Ova ekonomska politika se delimično može sanirati tako što će se oduzeti svo bogastvo onih političara i svih onih koji su imali sa njima bilo kakve veze u građenju i sprovođenju ove politike uništavanja nacionalne ekonomije. Kako ne bi isti ostali na ulici i gladovali, država treba da ima iznajmi po jednu sobu u CZ-u, na po duži vremenski period. Prikupilo bi se tu novca da se lepo osmisli i krene u izgradnju jake domaće privrede. Onim komapnijama iz inostranstva koje dobijaju subvencije države treba ukinuti sve privilegije, a nekima treba i konfiskovati imovinu jer su je dobili kršeći zakon.
Preporuke:
0
0
2
utorak, 24 avgust 2010 11:13
MP
Bravo!Koliko bi koštalo da se ovaj tekst pročita na svim elektronskim medijima i objavi u svim dnevnim novinama.Ja ću ga poslati na 350 e-adresa.
Preporuke:
0
0
3
utorak, 24 avgust 2010 12:26
thinking maize
I šta sad?! Recept i Vi profesore znate, a znaju ga još neki srpski ekonomisti, a ako treba tu su iskustva Poljske i Slovenije (poljska poljoprivreda i slovenačka industrija i trgovina). Nego šta raditi da se OVAKO NEŠTO NE PONOVI!? Šta raditi sa "crnom trojkom" (MMF, domaća politička i ekonomska "elita", "domaći" mediji)?! MMF-u ne možemo ništa, sem da ga više ne "zarezujemo", ali šta sa gorepomenutom "elitom" i medijima?!
Preporuke:
0
0
4
utorak, 24 avgust 2010 13:20
Radovan
Sjajno. Pošteno, hrabro i jasno, kao i uvek. A za razliku od većine njegovih kolega, kod kojih je najčešće sve obrnuto. Sve čestitke profesoru Dušaniću.
Preporuke:
0
0
5
utorak, 24 avgust 2010 18:41
BB jedan
Pošto su strane investicije transfer kapitala iz privrede jedne u privredu druge države, jasno je da država prijema kapitala (receptivna država) treba da nudi neke pogodnosti koje država izvoznica kapitala nema. To svakako nije pravna država i slične stvari - kao što neprestano ponavljaju medijski eksponirani ekonomisti ali i oni koji ih kritikuju - jer strani investitori dolaze, tačnije NAPUŠTAJU SVOJE PRAVNO UREĐENE DRŽAVE. Očigledno je, dakle, da su u traganju za nečim drugim. A to drugo je viša stopa prinosa na uložena sredstva koja se postiže zapošljavanjem jeftine radne snage u državama prijema kapitala. Dakle, cena privlačenja stranih investitora je prepuštanje domaće radne snage eksploataciji stranaca.Priče o pravnoj državi, usvajanju novih tehnologija i savremenih metoda menadžmenta služe da se ova jednostavna i surova istina zamagli.
Preporuke:
0
0
6
utorak, 24 avgust 2010 18:52
they rode with quantrill
Ogroman broj titoista, titoistički mrak koji je još uvek nad Srbijom i antagonizam koji iz toga proizilazi ometaju Srbe da shvate da je ovo glavni teren na kome se vodi politička borba i profilišu političke stranke, a ne diplomatija i rešavanje nacionalnog pitanja.
Pa čak i ovde bi obično trebalo da bude bar delimičnog konsensusa oko strateških pitanja. Za ocenu vlasti su značajne ne samo ideje nego i izvedba. Više nego dovoljno prostora za razumnu konkurenciju ideja i ekipa.
Preporuke:
0
0
7
utorak, 24 avgust 2010 19:01
SARAKOCEN
Postoji zakon o oduzimanju imovine stečene kriminalom, znači treba taj zakon proširiti još jednom stavkom, a to je politički krilminal, pa i njih podvesti pod taj zako.Kad to uradimo videli bi smo onda da li bi se otimali dalje da se bave politikom.
