среда, 24. април 2024.
 Ћирилица | Latinica

Нови број

Тема: Светска економска криза и Србија (II)
Банер

Претходни бројеви

Банер

Пронађите НСПМ на

&

Нове књиге

Банер

Едиција "Политички живот"

Ђорђе Вукадиновић: Од немила до недрага

Банер
Банер
Банер

Часопис НСПМ или појединачне текстове можете купити и у електронској форми na Central and Eastern European Online Library

Банер
Банер
Коме је до морала у политици, нека иде у НСПМ

Из архиве НСПМ - Јесен патријарха Павла

Kоментари (52) COMMENTS_ARE_CLOSED
1 понедељак, 23 новембар 2009 22:21
Branislav Zekic Zeka
Hvala.
Препоруке:
37
0
2 понедељак, 23 новембар 2009 23:14
П
"Данашњи Срби и Српкиње слабо читају ... теолошке списе Николаја Велимировића." Шта ли сте мислили овим? Срби да уче вештине дискриминације?
Препоруке:
4
40
3 понедељак, 23 новембар 2009 23:22
Горан Станковић
Овде могу прочитати текстове пре свега васпитаних људи, оних који знају оно о чему пишу и имају личну храброст. Директно и индиректно, пуно је овде речено, о Павлу, о нама. Наново већ сурова реалност запљускује, од локала до врха. Најболније је да се нит, о коју се држе часни и поштени,затеже све више и тањи. Допала ми се констатација да нам је Павле био и ослонац и сигурност.
Препоруке:
30
0
4 понедељак, 23 новембар 2009 23:41
Јован Качаки
Господине Вукадиновићу, толико бих желео да сам у стању да напишем овакве речи као Ви, али то не може свако. Хвала Вам! Не замерите што их понављам: “....То је био и спонтани, полусвесни вапај бића овог народа због губитка ослонца и последњег неприкосновеног националног ауторитета усред историјске стихије. И израз стрепње да, у времену које долази, црква можда тај ослонац и ауторитет више неће бити. Као и свести да држава то већ одавно није. ….Али душа и срце овог народа ће још дуго – можда и занавек – остати везани за ону малену хумку раковичког манастира.” А нама, ситним душама, шта преостаје? Да се, у очекивању свег оног што долази, молимо Господу и понављамо: „Да будет воля Твоя, яко на небеси и на земли. Аминь .“
Препоруке:
36
0
5 понедељак, 23 новембар 2009 23:45
Simic Manojlo
Ova superiorna jednostavnost, inace osobina
posebno talentovanih ljudi (i to bas u svim
oblastima), u ocaj baca one prosjecne (kao Mocart i
Salieri).
Nikakvo cudo, da ga toliko mrze.
Препоруке:
17
0
6 понедељак, 23 новембар 2009 23:49
PREDRAG
Danima citam napisano o patrijarhu Pavlu.Pisem komentare trudeci se da im udahnem dusu.Razmisljam o svakoj i svacijoj napisanoj reci o patrijarhu?Sve jedno nesto tu receno nije? Sve jedno mora da postoji jos lepse,umnije,bolje?Razmisljam moze li se uopste napisati tekst o patrijarhu Pavlu kao da pisala ga je patrijarhova ruka?Pri tom ni jednog trenutka nisam pomislio na profesora Vukadinovica.I kao uvek sto biva poslednju rec uvek daje Vukadinovic.Napisano da pozlati se.Ja ne znam da li ste postovani profesore licno znali patrijarha,ali mi se iz Vama napisanog cini da znali ste ga vise i bolje od svih koji su ga znali i koji su mislili da ga znaju?Napisali ste PONEKAD SE CINILO DA JE ON I JEDINI PRAVI VERNIK I HRISCANIN U SVOM SINODU,A MOZDA I U CITAVOM SVOM NARODU.Koliko istine i snage u ovoj recenici,koliko prostora da se zamislimo i sada i za sva vremena?Ova Vasa recenica mogla bi biti tema za desetine naucnih radova i doktorskih disertacija jer sa tom recenicom sve pocinje i sve se zavrsava.Koliko je samo snazno to Vase PONEKAD SE CINILO i koliko je sa puno duse receno imajuci u vidu da je izostavljeno povredili bi i narod i Sinod pa i samog patrijarha.A pogresili ne bi da ste i izostavili to PONEKAD SE CINILO jer u dubini duse svi mi znamo da je to tako i bilo.Nije on zasluzio da mu se povredi ni narod ni Sinod i kakvi god bili smo njegovi.I on je bio nas i za sve nas.Vama je Bog dao profesore Vukadinovicu jer misao Vasa ne moze biti od coveka data,ceo vas tekst je poput VECNAJA PAMJAT koju smo vise puta slusali na panihidi patrijarhu.I ja se klanjam pred tekstom koji ste napisali i koji ce biti utkan duboko u nase duse.I ko god da procita mnogo ce upamtiti,pribeleziti neku Vasu misao u svoj rokovnik,neku misao pravo sebi u dusu.Napisano Vama ima snagu reci koju je procitao Amfilohije na patrijarhovom odru samo sto je vasa rec sveobuhvatnija,ona je i o nama i o patrijarhu.Pred vasom recju profesore i pisuci komentar ostajem bez reci...Klanjam se pred Vama.
