Filip Švarm: Režimski jad, beda i privođenje Zdravka Ponoša

Kako je informativni razgovor sa Zdravkom Ponošem probio dno beščašća? Imaju li opskurni likovi iz Informera policijske značke, a policajci legitimacije Informera ili to dođe na isto? I zbog čega kmeči Visoko javno tužilaštvo.

Predsjednik parlamentarne stranke SRCE, Narodni poslanik i bivši Načelnik generalštaba Vojske Srbije Zdravko Ponoš, obreo se 2. jula na informativnom razgovoru u Upravi kriminalističke policije. Pod kakvim okolnostima? Pa zbog toga što je na svom nalogu na mreži X napisao da je režim 15. marta 2025 upotrijebio „zvučni top“ protiv građana.

Ovim je vlast nastavila dejstvo svog oružja za masovno zastrašivanje i progon političkih neistomišljenika. Za razliku od generala kojem je elektronika uža vojna specijalnost, pravnik bez dana rada u struci, ministar bez pouzdanih podataka o obrazovanju i ostala režimska posluga bez obraza tvrde da su studenti „simulirali“ akustično oružje. Ovo je zaista za bensedin.

Zakon je za one druge

Ponoša su u policiji ispitivali zbog javno izgovorene riječi koju mu omogućava Ustav, član 46. Zašto su ga prekršili javni tužilac iz Posebnog odeljenja za visokotehnološki kriminal Vladimir Živković i pripadnici UKP Predrag Jandrić i Sima Perović?

Zato, poštovani čitaoče, što im Ustav tumači Darko Glišić. A taj kaže: „Izgleda da je Ponoš bio jedan od aktera koji su učestvovali u tome kako da se na jedan najpodmukliji način izazovu krvavi građanski sukobi.“

To je onaj isti ministar čuven po pozivu roditeljima da ne upisuju djecu na „blokaderske fakultete“ jer će im biti vraćena u mrtvačkim kovčezima. Njega UKP i VJT nisu ispitivali zbog prenošenja lažnih vijesti, izazivanja panike i narušavanja javnog reda i mira.

A i kako bi? Glišić je vlast, a nakaradni, staljinistički i nezakoniti progon namijenjen je onim drugima. Trenutno – Ponošu, Aleksandru Radiću, Vojkanu Kostiću, Aleksandru Oleniku…

Sva je prilika da će poslije njih tužilac Živković i UKP započeti sa ispitivanjem građana koji su bili izloženi akustičnom oružju i liječnika koji su im pružili pomoć. Tako to ide kod Staljina sa Andrićevog venca.

Jadno, pogano, kmečavo

U slučaju Ponoša, informativni razgovor nije bio dno beščašća. Njegov proboj je uslijedio desetak minuta po izlasku lidera SRCE iz policije. Tada je na TV Inforemer D.J. Vučićević pročitao službenu bilješku o Ponoševom iskazu.

Ima li išta jadnije i poganije? Da narodu bude jasno, vlast bi što prije trebalo da objasni da li opskurni likovi iz Informera imaju policijske značke, a policajci legitimacije Informera?  Ili to dođe na isto?

Ponoru beščašća ni ovdje nije bio kraj. Zakmečao je i VJT u Beogradu. U svom sramnom saopćenju negodovao je što je Ponoš naveo ime tužioca Vladimira Živkovića. To je za njih „targetiranje“.

A u, čovječe, ovima u VJT ništa nije odvratno i glupo. Pa zar tužioci nisu funkcionari i javne ličnosti? Jesu i te kako, a građani imaju puno pravo da znaju što rade. Dakle, nije tužilac Živković „targetiran“, već je on upravo učesnik u nezakonitom političkom progonu Ponoša i crtanju mete na njegovim leđima.

Crna Srbijo, dokle si potonula… A opet – mrak je najgušći pred zoru.

(Vreme)