Preporuke:
0
0
8
utorak, 24 avgust 2010 20:37
Petrushin
The Constitution of the United States is like those exquisite productions of human industry which ensure wealth and renown to their
inventors, but which are profitless in any other hands. This truth is exemplified by the condition of Mexico at the present time. The Mexicans
were desirous of establishing a federal system, and they took the Federal Constitution of their neighbors, the Anglo-Americans, as their model, and copied it with considerable accuracy. *s
But although they had borrowed the letter of the law, they were unable to create or to introduce the spirit and the sense which give it life. They were involved in ceaseless embarrassments between the mechanism of their double government; the sovereignty of the States and that of the Union perpetually exceeded their respective privileges, and entered into collision; and to the present day Mexico is alternately the victim of anarchy and the slave of military despotism.
[Democracy in America - Alexis de Tocqueville, p.147; footnote s: See the Mexican Constitution of 1824.]
Nesto slicno Meksiku 19. vijeka upravo se desava u svim "tranzicionim zemljama", u kojima njihove elite pokusavaju da obezbijede sebi brze-bolje sto vise "tranzicionih dobara", sve na stetu svih nas i onih koji su vrsili akumulaciju tih istih "tranzicionih dobara".
Uvodjenje tudjeg i novog "sistema" i "pravila", koja ne samo da ne funkcionisu na tudjem tijelu, nego sto nijesu nikada ni funkcionisala po tom (zakon na papiru je zakon u primjeni) principu, vec se njemu tezilo/priblizavalo boljim opstim obrazovanjem, vecim drustvenim standardom, i nadasve, jakom pravnom drzavom.
Kod nas je to sprovedeno tako sto je na republikansku trobojku u cosku prilijepljena kruna; bivsi komesari i nihova djeca su i dalje na svim vaznijim funkcijama, tako da je sudstvo i institucionalna interpretacija i dalje elito-komunisticki obojena (kada kazem komunisticki mislim na lopovluk obojen crvenom "tranzicijom")...
Preporuke:
0
0
9
utorak, 24 avgust 2010 20:58
Petrushin
"Srpski tajkuni", su srpski samo kad od srpskog naroda treba da nesto ocerupaju, inace su od samog pocetka u sluzbi Zapada i njihovih korporacija.
Nabrojte neki novi srpski proizvod, od kako su se oni pojavili da gazduju?
Uvezes sto vise, skupo prodas, uzmes debelu marzu i sa njom na off-shore racun, da bi onda pozajmljivao (preko tog off-shora) svojoj firmi i tako u nedogled izbjega(va)o da platis srpski porez.
Istovremeno, jeftinim uvozom svega i svacega, unistis srpsko stocarstvo i zemljoradnju, jer je sve duplo jeftinije iz Brazila, i onda se svi cude kako su sela prazna, a Srbi se vise ne radjaju?!
I tako u krug, srpski bankarski sektor je danas kompletno u stranom vlasnistu i kao takav je dodatni porez na stanovnistvo i proizvodnju...
Svi veseli, a srpska majke i djeca placu!
I to sve pod starom Slobovom parolom: "Niko vas [Srbadijo] ne smije da bije!"
A Srbi svakim sledecim danom sve modriji, sa manje zuba i poderanih opanaka.
Ono sto meni ovdje nije jasno, zasto pametni ljudi poput profesora Dusanica, Kovacevica, Antonica ... ne okupe oko sebe rodoljubive snage u jedan Srpski Rodoljubivi/Reformski Blok (SRB) i ne krenu sa politickom kampanjom zasnovanom na jasnom programu izlaska iz ovog ludila, prije nego dodje do totalnog kolapsa i drzave i drustva u cjelini?
Pisanje kritickih tekstova, u zemlji gdje je sve naopako, po meni je samo grebanje noktom po povrsini...
Potreban je jedan OTPOR!-Revisited!
Preporuke:
0
0
10
sreda, 25 avgust 2010 03:58
Srboljub Savic
Put u ...