Препоруке:
17
0
7 уторак, 24 новембар 2009 00:19
Simic Manojlo
Ova fotografija Patrijarha Pavla, sa nekom
omladinom u patikama, farmerkama i plasticnom
kesom u rukama u pozadini, antologijska je.
Da danas imamo Paju Jovanovica, posluzila bi mu
kao predlozak, da ponovo naslika "Seobu Srbalja".
Ionako se stvari, samo ciklicno ponavljaju.
Препоруке:
23
1
8 уторак, 24 новембар 2009 00:25
ВИДИН
Браво, одличан текст.
А пророчки коментар да ће „душа и срце овог народа још дуго – можда и занавек – остати везани за ону малену хумку раковичког манастира”вероватно ће се обистинити, и то баш у значењу речи : „занавек”.Тешко да ће, не само на црквени трон, скоро доћи неко ко ће Србима пружити разумну наду и какву-такву утеху....
Препоруке:
17
0
9 уторак, 24 новембар 2009 00:46
PREDRAG
TIHO ODLAZECI PAVLE POSTAJAO JE SVE VECI,UPRAVO U MERI U KOJOJ SE SVE OKO NJEGA SMANJIVALO,BLEDELO,KOMPROMITOVALO I PROFANISALO.A ja se uzdam profesore da smrt njegova koja je radjanje na nebesima moze i za nas da bude radjanje jednog novog pogleda na sebe same i sve oko nas.Jer padati,smanjivati se,bledeti doslo je do samog kraja i da posle svega moze i mora biti drugacije.Pocinjem da verujem upravo citajuci Vase reci da ima nade,jer covek tek kad dotakne dno moze da se podigne i uspravi.I mi smo duzni i sebi i pocivsem patrijarhu da to ucinimo jer u protivnom i smrt njegova bi bila uzaludna a u tom slucaju za nas spasa nema definitivno.Moze da bude kako rekoste da to sto smo svi mi nekako bolji bili nego sto jesmo i sto je njegova blagost i dobrota presla i na nas da je to taj pocetak i nova sansa koju ako propustimo Bog nas nikad vise pogledati nece.Ako Bog da pa brzo ne zaboravimo ko smo i sta smo bili na njegovoj sahrani tesko da ce ikad vise u Srbiji biti kao sto je bilo i koliko god da nam je pamcenje kratko moramo da naucimo da nikad ne zaboravimo i da tako vaspitavamo nasu decu.Jer kako rekoste ALI DUSA I SRCE OVOG NARODA CE JOS DUGO-MOZDA I ZANAVEK-OSTATI VEZANI ZA ONU MALENU HUMKU RAKOVICKOG MANASTIRA.Koliko budemo odlazili tamo sa svojom decom i koliko budemo u stanju da i postanemo bolji i tu dobrotu da prenosimo i na druge kao sto je i on radio toliko i imamo sansu da ostanemo i opstanemo u vremenima koja dolaze.A kako ce biti videcemo?Vas jedino molim da ako osetite da popustamo napisete po potrebi tekst i podsetite nas na dane i na nas same kad smo se oprastali od naseg patrijarha jer niko to bolje od Vas uciniti nije u stanju.I ako sve bude dobro opet da napisete i naslov teksta da bude PROLECE NARODA PAVLOVOG,verujem da i patrijarh kad procita obradovace se i jos vise ce se moliti za sve nas...Daj Boze da jednom napisete tekst sa tim naslovom...I Boze pomozi u tome.
Препоруке:
9
0
10 уторак, 24 новембар 2009 00:56
The Jack
Postovani Dordje, iako Vi naglasavate neophodnost Apostolskog izbora novog patrijarha, toga biti nece. Svemudri Gospod je i opet pokazao Sillu Svoju poslavsi Pavla medju nas nedostojne i svakom bezakonju sklone, jer sta ce lekar zdravome, veli Istinito jevanjdelje. Medjutim mnoga su se zemna cinila upetljala medju nase aktuelne vladike. Osetili su oni slasti vladavine i vlasti, zaboravivsi ko je Vladar, pa pali na najjednostavnijem ispitu - ispitu Duha Svetoga koji se spusta na prvoprozvanog, da ponese Krst kao sto ga je nas Sveti Patrijarh nosio. U ovo ne treba sumnjati jer je ocigledno. Nedostojni!! Kako pomenuste jednog od Otaca i Ucitelja nase Svete Katolicanske Crkve, Svetog Nikolaja Zickog i Ohridskog, da samo parafraziram, da je njihov otac djavo i oni slasti svojega oca zele da kusaju, jer kada bi ljubili, ljubili bi Hrista.
Препоруке:
9
1
11 уторак, 24 новембар 2009 01:44
Горан Томић
Али душа и срце овог народа ће још дуго – можда и занавек – остати везани за ону малену хумку раковичког манастира.

