Na slučaju Grčke se vidi da je problem u ''državi blagostanja'' lopovluka i utaje poreza, ako prema proračunima ''grčka'' oligarhija utaji porez veličina budžetskog duga onda tu nije toliki problem u srednjoj i nižoj klasi koliko u visokoj, koja već par decenija kako u Evropi tako i u SAD sve više potseća na ''elitu'' pre ''velike revolucije''
2 su problema:
1.oligarhija se ''pomamila'' i počela je da uzima više nego što je ''dozvoljeno'',druge stvari vezane za oligarhiju proizilaze iz navedenog
2.stvoren je sistem gde ljudi nakon školovanja ne razmišljaju o razvoju svog biznisa(sami ili verovatnije sa saradnicima),nego gde da se zaposle,a ako nema uhlebljenja sede u kafićima,ili gledaju da emigriraju
Takva situacija: sa jedne strane pasivizirana većina bez svesti da može i mora da preuzme poluge svog života u svoje ruke,a sa druge pomamljena manjina koja videvši da nema otpora počinje da širi ''vidike'',i počinje da stvara svet u kojem joj ona većina neće biti potrebna,kuda to vodi još se ne zna(osim ako ne verejute o teorije zavere)
Preporuke:
0
0
2
nedelja, 25 jul 2010 00:45
bejsik inkam
Ispostavlja se da je ekonomska stagnacija beskonačna. Radnih mesta jedva da ima, a budućnost svuda izgleda turobno
Posla više jednostavno nema. Čoveka su uglavnom već zamenile mašine a nešto i jeftinija radna snaga iz Azije. Dakle, uz pretpostavku da se skroz zatvore granice tj. uvoz robe, onda ćemo raditi mnogo jeftinije odn. pašće standard.
Ovo ne govorim za Srbiju već za zemlje EU. Srbiju ionako smatram, naravo zaslugom sadašnje koalicije i njihovih mentora - dakle, smatram za Latinsku Ameriku. Ako i bude grinfild investicija to će biti zbog jeftine radne snage a ne zbog njih!!!
Dalje. Setimo se burnog odziva engleske javnosti odn. zaposlenih, prilikom novog izuma-traktora, mašine koja će zameniti ogroman broj zaposlenih. Bio je velik protest!!
Iz tog razloga jedini pravi izlaz vidim u primanju zvanom bejsik inkam - basic income !!!
I naravno promeni monetarne politike!!!
A i resursi ne dozvoljavaju dalje prekomerno iskorištavanja pošto smo i sami svedoci propadanja čovekove okoline!!!
Preporuke:
0
0
3
nedelja, 25 jul 2010 07:52
BB jedan
1.
„....država blagostanja može se finansirati samo ulaskom u još veći javni dug“.
Ne, država blagostanja se može finansirati većim oporezivanjem dobiti korporacija i skandaloznih primanja jedne manjine menadžera. Fijat napušta Italiju da ne bi plaćao nadnice od 1200 evra italijanskom radniku i da ne bi uplaćivao porez na dobit italijanskom budžetu. Dolazi u Srbiju da bi plaćao radnike 200 evra mesečno i da bi bio oslobodjen plaćanja poreza državi Srbiji i gradu Kragujevcu sledećih 10 godina. To znači da Fijat, tačnije njegovi akcionari i menadžeri, neće uplaćivati ništa ni u budžet Italije ni u budžet Srbije da bi ostvarivali astronomske profite. Kako i kojim sredstvima će se onda finansirati zdravstvo, školstvo, penzije i u Italiji i u Srbiji? Kako u tim uslovima može da opstane bilo kakva država, da ne govorimo o državi blagostanja? Najstrašnije od svega je da će Fijat, posle tih 10 godina koliko je oslobodjen od poreza, napustiti Srbiju kao što sada napušta Italiju, i izmestiti pogone negde u Albaniju, Moldaviju, Indiju gde će radnicima plaćati 50 evra mesečno i biti, za sledećih 10 godina, oslobodjen od plaćanja poreza državi Albaniji, Indiji, Moldaviji....
Preporuke:
0
0
4
nedelja, 25 jul 2010 07:54
BB jedan
2.
