Ako se pogledaju njegovi intervjui sa Takerom Karlsonom, covek je bio najbolji kandidat, antiratno i antikolonijalno nastrojen, sa normalnim i zdravim rezonima. Njegovo objasnjenje zasto je stradao njegov stric Dzon Kenedi je antologijsko, u nekoliko recenica je objasnio ono o cemu su decenijama pravili tolike filmove, pisali tolike knjige, beskonacno debatovali po svim mogucim medijima: njegov stric je naredio povlacenje iz Vijetnama nekoliko hiljada specijalaca, koliko ih je tada bilo tamo, jer nije zeleo taj rat, cime se zamerio proizvodjacima oruzja koji su planirali ogromnu zaradu na tom ratu, i tri meseca posle te odluke desio se atentat. Ovo objasnjenje je antologijsko, zato sto je atentat na Kenedija bio zatrpan tonama i tonama lazi i beskorisnih prica, tako da je samo neko iz te porodice mogao da svetu kaze pravu istinu, kad tad. Ovaj slucaj je takodje paradigma americke politike.