Priprema:
- Razaranje Jugoslavije i svega sto je cinilo "extra",
- Propaganda: "Ka" je raj, "Ko"-gori od pakla,
- Gradjanski rat,
- Sankcije (zaustavljanje privrednog zivota, ...,
- Generisanje (diktirane) hiperinflacije (poremecaj
svih vrednosti),
- Direktori dobijaju veca prava i ovlascenja (bez
odgovornosti) nego vlasnici u "Ka",
Izvrsenje "tranzicije" - iz (!?) u "kapitalizam":
- Bez kapitala u "kapitaliste", "privatizacijom",
bez sopstvenih banaka, prodajom iole vrednog
stranim preduzecima, besomucnim uzimanjem
kredita (gde 40-50% odmah prdje u privatne
dzepove i strane "davaoca" i "nasih"-primalaca),
- Propaganda: strani investitori samo u Srbiji
ulazu da bi svoj profit poklanjali Srbiji za
njen dalji razvoj, a strane banke su neprofitne
- milosrdne organizacije koje cuvaju i uvecavaju
nase pare, "jeftina" a "extra sposobna" radna
snaga (preskup radni sat, uz mizerne plate)-
nasa najveca prednost na svetu (sta ce bolje
investitor?).
Buducnost srpskog "Ka raja" na nebu i zemlji:
U najvecoj tajnosti se drzi spreman mehanizam za
nevidjenu "kapitalizaciju" nesposobnosti, lazi
iluzija, nove matematike, ekonomije, finansija,...
Pokazace Srbija opet, celom svetu (ovom i onom)
kako se pita pravi.
Nije "dzaba" "koalicija" i "opozicija"(i tu smo svetu pruzili znacajan naucni doprinos).
Preporuke:
0
0
11
sreda, 25 avgust 2010 11:07
NN
utorak, 24 avgust 2010 13:26 thinking maize
I šta sad?! Recept i Vi profesore znate, a znaju ga još neki srpski ekonomisti, a ako treba tu su iskustva Poljske i Slovenije (poljska poljoprivreda i slovenačka industrija i trgovina). Nego šta raditi da se OVAKO NEŠTO NE PONOVI!? Šta raditi sa "crnom trojkom" (MMF, domaća politička i ekonomska "elita", "domaći" mediji)?! MMF-u ne možemo ništa, sem da ga više ne "zarezujemo", ali šta sa gorepomenutom "elitom" i medijima?!
Moram da citiram: ”Širi dalje!”
Preporuke:
0
0
12
sreda, 25 avgust 2010 13:53
Igor
Samo još jedno BRAVO za gospodina Dušanića.
Preporuke:
0
0
13
sreda, 25 avgust 2010 17:09
Petrushin
U vezi investicija i razvitka privrede:
Cini mi se da profesor Dusanic ovdje pristupa previse zatvoreno i konzervatino, dok pise o stranim direktim investicijama (SDI), zato sto:
1. Nije svaka inesticija ista, i da uslovljava odliv novca i osiromasenje privrede i drustva - ne mozete stavljati u isti kosh dugorocne investicije (grinfild, fabrike) i banke (viz. spekulativni kapital), koji je usao samo da se na brzinu oplodi i ode. Ne mozete tako lako da raspakujete fabriku!
2. Plodotvornost SDI-a prvenstveno zavise od (a)stepena korumpiranosti drzave (njenih sluzbenika i institucija) u koju ulazi (kod nas je VEOMA visok); (b) stepena funkcionisanja pravne drzave; (c)zakonske regulative, koja ce ograniciti spekulativni kapital do najnize moguce mjere, samim tim zastiti i podrzavati dugorocni SDI; (d) desetogodisnji plan razvoja i R&D-a, koji ce jasno dati prvenstvo odredjenim privrednim granama i na taj nacin jasno reci ulagacu u kom pravcu ide Srbija.
3. Stednja u Srbiji je najnizem nivou, samim tim drzavi ne preostaje nista drugo nego da ide grlom-u-jagode u potragu za stranim kapitalom. sto je privreda u gorem stanju to je kreditni rejting gori, kapital skuplji a kamate na njegovo vracanje sve vece u ukupnom ucescu BDP-a.