Ђорђе, ова реченица је за читанке. Био сам готов да заплачем кад сам је прочитао.
Препоруке:
20
1
12 уторак, 24 новембар 2009 02:11
Љубиша Спасојевић
Новог патријарха неће изабрати црква, него власт.
Препоруке:
12
0
13 уторак, 24 новембар 2009 02:32
Mladen
Izmedju predsednikove posete papi i Nemačkoj gde je obećana elektroprivreda i za uzvrat dobijena podrška Angele Merkel za približavanje EU u svim hramovima u SPC služena je liturgija na kojoj je pročitan deo iz jevandjela u kome meštani jednog grada traže od Hrista da napusti njihovo mesto.Isus je izlečio čoveka i nečiste duhove poslao u svinje koje su se podavile u vodi. Izmedju čoveka i svinja oni su izabrali svinje i oterali boga.Petnest minuta posle liturgije na kojoj se prečestio(primio Hrista u sebe)napustio nas je Patrijarh Pavle.Da li mi nesvesno žalimo sebe a ne Patrijarha?
Препоруке:
8
0
14 уторак, 24 новембар 2009 03:27
VLADAN CACAK
Kao i u mnogim prilikama izuzetno jak tekst od izuzetnoga coveka.Odlican analiticki tekst i dobra procena sadasnje situacije u zemlji Srbiji.Samo jedna zamerka-nestvarna podela na dve Srbije.Podela koja se vec isuvise dugo proteze i vuce a da se ne vidi da te dve Srbije su najveci paraziti i najveca nevolja Srbskoga naroda.Podele na nazovi prvu i drugu Srbiju su istrosene i potrosene snage komunistickog obracuna medju sobom.Lice mi na goli otok 2-stambolic i milosevic medju sobom[mala slova su namerna].Novi vlastodrsci su u fantasticnom dogovoru za koji im skidam kapu sa milosevicevim komunistima objasnili doticnima da je sve pod kontrolom i da oni ustvari nemaju razloga za paniku.Deca komunista koja su uzivala i jos uzivaju sve blagodeti samo su presli u novu fazu-demokratiju.Usta su im puna neoliberalizma koncepcije iz koje beze i sami amerikanci jer shvataju da je to utopija i nestvarna apstrakcija.Naravno ovi to ne vide ili nece da vide jer njima nikad bolje nije islo.U danasnjoj situaciji i nazovi;pozicija; i nazovi;opozicija; su brat i sestra.Izmedju sebe dele bogati kolac[finansijski] i misle samo kako sto duze opstati i sto vise ukrasti i sa beogradskog aerodroma pobeci spokojno-uteci.Iskreno govoreci sadasnja pozicija i opozicija nisu kadre da ucine nista za svoj narod i drzavu.To je sekta ljudi koje pokrece interes i samo puki interes.Ja trenutno ne zivim u Srbiji jer ne mogu da nadjem svoje mesto u istoj od divljaka i siledzija olicenim u partijama.Ako bi se dozvolilo da narod cuje vas,dveri i mnogo drugih rodoljubljivih glasila i sazna pravu istinu sve bi poslo po drugome.A ako im ne daj Bog dodje u naum da menjaju propozicije izbora za novoga patrijarha vrseci lobiranja koja su vec pocela iz obadva centralna komiteta sami ce nam pomoci da shvatimo da su jedno te isto.U meni nema sumnje da je to tako a na vama je da budete veoma oprezni.Novu Srbiju mogu da podignu,uzdignu i u BOZIJI RAJ povedu novi ljudi cestiti,posteni i dobro vaspitani srbi.
Препоруке:
8
0
15 уторак, 24 новембар 2009 05:33
Zoran Radisic
"A i ja tebi kazem: ti si Petar, i na ovome kamenu sazidacu crkvu svoju, i vrata paklena nece je nadvladati." (Mt 16,18)

Dragi gospodine Vukadinovicu, kao i uvek, izvanredan ste tekst napisali. Upravo, bas tako nas, u glavnom sekularizovan, narod vidi svog blazenopocivseg patrijarha gospodina Pavla srpskog i upravo se boji tih predstojecih iskusenja koje ste nabrojali. Ali za razliku od obicnih, svetovnih drustvenih organizacija, dozvolite da Vas bratski podsetim da je Crkva Hristova ipak bozanska "institucija", nesto mnogo vise nego samo skup verujucih ljudi... Od njenog osnivanja u doba misije Gospoda i Spasa naseg Isusa Hrista, pa do danas, verujte, bilo je i mnogo vecih i ozbiljnijih kriza i problema no sto "drma" Crkvu u Srbiji danas. Prosto receno, vazda je bilo podela, svadja, konkurencije unutar, pa i direktnih napada i progona sa spolja, ali Crkvu "vrata paklena nisu nikada nadvladala", niti ce. Dakle, ne bojte se, ne budite anksiozni zbog "buducnosti" Crkve u Srbiji - Crkva je Hristova, necemo biti iznevereni.