„ ...mora (se) uspostaviti nova ravnoteža između socijalnog sistema i ekonomskog dinamizma - zasnovana na manjem javnom dugu i većim privatnim investicijama“
Tipična neoliberalna mantra. Pošto su privatne investicije generator ekonomskog dinamizma, to bi, prema ovom shvatanju, trebalo što manje oporezivati dobit korporacija i prihode od kapitala da bi se profiti ulagali u nove investicije. Tekuća kriza je najbolji dokaz sunovrata ove logike i ekonomske politike koja je bila na njoj zasnovana. Profiti i prihodi top menadžmenta su u deceniji 2000 -2010 bivali sve veći, investicije sve manje a nadnice stagnirale ili se realno smanjivale. Već januara 2000, guru svetskog menadžmenta, Peter Drucker je upozorio na praksu neodmerenog odredjivanja plata menadžerima. »Pre trideset godina odnos izmedju prosečne nadnice i najviše plate u jednom preduzeću je bio 1 prema 20. Danas je u većini kompanija taj odnos 1 prema 200 a u nekim američkim firmama 1 prema 500. To je vrlo opasno“. Bankar J.P.Morgan, u čiju ljubav prema novcu ne bi trebalo sumnjati, prihvatao je kao zlatno pravilo da top menadžment ne sme imati platu koja prevazilazi 20 prosečnih radničkih nadnica.
Najveće prosečne plate u Evropi imaju francuski direktori – 2,8 miliona evra godišnje u 2002. godini. Ovi iznosi su još uvek znatno ispod primanja američkih menadžera. U 2002. prosečna plata američkog direktora je iznosila 7,5 milion dolara godišnje što je, ipak, znatno ispod iznosa zabeleženih u Americi tokom «ludih devedestih» - euforičnog perioda koji je okončan «supereuforičnom» 2001-om godinom, kada je Lawrence Ellison, direktor Oracla, primio 705 (sedam stotina i pet) miliona dolara, ili oko 60 miliona dolara mesečno, i tako potukao sve rekorde u nagradjivanju u istoriji svetskih kompanija.
Sada svi znamo kakav je bio učinak ovih „superuspešnih“ menadžera.
Preporuke:
0
0
5
nedelja, 25 jul 2010 10:10
MP
Ljudi sa malo više sećanja vrlo dobro znaju po kom modelu su "birane" poslednje generacije upravljača vodećih zemanja "Stare Evrope" i koliki je udeo u tome imala Amerika.Poslednji ,donekle nezavisni, evropski političari bili su De Gol i Miteran.Evropski (sa)učesnici imperijalne vladavine sada plaćaju ceh,ali pošto su "mlađi" partner ceh je veći.
Preporuke:
0
0
6
nedelja, 25 jul 2010 12:39
thinking maize, "glede" "Zarakia Kenpachia" i "best inkama"
Poštovana g-do, dotakoste neke VRLO VAŽNE STVARI, pa bih i ja, ipak laik, ali laik koji se trudi da shvati dešavanja, dao svoj skromni prilog. Poštovani g-dine Zaraki Kenpachi, lepo primetiste POHLEPU GORNjEG SLOJA GRČKOG DRUŠTVA. Koliko se sećam to nije novina za Grke, bilo je to i za "vakta" Aristotela Onazisa i tajkunskih mu "drugova", u vreme smešnog "kralja" Konstantina i njihove poznofašističke hunte, u vreme kada još nije postojao termin TAJKUN. No to je bilo i vreme poznog Franka i Salazara, relikt jednog vremena, vremena za koje je Zapadna Evropa mislila da je definitivno otišlo! Ipak taj tip "društva" endemski je opstajao u Latinskoj Americi, a pod "skiptrom" "Velikog Brata"! Setite se da u vreme kada su dugovi Argentine sredinom 80-tih iznosili vrtoglavih 90-tak milijardi dolara, da je SLUŽBENO OBJAVLjENO DA JE NjIHOVA EKONOMSKJA ELITA IZNELA iz Argentine oko 80-tak MILIJARDI "ZDRAVIH" (u to vreme!) ZELENIH NOVČANICA! O drugim vidovima transferisanog kapitala da ne govorimo! O "eskadronima smrti" i neobjavljenim građanskim ratovima protiv "crvene opasnosti" (čitajte: sindikata, sirotinje, domorodačkog stanovništva, a ponegde i Crkve!), koju je ta ista ekonomska "elita" tih zemalja finansirala, da ne govorimo! I kad uzmemo u obzir, da se ta "elita" uglavnom "vrtela" u jednim te istim porodicama, kao i da se cela "grčka priča" može "ispričati", barem od kraja 40-tih godina prošlog veka kroz "istoriju" porodice Papandreu (neki od inostranih autora je pre neki mesec, ovde, na NSPM-u, ispričaše!) ONDA JE SVE JASNO! Jedina novina jeste, što je ta "zaraza" prešla i u atlantsku, tj. severnu i severozapadnu Evropu! A srpska "priča" je već lepo opisana od strane R. A. Rajsa. Jedini odgovor, istina privremen, na delovanje takve LOPOVSKE KAMARILE, dali su do sada samo komunisti! Pitanje je da li imamo, kako mi Srbi, tako i drugi narodi, kako mediteranske, tako i atlantske Evrope, NEKI ODGOVOR!