Domace investicije u R&D su u takvim slucajevima sve manje, SDI je u padu, svetsko trziste privatnog kapitala je sve skuplje, pa u tom slucaju zemlje sa losim rejtingom pozajmljuju kapital pod kamatama koje prelaze 10-15%.
U takvim uslovima je privredjivanje sve teze, proizvodnja sve skuplja, profit sve manji (if any), izvozno trziste sve nepristupacnije...
Da li sam pomenuo Kosmet i nase politicke razmerice i neslaganja sa istima, koji treba da nam pozajme taj isti kapital?
NARAVOUCENIJE: Iz ovoga se ne izlazi bez dobro skovanog dugorocnog plana drustvenog uredjenja i privrednog razvoja, te sveopsteg jedinstva svih naprednih (pa i Napredne Stranke) snaga u Srbiji, RS (u "Crnjoj i Goroj" je skoro sve trulo) i dijaspori.
Preporuke:
0
0
14
četvrtak, 26 avgust 2010 04:50
Nikola Turajlić
Vidi se da autor nije u toku sa dogadjanjima na ekonomskom planu Srbije.
Opšte poznata stvar je da se, po kataklizmama (rat, zemljotres i sl.), pristupa obnovi zemlje.
Tako su komunisti, po četvorogodišnjem ratu, pod Titovim vodstvom obnavljali i osavremenjivali Jugoslaviju pod parolom "industrijalizacije i elektrifikacije".
Najgora kataklizma (materijalna i moralna), koju je Srbija doživela u svojoj istoriji, je desetgodišnja tranzicija pod demokratijom.
Medjutim, zahvaljujući Borisu i njegovom timu pristupilo se obnovi pod parolom "industrijalizacija, koridorizacija i gasifikacija".
Neće se dugo čekati pa će Srbija zameniti Kinu u ulozi noćne more razvijenih država.
Srpski gradjani se trebaju radovati unapred i podržavati svoje obnovioce glasajući kao i dosada za njih, kako bi isti mogli u potpunosti završiti svoje delo.
Što se tiče remetilaca srpskog puta u svetlu budućnost, kao što je autor, najbolje ih je kao dosada ignorirati.
Mašala nano, umro babo, rekla bi poslušna bosanska nevesta.
Preporuke:
0
0
15
petak, 27 avgust 2010 14:08
stojan nenadović
Postoji ekonomska panaceja (čarobni lek) za rešenje ekonomskih problema. To je nekreditni novac, tj. novac koji se poklanja. Kina otpisuje 45% svojih dugova i pretvara ih u poklon. Kina zato ima za 45% niže cene i niko ne može da joj konkuriše. Kina gotovo da nema poreze jer nekreditni novac zamenjuje i poreze. Kina je već industrijski najrazvijenija zemlja na svetu, a uskoro će biti prva u svemu. A pre nekoliko decenija nisu imali šta da jedu. To se u Kini zovu nonperforming-loans, to su najlošiji krediti koji se ne vraćaju, koji se otpisuju i petvaraju u poklon. To su najgori krediti za bakare, koji misle da dobiju dobru kamatu, ali, kao poklon oni su blagodat za državu i narod. Kina se razvija po 12% godišnje, Indija po 10%, itd. Argentina je bila u krizi, koja je bila veća od grčke krize, bankrotirala je i otpisala 50% svojih kredita i sada savetuje Grčkoj da uradi isto. To možemo i mi. Mi smo srateški partner Kine. Kina neće da kaže šta radi jer na taj način obezbeđuje svoj ubrzani razvoj, dok njeni konkurenti, koji rade sa kreditnim novcem, sve više zaostaju. Pređimo na nekreditni novac. Otkažimo saradnju sa MMF-om.
Preporuke:
0
0
16
petak, 03 septembar 2010 20:43
Petrushin
Mozda je profesor Dusanic trebao da pocne ovaj tekts sa jednom komparativnom analizom: koliko kosta jedno NOVO RADNO MJESTO u razvijenim, zemljama u razvoju i nerazvijenim zemljama, da bi citalac mogao sam da prosudi sta je dobro a sta lose!