Uz to siguran sam, da moze ovaj Vas tekst da procita nas blazenopocivsi patrijarh Pavle, odmah bi Vam skrenuo paznju na to da nije "on sam" taj koji je cinio ta dela, koja ste lepo nabrojali, "vec Hristos u njemu", te se Gospdu zahvalimo pre svega. Dakle, samo se Bogu trebamo zahvaliti za svaki blagoslov koji smo dobili kroz licnost naseg patrijarha i sto nam je takvog bogougodnika postavio za duhovnog pastira. I sami ste dobro primetili: Bog se pobrinuo da omoguci nasem, u glavnom bezboznom narodu da upozna licno i zavoli, pre svega, Hrista u patrijarhu nasem. Nemojmo sumljati ili vezivati se suvise za ovozemaljsko, vec budimo zahvalni za one koji smo imali s nama, kao i za one koji ce doci, a molimo se i uzdajmo se pre svega u Boga za sve!
Препоруке:
10
1
16 уторак, 24 новембар 2009 09:30
kriger
Tekst je briljantan, a imam jednu manje primedbu, a više dodatak. Radi se o Vladikama. Među njima ima, barem je bilo na primer svetskih eksperata za vizantologiju, briljantnih teologa, ima i osebujnih karaktera, jedni su odmereniji i umereniji, drugi su direktni, treći su mlađi i poletniji, a ima i iskusnih i odmerenih. Dakle ima šta da se izabere. Sećam se jednog iskrenog i intimnog komentara jednog visokog crkvenog velikodostojnika. Rekao je govoreći o blaženopšočivšem Patrijarhu Germanu. Nikoga nismo više kritikovali, a da je više uradio, sam hram Svetog Save je veliko delo. Svi će se petljati gde im nije mesto i svi će birati Patrijarha, ali Sveti Sinod bira, a da citiram maloprepomenutog dostojanstvenika koji mi je kada je izabran Patrijarh Pavle rekao, dobili smo najboljeg Patrijarha, sami ga je Sveti Duh izabrao. Biće tako i ovaj put.
Препоруке:
9
0
17 уторак, 24 новембар 2009 09:37
Стева Надрљански
Мени се чини да ова виртуелна заједница полако упада у колективну психозу, а нарочито ми коментатори. Оде Павле, јао нама, шта ћемо сад! А то је зато што смо улогу патријарха у нашим животима схватили помало наопако. Патријарх је, наводно, "народни вођа", он је "национални ауторитет", "духовни поглавар свих Срба", "Црква је национална институција". И наша несретна историја као да даје за право тим схватањима: у турско доба патријарх је био "милет-баша", понешто од тога било је и у Аустрији, па смо се свикли на идеју да патријарх (пошто је Црква схваћена као институција дуго била супститут за државу) поседује неку реалну историјску власт над српским народом. Да, постоји тај "историјски ауторитет Цркве", али он суштински не истиче из њеног бића. Биће Цркве, укратко, није српско, оно је богочовечанско, иако можда историјски ходи заогрнуто у српску одећу и говори српски језик. Како да ова наша историцистичка и полуполитичка схватања измиримо са Јеванђељем, "јер нема више ни Јелина ни Грка, већ је све и у свему Христос"? Црква није ни инситуција ни национална, она је заједница Божијег народа, а Божији народ није исто што и српски народ. Црква живи у историји, али је надилази као Тело Христово; народи су историјске категорије, али неће надживети историју. Тако ни било који патријарх није "вођа" српског народа, него Божијег народа, есхатолошке заједнице која се не исцрпљује у свом биолошко-историјском постојању. У ствари, не ваља га звати ни "вођом", он је први међу једнакима, његова "власт" истиче из те службе, и ништа више. Да, Павлово светитељство привукло је људе као магнет, он је учинио и оно што иначе не бива - да га поштују, па и воле, чак и тзв. "декларисани атеисти", па смо га и доживљавали на гореописани начин. Али циљеви државе, народа и Божије Цркве никад нису били исти. Зато, не товаримо на будућег патријарха оно бреме које суштински он и не треба да носи.
Бог зна хоће ли ово ико схватити?
Препоруке:
3
6
18 уторак, 24 новембар 2009 10:01
Стева Надрљански
Патријарх јесте био највољенији, али су баш њега људи најмање разумели. Волели су га јер у његовој близини човек осети како из њега испливава нешто што је изгубио још у детињству... Да, то је светост. Али, историјска бука и бес захтева нешто друго: она хоће националне интересе, хоће проширење територије, хоће којешта што може бити и да није Божија воља, па хоће и да патријарх за све могуће и немогуће идеје обезбеди санкцију одозго. Управо овде долази до сукоба. Историја не разуме Јеванђеље, она непрестано покушава да га упрегне у своја кола, а оно се не да. Каже патријарх, који је био готов да умре за свој народ, како се ипак не би сложио да опстанемо као народ по цену чињења неправде, па макар он био последњи Србин. Е, ово је Јеванђеље, ово показује да "српски народ" није исто што и Божији народ, и да патријарх није народни вожд. Та управо је он највише осуђиван, нико други него он, од оних који су од њега и од Божије Цркве очекивали да врше ову или ону националну или државну функцију, овај или онај интерес, а то је, да се не лажемо, била већина нас! Код нас је најраширенија категорија тзв. симпатизера Цркве, који на њена плећа наваљују све побројане и још неке захтеве, али их само Јеванђеље не занима. Тако је у нашем јавном дискурсу Црква од есхатолошке заједнице претворена у националну институцију, а патријарх од служитеља слугу Божијих у некаквог националног корифеја. Тако је још у 19. веку Свети Сава очишћен од светости, а накићен романтичарским српством, па се од неких још увек може чути да Србину не треба тамо неки христос, него његов национални Свети Сава, где је ово "свети" постао национални идеолошки атрибут, а не оно што јесте.
А ових дана смо имали лепу прилику да познамо шта је светост. Нису људи стајали у толиким редовима ни за шта друго, него због светости, због даха другачијег живота.
"Свет овај пролази, и похота његова; а ко твори вољу Божију, остаје до века".
Препоруке:
5
1
19 уторак, 24 новембар 2009 10:31
Мирослав Ђукић
Хвала на надахнутом тексту, господине Вукадиновићу, посебно на последњој реченици! Остаје нам нада да ће Свети Синод, заједно, успети да преброди одлазак Патријарха Павла и наставити да води Српски народ као да је он још ту!
Препоруке:
7
0
20 уторак, 24 новембар 2009 11:21
Владимир Челекетић - Замбија
"Данашњи Срби и Српкиње слабо читају ... теолошке списе Николаја Велимировића." Шта ли сте мислили овим? Срби да уче вештине дискриминације?


