnim, društvenim i političkim pitanjima: Galop na puževima (1994), „Novi galop na puževima“ (1999), „Guske u magli“ (2005), „Obećana zemlja“ (2007), „Titanik“ u akvarijumu (2013), „Žabe u redu pred potkivačnicom“ (2016), „Odbrana Beograda“ (2020) i „Neslana so“ (2023). Odabrana dela Ljubomira Simovića u 12 knjiga objavljena su 2008. godine. Simović je dobitnik najvažnijih književnih nagrada za poeziju, dramu i esejistiku, a oktobra 1994. godine izabran je za redovnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti. Arhipelag, koji je i potvrdio vest o smrti akademika, saopštio je kako je zahvalan Ljubomiru Simoviću za podršku i razumevanje, dobru volju i pažljivo čitanje naših knjiga. Ljubomir Simović je godinama radio na knjizi pesama „Riba sa dva repa“. Iako je knjiga odavno bila završena, pesnik je želeo da nastavi da radi na njoj i posvećeno je radio praktično do samog kraja. O toj knjizi i o tome da će ona biti objavljena u izdanju Arhipelaga Ljubomir Simović je govorio u više intervjua. Objavićemo u narednom periodu pesničku knjigu Riba sa dva repa kao još jedan znak Simovićevog pesničkog trajanja i kao još jedan primer da pesnici se rađaju, pesnici ne umiru. (Nova.rs) |