U tom slucaju bi dosli do zakljucka da to radno mjesto na Zapadu kosta oko 100 hiljada, u BRIC-u 20-30 hiljada a u nerazvijenim ekonomijama oko 20 hiljada. u Ovakvim krizama sve brojke ide gore za 10%-15%.
Gdje je tu Srbija?
Oko 20-30 hiljada, u krizi moze da ide i do 40.000 za jedno radno mjesto u zavisnosti od privredne grane i stepena obrade proizvoda.
U poredjenju sa niskom regijom i nas koji smo na obroncima te EU, ovo ulaganje drzave u region koji ima duplo vecu nezaposlenost nego prosjek, vise je nego dobar potez, ne samo sto ce privuci druge investitore, nego sto ce omoguciti da za novac koji bi srbija sama morala da ulozi i pola nepovratno i sigurno izgubi u potrazi za novim proizvodom koji moze da sama plasira na EU trziste, na ovaj nacin dobila i proizvod koji ima pordju i dugorocnog pratnera koji ce zbog tipa industrije neminovno teziti da nastavi sa ulaganjem u prosirenje kapaciteta i obrazovanje novih kadrova.
U svakom slucaju ovo je po meni izuzetan potez koji ne treba nipodostavati i kuditi!
.jpg)
Pa čak i ovde bi obično trebalo da bude bar delimičnog konsensusa oko strateških pitanja. Za ocenu vlasti su značajne ne samo ideje nego i izvedba. Više nego dovoljno prostora za razumnu konkurenciju ideja i ekipa.
The Constitution of the United States is like those exquisite productions of human industry which ensure wealth and renown to their
inventors, but which are profitless in any other hands. This truth is exemplified by the condition of Mexico at the present time. The Mexicans
were desirous of establishing a federal system, and they took the Federal Constitution of their neighbors, the Anglo-Americans, as their model, and copied it with considerable accuracy. *s
But although they had borrowed the letter of the law, they were unable to create or to introduce the spirit and the sense which give it life. They were involved in ceaseless embarrassments between the mechanism of their double government; the sovereignty of the States and that of the Union perpetually exceeded their respective privileges, and entered into collision; and to the present day Mexico is alternately the victim of anarchy and the slave of military despotism.
[Democracy in America - Alexis de Tocqueville, p.147; footnote s: See the Mexican Constitution of 1824.]
Nesto slicno Meksiku 19. vijeka upravo se desava u svim "tranzicionim zemljama", u kojima njihove elite pokusavaju da obezbijede sebi brze-bolje sto vise "tranzicionih dobara", sve na stetu svih nas i onih koji su vrsili akumulaciju tih istih "tranzicionih dobara".
Uvodjenje tudjeg i novog "sistema" i "pravila", koja ne samo da ne funkcionisu na tudjem tijelu, nego sto nijesu nikada ni funkcionisala po tom (zakon na papiru je zakon u primjeni) principu, vec se njemu tezilo/priblizavalo boljim opstim obrazovanjem, vecim drustvenim standardom, i nadasve, jakom pravnom drzavom.
Kod nas je to sprovedeno tako sto je na republikansku trobojku u cosku prilijepljena kruna; bivsi komesari i nihova djeca su i dalje na svim vaznijim funkcijama, tako da je sudstvo i institucionalna interpretacija i dalje elito-komunisticki obojena (kada kazem komunisticki mislim na lopovluk obojen crvenom "tranzicijom")...
Nabrojte neki novi srpski proizvod, od kako su se oni pojavili da gazduju?
Uvezes sto vise, skupo prodas, uzmes debelu marzu i sa njom na off-shore racun, da bi onda pozajmljivao (preko tog off-shora) svojoj firmi i tako u nedogled izbjega(va)o da platis srpski porez.
Istovremeno, jeftinim uvozom svega i svacega, unistis srpsko stocarstvo i zemljoradnju, jer je sve duplo jeftinije iz Brazila, i onda se svi cude kako su sela prazna, a Srbi se vise ne radjaju?!
I tako u krug, srpski bankarski sektor je danas kompletno u stranom vlasnistu i kao takav je dodatni porez na stanovnistvo i proizvodnju...