Preporuke:
0
0
7
nedelja, 25 jul 2010 13:01
thinking maize, "glede" "Zarakia Kenpachia" i "best inkama", kraj!
Izvinjavam se g-dinu "bejsik inkamu" što sam ga "unapredio" u "best inkam", no možda mu to unapređenje i prija, pa da (za sada!) ne menjam! U svom pisaniju, "glede" reakcije na komentar g-dina Zarakia Kenpachia, ukratko sam razvio tezu koju ste Vi onako lakonski ocrtali. Da, u pravu ste, EU sve više liči na Latinsku Ameriku, ali ne ekonomski, već društveno. Ta društva su razmrvljena i to ideologijama (ljudskopravaštvo, socijalno "odgovorna" država, antirasizam, antifašizam, "anti protiv svih anti"...) koje su SAME IZMISLILE! Još je Arnold Tojnbi neposredno posle WW II ("Istraživanje istorije" sažeto izdanje) govorio da EVROPA GUBI SVOJ KULTURNI IDENTITE! Iako je Tojnbi, strogo govoreći, mislio samo na Zapadnu Evropu, tj. katoličko-protestantsku Evropu, sa značajnom jevrejskom komponentom, njegovi zaključci još više važe za nas, sledbenike GLAVNE GRANE PRAVOSLAVNOG HRIŠĆANSTVA, balkanske pravoslavce, a posebno nas Srbe! Jer, ako se osvrnete tih 80-tak godina od vremena Rudolfa Arčibalda Rajsa, pa se setite npr. čuvene Disove pesme "Naši dani" (inače "stare" 100 godina!), vidite da glavni srpski problem, kao i problem mediteranske, pa i atlantske Evrope, nije problem ekonomije, već PROBLEM IDENTITETA! Jer, kada imate problem identiteta, kada su "SMUTNA VREMENA" (nisu džaba, baš Rusi smislili ovaj termin!), onda i POLITIČI, EKONOMSKI i KULTURNI "PIGMEJI" LOVE U MUTNOM! I NIJE SLUČAJNO ŠTO NEMA HRIŠĆANSTVA U EVROPSKOM USTAVU! Kao što nije slučajan bojkot referenduma za Ustav Srbije 2006-te od istih ovih što sada vode Srbiju! Ako se prisetite, tada je jedan od glavnih "truni u njihovom oku" bila definicija da je SRBIJA I OTADŽBINA SRPSKOG NARODA! Kada to nekome smeta (a ne smeta mu da je npr. Hrvatska domovina Hrvata!?), onda to svedoči o nečemu što je Vladeta Jerotić definisao sa MORAL INSANITY, dok je prof. Miloš Đurić na takve pozive tipa "DANAS SI CVET, A SUTRA UVELA RUŽA" lakonski odgovorio sa: " JA PREDAJEM ETIKU, A NE SVIRAM U DIPLE"!
2 su problema:
1.oligarhija se ''pomamila'' i počela je da uzima više nego što je ''dozvoljeno'',druge stvari vezane za oligarhiju proizilaze iz navedenog
2.stvoren je sistem gde ljudi nakon školovanja ne razmišljaju o razvoju svog biznisa(sami ili verovatnije sa saradnicima),nego gde da se zaposle,a ako nema uhlebljenja sede u kafićima,ili gledaju da emigriraju
Takva situacija: sa jedne strane pasivizirana većina bez svesti da može i mora da preuzme poluge svog života u svoje ruke,a sa druge pomamljena manjina koja videvši da nema otpora počinje da širi ''vidike'',i počinje da stvara svet u kojem joj ona većina neće biti potrebna,kuda to vodi još se ne zna(osim ako ne verejute o teorije zavere)
Posla više jednostavno nema. Čoveka su uglavnom već zamenile mašine a nešto i jeftinija radna snaga iz Azije. Dakle, uz pretpostavku da se skroz zatvore granice tj. uvoz robe, onda ćemo raditi mnogo jeftinije odn. pašće standard.