Разумевање списа св. владике Николаја Велимировића захтева одређену духовну и интелектуалну ширину која превазилази потенцијале и најписменијих ЕУ идеолога.

Свети су свети зато што их је Бог посветио, а не људи.
Имам неки утисак да су Срби добили још једног светитеља.
Препоруке:
10
0
21 уторак, 24 новембар 2009 11:46
симонида
Оволики одзив и оволика туга која се излила по улицама Београда и скоро свих српских домова нипошто није само жал због одласка једног часног, моралног и побожног човека..." Ђорђе, не желим да будем малициозна али имала сам утисак да тај НАРОД испраћа и један део себе, један део, који су у овом изузетно тешком и ломљивом времену, заборавили,затурили, загубили!да ли их смрт нашег Патријарха може освестити? видели смо да су неки његовим одласком потонули, показали су нам колико су људског изгубили да им више не би могли да помогну ни ДВА патријарха, а наш Павле је био толико Велики - за цео СВЕТ!
Препоруке:
7
0
22 уторак, 24 новембар 2009 11:59
Jasna Simonović
Steva Nadrljanski...
Mnogo lepo i nadahnuto ste ovo napisali...
Hvala...
Ipak! Meni nekako svetost i romantika idu zajedno...Meni nekako istorija i Jevanđelje idu zajedno...Meni nekako Hristos i Sveti Sava idu zajedno (da sada ne nabrajam ko mi sve još sve ide zajedno!)...
Meni nekako Srbin i svaki drugi čovek idu zajedno...
Uz dužno poštovanje svih "naših" ovozemaljskih Svetih, verujem da se Bog ne odriče čoveka, makar "on" bio Srbin...Jer čovek "tvori" Božje biće...nema tu poznaje, već spoznaje svetosti... Razmislite..

Sve najbolje...

ps Delim vaše mišljenje o "suzi"...Poštujem svaku suzu i svaku vrstu suze...Iskrenu, neiskrenu, tužnu, radosnu, slučajnu, namernu, fikcionu, prirodnu...
(U jednu takvu sam se jednom dobro smestila da smestim "svoje loklano-globvalno "delo")...
Препоруке:
7
0
23 уторак, 24 новембар 2009 12:07
Nikola BGD
@Ljubiša Spasojević