Svi veseli, a srpska majke i djeca placu!
I to sve pod starom Slobovom parolom: "Niko vas [Srbadijo] ne smije da bije!"
A Srbi svakim sledecim danom sve modriji, sa manje zuba i poderanih opanaka.
Ono sto meni ovdje nije jasno, zasto pametni ljudi poput profesora Dusanica, Kovacevica, Antonica ... ne okupe oko sebe rodoljubive snage u jedan Srpski Rodoljubivi/Reformski Blok (SRB) i ne krenu sa politickom kampanjom zasnovanom na jasnom programu izlaska iz ovog ludila, prije nego dodje do totalnog kolapsa i drzave i drustva u cjelini?
Pisanje kritickih tekstova, u zemlji gdje je sve naopako, po meni je samo grebanje noktom po povrsini...
Potreban je jedan OTPOR!-Revisited!
Priprema:
- Razaranje Jugoslavije i svega sto je cinilo "extra",
- Propaganda: "Ka" je raj, "Ko"-gori od pakla,
- Gradjanski rat,
- Sankcije (zaustavljanje privrednog zivota, ...,
- Generisanje (diktirane) hiperinflacije (poremecaj
svih vrednosti),
- Direktori dobijaju veca prava i ovlascenja (bez
odgovornosti) nego vlasnici u "Ka",
Izvrsenje "tranzicije" - iz (!?) u "kapitalizam":
- Bez kapitala u "kapitaliste", "privatizacijom",
bez sopstvenih banaka, prodajom iole vrednog
stranim preduzecima, besomucnim uzimanjem
kredita (gde 40-50% odmah prdje u privatne
dzepove i strane "davaoca" i "nasih"-primalaca),
- Propaganda: strani investitori samo u Srbiji
ulazu da bi svoj profit poklanjali Srbiji za
njen dalji razvoj, a strane banke su neprofitne
- milosrdne organizacije koje cuvaju i uvecavaju
nase pare, "jeftina" a "extra sposobna" radna
snaga (preskup radni sat, uz mizerne plate)-
nasa najveca prednost na svetu (sta ce bolje
investitor?).
Buducnost srpskog "Ka raja" na nebu i zemlji:
U najvecoj tajnosti se drzi spreman mehanizam za
nevidjenu "kapitalizaciju" nesposobnosti, lazi
iluzija, nove matematike, ekonomije, finansija,...
Pokazace Srbija opet, celom svetu (ovom i onom)
kako se pita pravi.
Nije "dzaba" "koalicija" i "opozicija"(i tu smo svetu pruzili znacajan naucni doprinos).
utorak, 24 avgust 2010 13:26 thinking maize
I šta sad?! Recept i Vi profesore znate, a znaju ga još neki srpski ekonomisti, a ako treba tu su iskustva Poljske i Slovenije (poljska poljoprivreda i slovenačka industrija i trgovina). Nego šta raditi da se OVAKO NEŠTO NE PONOVI!? Šta raditi sa "crnom trojkom" (MMF, domaća politička i ekonomska "elita", "domaći" mediji)?! MMF-u ne možemo ništa, sem da ga više ne "zarezujemo", ali šta sa gorepomenutom "elitom" i medijima?!
Moram da citiram: ”Širi dalje!”
Cini mi se da profesor Dusanic ovdje pristupa previse zatvoreno i konzervatino, dok pise o stranim direktim investicijama (SDI), zato sto:
1. Nije svaka inesticija ista, i da uslovljava odliv novca i osiromasenje privrede i drustva - ne mozete stavljati u isti kosh dugorocne investicije (grinfild, fabrike) i banke (viz. spekulativni kapital), koji je usao samo da se na brzinu oplodi i ode. Ne mozete tako lako da raspakujete fabriku!
