Hronika | |||
Mihailo Medenica: Konobar, daj piće, i pevaljku na sto za Obiliće |
![]() |
![]() |
![]() |
sreda, 09. april 2025. | |
Možda ne baš čitav dan, da ne bude previše. Ko će, bre, toliko da pamti: ko ste, šta ste, gde ste postradali, zbog čega, zašto..? Zaista, za šta ste, beše, postradali? Za dan da vas se setimo? Ko će tolike da vas popamti, pobogu! Konobar, daj turu i pitaj mrtve šta će. Ne žalim- nek uzmu najskuplje, i toči do vrha, ne žali… Danas se sećamo…nekih koji su negde, nešto, nekad, da bismo mi danas… Daj one skupe pesme i bogato meze! Nek vide za šta su postradali, ne žalim, samo najskuplje za grobove od ovog stola… Muzika, vamo, bre- udri “Vidovan” za sve pare! Pevaljku na sto da se vidi kad slavimo junake koji su negde, nešto, nekada, zbog nas… Pevaj, more, i daj ovamo sise da zadenem za Obiliće, pa ćemo put Prizrena! Il, dogodine, sve jedno, il koju godinu i još koju turu kasnije, danas se sećamo… Konobar, čega se ono beše sećam?! Aaaaa, junaka što su nekada, negde, nešto, pa mi danas ovde, nešto, kao, valjda, jebem li ga..? Kosovo je srce Srbije, bre, jel to jasno?! Pevaljka, udri onu kako zora negde sviće, pa nešto Gračanica, pa Kosovo, Kosovo…i daj te sise vamo da zaronim ko u Drim, bre! Danas do fajronta žalim junake… Sve bolje od mene koji su pali, pa konobar sipaj, ne žali… Pitaj mrtve šta piju, daj meze za grobove, i ne prazni mi pikslu dok ne pobrojim mrtve. Lako je njima, oni su postradali, mladi, a ja treba da ostarim pamteći čitav dan, a onoliko stradalnih dana… Tišina u kafani, bre, minut ćutanja za Obiliće pa još po jedno piće i… Muzika, tiho, patim, postradali su najbolji, kad se otreznim da ne pamtim… Konobar, piši na mrtve, ja sam patio, nek oni plate. Danas ćemo ih se setiti jer oni su ono, nekada, nešto, da bismo mi danas…a bili su mladi. Blago njima, a predamnom je čitav život da ostarim sećajući se, ko da je to lako. Pevaljka, daj sise još jedared- opet bih plako… (Dva u jedan) |