Pa šta očekujete, kada je vlast oduvek birala i smenjivala crkvene velikodostojnike? U Srbiji crkva nikada nije bila odvojena od države, pa ni za vreme komunizma. Tada najmanje. Pravoslavlje je državna religija, to je svima jasno. U Ustavu je deklarativno navedeno da nije tako, kao obična forma koju treba ispuniti da bi država bila sekularna. To što ste Vi protiv trenutne vlasti, ne menja suštinu Vašeg komentara, jer bi i "Vaši" birali patrijarha, bojim se, sa još većim žarom.
Препоруке:
2
5
24 уторак, 24 новембар 2009 13:19
PREDRAG
NE TREBA NI DA POKUSAVAJU DA SE SA NJIM MERE.BICE VISE NEGO DOVOLJNO SAMO AKO GA NE IZNEVERE I AKO GA BUDU KOLIKO-TOLIKO DOSTOJNI.A I TO,REKOSMO,NECE BITI LAKO. U ove vase tri recenice stalo je trideset i tri reci koje po istini i snazi nose u sebi trideset tri strane,trideset tri referata,trideset i tri poruke...Kako je moguce profesore da se sa samo trideset i tri reci napise sve sto bi neko pisao danima?I oprostite mi sto cu reci da je tako govorio i nas patrijarh Pavle.Zasto od svega sto je napisano o njemu samo u Vasim recima mogu da osetim onaj duh kojim je patrijarh zracio?Zasto u svakoj Vama napisanoj reci vidim njega?Ostacete zagonetka za mene?Covek koji je pisao kao sto je razmisljao to je vec poznato o Vama.Samo, da se isto tako moze napisati kao sto se oseca za mene to je novo kod mislioca Vukadinovica?Kao da zlatnim prahom ste posuli naseg pocivseg patrijarha ,prahom zlatnim koga vekovi nece oduvati?Ako ikada neko postavi pitanje kad je misao vasa dotakla savrsenstvo i ovog i onog sveta reci cu da je to bilo u Vasoj jeseni patrijarha Pavla.Reci cu da niko sa svojim mislima nije umeo da prenese misli Pavlove i dusu Pavlovu kao sto Vi uradiste.I konkretno, ove tri recenice trebalo bi da budu tri svece koje ce sijati pred patrijarhom posle Pavla.Mi sada ne znamo ko bice patrijarh posle Pavla,ali itekako znamo kakav treba da bude patrijarh, jer bolje od svih rekli ste nam Vi profesore.Razmisljam,pitam se kako ste se osecali dok ste pisali ovaj tekst?Sta je vodilo vasu ruku?Znate,priliku da napisu imali su svi,a bice da na ruku Vasu sleteo je DUH BOZJI.I misao namece se da li je ovaj Vas tekst prvi procitao nas pocivsi patrijarh?Onako tiho,iza Vase ruke neprimetan stoji i cita dok pisali ste...I bice da tacku koja stoji na kraju Vaseg teksta stavio je sam patrijarh Pavle.I reci da jedini tekst koji je o sebi napisao patrijarh Pavle posle svoje smrti podpisao je Djordje Vukadinovic svojom rukom je jedina istina koja stoji u ovom trenutku.HVALA VAM.
Препоруке:
4
0
25 уторак, 24 новембар 2009 14:44
владана
Господине Вукадиновићу,
Хвала Вам на овом тексту. И нека нам је свима Христос на помоћи!
Препоруке:
8
0
26 уторак, 24 новембар 2009 14:59
jelisaveta
ja imam utisak da su ovih dana srbi postali bolju ljudi (osim onih izuzteka, koji ce biti jos gori), pogledajte cak i pisu najbolje sto mogu. mislim da je Pavle bas ovih dana izrodio iz nas ono najbolje, ono sto nisam ni verovala da postoji u ovom narodu, koliko sam tuzna, toliko sam i ponosna na to sto sam srpkinja, hriscanka, gledajuci one mirne, tihe ljude u redovim koji su se razvlacili kroz Knez Mihajlovu... Da li postoji covek na ovoj planeti danas u ovom trenutku koji moze da izvede ovoliko mirnih i thih ljudi na ulice!? Razmislite!
Препоруке:
6
0
27 уторак, 24 новембар 2009 15:33
МП
Вукадиновић:"Оволики одзив и оволика туга која се излила по улицама Београда и скоро свих српских домова нипошто није само жал због одласка једног часног, моралног и побожног човека. То је био и спонтани, полусвесни вапај бића овог народа због губитка ослонца и последњег неприкосновеног националног ауторитета усред историјске стихије."
Зато га једни мрзе а други воле.Тачно у центар.
Препоруке:
7
0
28 уторак, 24 новембар 2009 17:46
Станоје
У неким претходним текстовима г. Ђорђа Вукадиновића (кога ценим због његове луцидности понекада да види оно што не би успео да сагледам ни за годину дана) наилазио сам на сличћне тврдње као на ову

"И да изнад свега тога постоји и нека виша сила – Судбина, Срећни Случај или Свети Дух – којој, у крајњој инстанци, дугују што су се нашли ту где јесу."

Драги Ђорђе, шта значи ово? Занима ме да ли сте верујући хришћанин или можда агностик? Не желим ни да Вас убеђујем ни да вређам, само ме занима то што сам питао?

Да ли постоји нека скривена порука у овоме? Ако постоји, био би веома захвалан када би ми огонетнули.
Јер овако мислим да сте агностик и ... много ми је жао ако је тако.

Можда, можда ћете ово и прочитати и можда и одговорити.

Унапред захвалан.
Препоруке:
1
2
29 уторак, 24 новембар 2009 18:50
Стева Надрљански
"И да изнад свега тога постоји и нека виша сила – Судбина, Срећни Случај или Свети Дух – којој, у крајњој инстанци, дугују што су се нашли ту где јесу."

Драги Ђорђе, шта значи ово? Занима ме да ли сте верујући хришћанин или можда агностик? Не желим ни да Вас убеђујем ни да вређам, само ме занима то што сам питао?


А што би човек морао да се "очитује" по овом питању?! Као да су то некакве рубрике које треба попунити.

Уосталом, овај цитирани одломак уопште и нема намеру да се бави тиме што ви питате, ради се о једном сасвим друкчијем аспекту.
Препоруке:
2
1
30 уторак, 24 новембар 2009 20:34
Станоје
Драги Стево,

Вама уопште није ни било упућено питање...
немојте се оптерећивати њиме молим Вас...

