| Hronika | |||
Đorđe Vukadinović: Srpsko društvo se nalazi zaglavljeno u ćorsokaku, dok režim podmeće i nudi još jednu „smenu opozicije“ |
|
|
|
| utorak, 11. novembar 2025. | |
|
Đorđe Vukadinović, politički analitičar i urednik Nove srpske političke misli smatra da se Srbija nalazi u “ćorsokaku kao društvo”, te da ta kriza ima svoje uspone i padove, ali da se uvek vraća na status kvo.
“Kao društvo smo zaglavljeni i imam utisak da i veliki deo građana ima tu istu percepciju, bez obzira sa koje strane barikade se nalaze”, smatra Vukadinović i dodaje da je razlika u tome kako vide uzroke i različite načine izlaska iz tog ćorsokaka. On konstatuje da je subotnji skup u Novom Sadu pokazao da na strani protivnika vlasti još uvek ima dosta energije, ali upozorava da tu energiju treba pažljivo koristiti, jer ni ona nije beskonačna. Vukadinović je komentarisao i štrajk glađu Dijane Hrke za koji kaže da za režim predstavlja ozbiljan politički i etički problem, na koji je vlast katastrofalno reagovala, i u toj reakciji pokazala svoju najmračniju stranu. On smatra da je Aleksandar Vučić u nekom trenutku postao svestan koliku mu potencijalnu štetu taj štrajk nanosi, pa je naglo promenio ton svojih obraćanja i ugasio zvučnike u Ćacilendu, jer je shvatio da se prema štrajku Dijane Hrke ne može ophoditi na način na koji se inače ophodi prema političkim protivnicima.
On podseća na slične primere iz prošlosti, poput štrajka glađu Boška Obradovića i Marinike Tepić koji, kako kaže, „nisu naišli na dovoljno dobru reakciju javnosti, a da je režim na njih reagovao katastrofalno i brutalno”. “Vlast je po inerciji, na štrajk glađu Dijane Hrke, reagovala na sličan način kao što su reagovali na štrajk Tepićke i Obradovića, ali su prevideli suštinsku razliku, zaleteli su se i shvatili su da su se zaleteli”, objašnjava Vukadinović. On kaže da je to vlasti „sigurno naškodilo u prvom trenutku“, ali da verovatno ipak neće imati velike posledice za režim („iako svakako predstavlja šamar”), s obzirom na stepen medijske i političke indoktrinacije režimskih glasača.
„Neophodan je jedinstven front, u nekoliko kolona“ Vukadinović napominje da je pad Vučićevog rejtinga zapravo otpočeo još u leto 2024. sa antilitijumskim protestima, i da je taj pad kvantitativno gledano bio čak i veći nego nakon pada nadstrešnice, „ali je novosadska tragedija, pogotovo nakon uključenja studenata, imala veći simbolički i emotivni potencijal“. Vukadinović kaže da je uprkos delimičnoj stabilizaciji vlasti tokom ovog leta i jeseni, u Srbiji i dalje više protivnika vlasti nego što je pristalica, „ali su te pristalice homogene i medijski zombirane, te je teško očekivati da ih čak i ovakve stvari kao što je štrajk glađu Dijane Hrke mogu pokolebati” i dodaje da na lojaliste vlasti minimalno utiču argumenti i činjenice. Sa druge strane, protivnike vlasti čine i „leva“ i „desna“ opozicija, kako parlamentarna tako i ona vanparlamentarna, studenti, stranački neopredeljeni, razna građanska udruženja i javne ličnosti, što sve stvara potencijalnu konfuziju i sukobe, koje vlast sa svoje strane još dodatno pojačava ubacujući razne koske i spinove.
Vukadinović smatra da je odnos između opozicije i studentskog pokreta važan, a da je gotovo od početka pogrešno postavljen i da to takođe može negativno uticati na kvalitet borbe protiv režima. „U nekim periodima znala je i opozicija da se postavlja arogantno prema ostalim kritičarima vlasti, kaže on, a bilo je takođe različitih grešaka. Međutim, nema opravdanja za ovakvu i ovoliku negativnu antiopozicionu kampanju, pa i agresiju koju vidimo na društvenim mrežama od strane onih koji navodno, zastupaju i podržavaju studente i tzv. ‘studentsku listu’“. “Deo onih koji javno nastupaju u ime studenata, kao da su od režima preuzeli agresivnu kampanju protiv opozicije – a od čega, očigledno, jedino režim može imati koristi. Tako smo, uostalom, za poslednjih desetak godina videli najmanje tri ‘smene opozicije’, a nijednu smenu vlasti”. Vukadinović zaključuje da je za borbu protiv ovakvog autoritarnog režima neophodan jedinstven front, sličan onom kakav je 2020. napravljen protiv Đukanovića i DPS-a u Crnoj Gori, u kome može biti nekoliko izbornih kolona, ali koje „moraju uzajamno komunicirati i sarađivati, a ne međusobno ratovati“. (NSPM, N1) |