Filip Švarm: Tako je govorio Boske – i šta u njegovom iskazu upada u oči?

Kako je priznavši ubistvo Aleksandra Nešovića, Saša Vuković Boske vratio pažnju javnosti na Veselina Milića? Šta još upada u oči u njegovom iskazu.

Ponovo preokret u slučaju Veselina Milića, rekle bi kolege iz sportskih redakcija. Nova.rs donijela je dijelove iskaza pred Višim javnim tužilaštvom u Beogradu Saše Vukovića Bosketa, osumnjičenog za ubistvo Aleksandra Nešovića Baje.

Ti fragmenti stižu posljednji u seriji objavljenih obrana drugih uhapšenika i zbunjujućih saopćenja VJT-a.

Ne osvrći se načelniče

Boske jasno kaže da je stigao u restoran „27“ na poziv „dugogodišnjeg prijatelja Veselina Milića“. Međutim, bivši šef beogradske policije je u svojoj obrani naveo da je u lokalu slučajno sreo „vidno alkoholisanog“  Bosketa. Hm…Ovo neslagnje o razlozima susreta u „27“ ozbiljno utiče na posljedice.

Što je jedan „dugogodišnji prijatelj“ tražio od drugog? Boske kaže da mu je Milić u restoranu rekao kako je svrha sastanka spuštanje tenzija između njega i njegovog ortaka Baje koji im se treba pridružiti.  Načelnik hoće „mir u gradu“.

Kako li je narušen?

Zbog zategnutih poslovnih odnosa sa Bajom, Boske je izjavio da se sklonio u Ameriku i, po povratku, digao „obezbeđenje na maksimum“. Povjerenja nije bilo ni na drugoj strani. Boske navodi da ga je Baja indirektno krivio za atentat koji je na njega pokušan u međuvremenu.

Biće da je Milić znao od oba poslovna ortaka za visokorizični odnos između njih. Umjesto policijskog pristupa, odlučio se za medijaciju. Zbog čega? Želje da preduprijedi sačekušu i potonje osvete? Pokaže da je i dalje glavni šerif u gradu? Svojih ili interesa nekog drugog, važnog i moćnog?

Baja je tokom kratkog susreta u restoranu bio „hladan i arogantan“,veli Boske. Kada je izišao iz lokala, on ga je nazvao i pozvao da se vrati. Tada je Milić otišao „verovatno izrevoltiran ponašanjem Nešovića“.

Načelnik se nije osvrtao.

Brže i življe

Prema Bosketu, u samoobrani i „paničnom strahu“ ispalio je„skoro čitav šaržer“ u Baju za kojeg je rekao da je prvi potegao pištolj. Vlasnik restorana Nenad Lukić Lule, stoji u istom iskazu, tada je povikao: „Ništa se nije desilo, ništa niko nije vidio.“ Da je u restoranu svirao kakav bend, gazda je po Bosketu mogao  doviknuti muzičarima i „Aj sad življe i brže!“

Tvrdi da mu je Lule pomogao u iznošenju tijela ubijenog Baje. Nejasno je zašto bi to uradio. Da li mu je Boske zaprijetio? Ili je izvjesnog uticaja imalo prethodno družnje ubice i ubijenog sa Milićem? Možda je gazda Lule imao i neke svoje razloge?

Uglavnom, Boske je rekao da je sljedećeg jutra otišao u „27“ i da je lice mjesta i tragove krvi očistila njemu nepoznata ruka. A kako kaže Marinika Tepić, istog dana su ovom restoranu ručali Đuro Macut i Miloš Vučević.

Rašomon

Objavljeni iskazi sadrže brojne detalje vlastitih istina. Tako je i inače u ovoj vrsti literature čiju istinitost utvrđuje sud.

No, kao što je od samog početka primjećeno, VJT uporno izbjegava ući u suštinu slučaja Milić. Ona se sastoji u reverzibilnom odnosu mafije i režima. Kakve su to aktivnosti i njihovi modaliteti moguće je samo nagađati.  Da li je u tom kontekstu  Milićeva medijacija završila neuspjehom?

(Vreme)