уз дужно поштовање.
Препоруке:
2
0
31 среда, 25 новембар 2009 01:58
nikolas
"Verski populizam je, isto tako, u oskudici osećanja i mišljenja, ispunjavan azijatskim ritualima, paganizmom i kultovima nekrofilije i samoponiženja."


Nikola Samardžić
http://www.pescanik.net/content/view/4059/78/


Mislim da je prisustvo azijatskih i paganskih elemenata najbolji znak otvorenosti srpske kulture. Ako to samo Drugoj Srbiji smeta, onda je jasno ko je u današnjoj Srbiji pravi pravoslavni fundamentalista!

P.S.
Obratiti pažnju na naslov Samardžićevog teksta!
Препоруке:
3
0
32 среда, 25 новембар 2009 11:22
vujadinovic.p.
Moja intelektualna snaga nije dovoljna da bilo sta dodam na ovaj tekst.Ja koji neznam ni kad se stavlja zarez, ali moram da kazem da je doslovice sve receno..Od ovog teksta se mogu literature da pisu,ali dace Gospod nama opet dobrog Patrijarha,mozda radi jednog Srbina negde,u nekoj zemlji Nedodjiji koji se iskreno moli Svevisnjem,jedna iskrena molitva nasem Gospodu moze biti dovoljna da Sveti Duh bude nad nama i dalje..Imamo mi nasu Svetu Goru gde se nasi monasi mole za nas neprekidno,a nama gresnicima je ostalo samo da pokusamo da budemo´´LJUDI;
Препоруке:
5
0
33 среда, 25 новембар 2009 17:48
Предраг Пајић
Браво, Ђорђе, најзад један леп и објективан поглед на нас у односу на великог испосника пред Престолом, патријарха Павла.

Хвала Вам
Препоруке:
5
0
34 среда, 25 новембар 2009 19:51
Гроздан Јованић
Ове речи треба чешће прочитавати. Увек маме сузу, кроз коју нашег патријарха једино и можемо да видимо. Поготово епилог, који је по емоцији раван оном у Горском Цару од Светолика Ранковића.
Лепо је и кад су наши коментари "на тему". Шта је било, видели смо. Шта ће бити видећемо. Зато су ми најлепши коментари који су о написаном и нашем патријарху. А друге коментаре сматрам да одузимају од лепоте текста професора Вукадиновића.
Препоруке:
4
0
35 четвртак, 26 новембар 2009 04:14
Branka P.
@nikolas

Možda su Vaše primedbe na račun N. Samardžićevih političkih stavova opravdane, ali obratite pažnju na taj vrhunski stil! Ja mislim da je N. Samardžić - najveći pisac među srpskim istoričarima i najveći istoričar među srpskim piscima! Ako su njegovi politički stavovi donekle ekscentrični, za to treba imati razumevanja! Poznato je, naime, da su svi veliki ljudi u istoriji imali neku neobičnu, ekscentričnu crtu. Ja sam srećna i ponosna što je Nikola Samrdžić moj sunarodnik i sugrađanin! Eh, kad bi bilo više takvih...
Препоруке:
0
5
36 четвртак, 26 новембар 2009 12:57
300 + 1
@ Branka

Zurim da procitam Samardziceve genijalne umotvorine. Znam da je Vase divljenje autenticno, a Vase sugestije dobronamerne. Barem jednog ste preobratili. Jel' dovoljno za bonus ili da saljem detalje?
Препоруке:
2
1
37 четвртак, 26 новембар 2009 22:51
stoun
Svakako,dok su trajala ona cetiri zalosna dana,nisam mogla da se ne pitam odlaze li sa njim lagano i nase nade o opstanku Srbije,jer zaista jeste bio oslonac i cak i ako nismo o njemu razmisljali za zivota,nismo ni morali,jer se podrazumevalo da je tu i da ce za nas sve uciniti najbolje sto moze uz Boziju pomoc,da nas zastiti i sacuva u teskim momentima i iako sam nema potomaka,sve nas je drzao kao svoju decu.Sada nam ostaje da se molimo Bogu i pouzdamo u njega da ce smrsiti konce onima koji pretenduju na njegovo mesto sa svojim mutnim planovima i pomoci da bude izabran covek dostojan da nasledi patrijarsijski tron,duge brade i mudre glave,sopstvenih vrlina i strpljiv da saceka da nam vreme zaleci ranu i uz Pavla napravi mesta i za njega u nasim srcima,pa da se opet osecamo sigurno i znamo da neko bdi nad nama.
Препоруке:
4
0
38 субота, 05 децембар 2009 16:13
Срђан
Стварно одлично написано немам шта да додам,али имам да апелујем на моје драге Србе који остављају коментаре да би могли да када пишемо и дискутујемо о оваквим темама пишемо Ћирилицом сви. Јер куга која се зове латиница нас све полако инфицира.
Препоруке:
3
0
39 недеља, 06 децембар 2009 14:08
Пантелија
С Божјом помоћи вјерујемо, послије јесени која је увелико растужила вјерујући српски род,доћи ће прољеће, Васкрс и корачати ће Србин стазом коју је трасирао Блажено упокојени патријарх Вас Целог Српства ПАВЛЕ
Препоруке:
5
1
40 недеља, 06 децембар 2009 19:30
Јанко Бојић
" Pitanje: zar mi zbilja još nismo u stanju da i bez toga vidimo šta se u stvari zbiva s nama, kakvi zemljotresni problemi tutnje pod nama i oko nas: šta radimo, kuda idemo, i u kakve smo dušegubne bezizlaze zapali?" Prepodobni otac Justin; Onda