2. Plodotvornost SDI-a prvenstveno zavise od (a)stepena korumpiranosti drzave (njenih sluzbenika i institucija) u koju ulazi (kod nas je VEOMA visok); (b) stepena funkcionisanja pravne drzave; (c)zakonske regulative, koja ce ograniciti spekulativni kapital do najnize moguce mjere, samim tim zastiti i podrzavati dugorocni SDI; (d) desetogodisnji plan razvoja i R&D-a, koji ce jasno dati prvenstvo odredjenim privrednim granama i na taj nacin jasno reci ulagacu u kom pravcu ide Srbija.
3. Stednja u Srbiji je najnizem nivou, samim tim drzavi ne preostaje nista drugo nego da ide grlom-u-jagode u potragu za stranim kapitalom. sto je privreda u gorem stanju to je kreditni rejting gori, kapital skuplji a kamate na njegovo vracanje sve vece u ukupnom ucescu BDP-a.
Domace investicije u R&D su u takvim slucajevima sve manje, SDI je u padu, svetsko trziste privatnog kapitala je sve skuplje, pa u tom slucaju zemlje sa losim rejtingom pozajmljuju kapital pod kamatama koje prelaze 10-15%.
U takvim uslovima je privredjivanje sve teze, proizvodnja sve skuplja, profit sve manji (if any), izvozno trziste sve nepristupacnije...
Da li sam pomenuo Kosmet i nase politicke razmerice i neslaganja sa istima, koji treba da nam pozajme taj isti kapital?
NARAVOUCENIJE: Iz ovoga se ne izlazi bez dobro skovanog dugorocnog plana drustvenog uredjenja i privrednog razvoja, te sveopsteg jedinstva svih naprednih (pa i Napredne Stranke) snaga u Srbiji, RS (u "Crnjoj i Goroj" je skoro sve trulo) i dijaspori.
Opšte poznata stvar je da se, po kataklizmama (rat, zemljotres i sl.), pristupa obnovi zemlje.
Tako su komunisti, po četvorogodišnjem ratu, pod Titovim vodstvom obnavljali i osavremenjivali Jugoslaviju pod parolom "industrijalizacije i elektrifikacije".
Najgora kataklizma (materijalna i moralna), koju je Srbija doživela u svojoj istoriji, je desetgodišnja tranzicija pod demokratijom.
Medjutim, zahvaljujući Borisu i njegovom timu pristupilo se obnovi pod parolom "industrijalizacija, koridorizacija i gasifikacija".
Neće se dugo čekati pa će Srbija zameniti Kinu u ulozi noćne more razvijenih država.
Srpski gradjani se trebaju radovati unapred i podržavati svoje obnovioce glasajući kao i dosada za njih, kako bi isti mogli u potpunosti završiti svoje delo.
Što se tiče remetilaca srpskog puta u svetlu budućnost, kao što je autor, najbolje ih je kao dosada ignorirati.
Mašala nano, umro babo, rekla bi poslušna bosanska nevesta.
U tom slucaju bi dosli do zakljucka da to radno mjesto na Zapadu kosta oko 100 hiljada, u BRIC-u 20-30 hiljada a u nerazvijenim ekonomijama oko 20 hiljada. u Ovakvim krizama sve brojke ide gore za 10%-15%.
Gdje je tu Srbija?
Oko 20-30 hiljada, u krizi moze da ide i do 40.000 za jedno radno mjesto u zavisnosti od privredne grane i stepena obrade proizvoda.
U poredjenju sa niskom regijom i nas koji smo na obroncima te EU, ovo ulaganje drzave u region koji ima duplo vecu nezaposlenost nego prosjek, vise je nego dobar potez, ne samo sto ce privuci druge investitore, nego sto ce omoguciti da za novac koji bi srbija sama morala da ulozi i pola nepovratno i sigurno izgubi u potrazi za novim proizvodom koji moze da sama plasira na EU trziste, na ovaj nacin dobila i proizvod koji ima pordju i dugorocnog pratnera koji ce zbog tipa industrije neminovno teziti da nastavi sa ulaganjem u prosirenje kapaciteta i obrazovanje novih kadrova.
U svakom slucaju ovo je po meni izuzetan potez koji ne treba nipodostavati i kuditi!
A primjera za kudjenje nije malo!
Ovaj je po meni pogresno izabran!