Ovo ne govorim za Srbiju već za zemlje EU. Srbiju ionako smatram, naravo zaslugom sadašnje koalicije i njihovih mentora - dakle, smatram za Latinsku Ameriku. Ako i bude grinfild investicija to će biti zbog jeftine radne snage a ne zbog njih!!!
Dalje. Setimo se burnog odziva engleske javnosti odn. zaposlenih, prilikom novog izuma-traktora, mašine koja će zameniti ogroman broj zaposlenih. Bio je velik protest!!
Iz tog razloga jedini pravi izlaz vidim u primanju zvanom bejsik inkam - basic income !!!
I naravno promeni monetarne politike!!!
A i resursi ne dozvoljavaju dalje prekomerno iskorištavanja pošto smo i sami svedoci propadanja čovekove okoline!!!
„....država blagostanja može se finansirati samo ulaskom u još veći javni dug“.
Ne, država blagostanja se može finansirati većim oporezivanjem dobiti korporacija i skandaloznih primanja jedne manjine menadžera. Fijat napušta Italiju da ne bi plaćao nadnice od 1200 evra italijanskom radniku i da ne bi uplaćivao porez na dobit italijanskom budžetu. Dolazi u Srbiju da bi plaćao radnike 200 evra mesečno i da bi bio oslobodjen plaćanja poreza državi Srbiji i gradu Kragujevcu sledećih 10 godina. To znači da Fijat, tačnije njegovi akcionari i menadžeri, neće uplaćivati ništa ni u budžet Italije ni u budžet Srbije da bi ostvarivali astronomske profite. Kako i kojim sredstvima će se onda finansirati zdravstvo, školstvo, penzije i u Italiji i u Srbiji? Kako u tim uslovima može da opstane bilo kakva država, da ne govorimo o državi blagostanja? Najstrašnije od svega je da će Fijat, posle tih 10 godina koliko je oslobodjen od poreza, napustiti Srbiju kao što sada napušta Italiju, i izmestiti pogone negde u Albaniju, Moldaviju, Indiju gde će radnicima plaćati 50 evra mesečno i biti, za sledećih 10 godina, oslobodjen od plaćanja poreza državi Albaniji, Indiji, Moldaviji....
„ ...mora (se) uspostaviti nova ravnoteža između socijalnog sistema i ekonomskog dinamizma - zasnovana na manjem javnom dugu i većim privatnim investicijama“
Tipična neoliberalna mantra. Pošto su privatne investicije generator ekonomskog dinamizma, to bi, prema ovom shvatanju, trebalo što manje oporezivati dobit korporacija i prihode od kapitala da bi se profiti ulagali u nove investicije. Tekuća kriza je najbolji dokaz sunovrata ove logike i ekonomske politike koja je bila na njoj zasnovana. Profiti i prihodi top menadžmenta su u deceniji 2000 -2010 bivali sve veći, investicije sve manje a nadnice stagnirale ili se realno smanjivale. Već januara 2000, guru svetskog menadžmenta, Peter Drucker je upozorio na praksu neodmerenog odredjivanja plata menadžerima. »Pre trideset godina odnos izmedju prosečne nadnice i najviše plate u jednom preduzeću je bio 1 prema 20. Danas je u većini kompanija taj odnos 1 prema 200 a u nekim američkim firmama 1 prema 500. To je vrlo opasno“. Bankar J.P.Morgan, u čiju ljubav prema novcu ne bi trebalo sumnjati, prihvatao je kao zlatno pravilo da top menadžment ne sme imati platu koja prevazilazi 20 prosečnih radničkih nadnica.
Najveće prosečne plate u Evropi imaju francuski direktori – 2,8 miliona evra godišnje u 2002. godini. Ovi iznosi su još uvek znatno ispod primanja američkih menadžera. U 2002. prosečna plata američkog direktora je iznosila 7,5 milion dolara godišnje što je, ipak, znatno ispod iznosa zabeleženih u Americi tokom «ludih devedestih» - euforičnog perioda koji je okončan «supereuforičnom» 2001-om godinom, kada je Lawrence Ellison, direktor Oracla, primio 705 (sedam stotina i pet) miliona dolara, ili oko 60 miliona dolara mesečno, i tako potukao sve rekorde u nagradjivanju u istoriji svetskih kompanija.
Sada svi znamo kakav je bio učinak ovih „superuspešnih“ menadžera.