А шта данас? Уопште се не могу сложити са констатцијама које аутор излаже у овом чланку. То се не односи на квалитет писања него на реално и чињенично стање.
Прочитајмо неколико пута ово питање истргнуто из преопширног писма упућеног СА Синоду СПЦ од стране Преподобног оца Јустина Поповића. Нисам сигуран али мислим да је у саставу ондашњег СА Синода коме Преподобни отац Јустин упућује ово писмо био и сам патријарх Павле. Писмо се односило на један заиста апсурдан испад патријарха Грмана.
Умро је Герман дошао Павле, али ти земљотреси који су тутњали под нама, те апокалиптичке силе, ти душегбни безизлази нису нестали. Напротив за време његовог патријарховања, они су се само на десетоструко увећали. Шта је Павле предузео да их спречи, да одагна те апокалиптичне силе од нас, да затвори душегубне безизлазе? Жалостан одговор и констатција је ништа. Екуменизам који чине 233 јереси се размножио, као губа на древећу. У време прогона Срба из Краине, пред колоне не да није изашао Павле, него ни један црквени великодостојник. Убрзо иза тога Павле се састаје са Кухарићем, и даје изјаву да су њих двоица Бжији људи, те је општа тајна шта су Божији људи међусобно разговарали??? Аутор тврди да је он исцелио раскол. То у опше није тачно. Тек је сада настао хаос, а новодонесени устав за СПЦ за С и Ј Америку, у време живота Павловог, је тек нешто о чему ћемо имати мало је рећи низ главобоља. Него он нас води у већу катаклизму него она о којиј говори Отац Јустин. Зато и кажем, да је у његово доба Отац Јустин био жив, запитајмо се шата би тек имао да каже. Верујте нишата позитивно. Павле није био величина који би се и изблиза могао Оцу Јустину докучити по теолошким и ораторским квалитетима. Павле је био монах али не и добар патријарх
Препоруке:
0
2
41 четвртак, 15 новембар 2018 14:58
Živući svetac na zemlji i zlo oko sveca koje ne haje za sveca
Patrijarh Pavle je sveti čovek, veliki čovek, u svoje vreme živući svetac a nakon smrti svetac, samo nažalost živeo je i delovao kao Patrijarh u zlim vremenima strašnih stradanja, užasnog rata na prostorima bivše Jugoslavije, raspada Jugoslavije, i one SFR Jugoslavije i one SR Jugoslavije, užasnih zločina 1991 do 1995 godine, 1999 godine, užasnog zločinačkog bombardovanja Srbije 1999 godine. Čak ni živući svetac i patrijarh nije uspeo sprečiti.Kada nastupe zla vremena ni sveci više nisu sveci, jer zlo čini svoje bez obzira na sveca.
Препоруке:
7
1
42 четвртак, 15 новембар 2018 15:16
п.с.
Зар је могуће да све ово што је написала једна особа нико не чита?
Препоруке:
4
2
43 четвртак, 15 новембар 2018 16:13
Mile
Kad kazem patrijarh uvijek mislim Pavle.
Препоруке:
11
1
44 четвртак, 15 новембар 2018 16:45
ZEMUNAC
Jako lep tekst.Kada se zapitam o Bogu i Djavolu,tesko je ne prepoznati da je svet u rukama onih drugih,nemoralnih i beskrupuloznih.No MORAL je itekako vazan,a tu su primeri poput ovog vrlo bitni.Nije mali primer,za ceo SVET, skromnost patrijaha Pavla,ali i Indijca Gandija i ateiste Muhike! Uvek se zapitam kako je svevideci Bog dozvolio gasne komore u ratu i toliko gladi i bede na planeti!U ISTO VREME SAD narucuju,za 27,5 milijardi dolara,nove avione od ugladsjenih kriminalaca koji kontrolisu svet!U Vijetnamu,poginulo je 6o ooo vojnika SAD,i cak 2 miliona VIjetnamaca,a oni drze lekcije drugima o moralu i genocidnosti!Prljavi kapitalizam,zaboravio je na svetacku i asketsku skromnost i moralnost! A TO JE I MORALNA OSNOVA SVETA! ZATO je,u ovom teskom vremenu,lepo procitati ovaj tekst o moralu i skromnosti. Hvala ,patrijahu Pavlu na divnom primeru!Njemu nije bilo potrebno da ima skupa odela ili zlatan sat oblozen safirima,kao gdja Mihajlovic.A NA ZALOST,takvi nas vode!
Препоруке:
8
1
45 четвртак, 15 новембар 2018 18:09
Без потискивања сукоба, коначно, ваља нам се определити за Добро. Отпор самозастрашивању, незнању, пасивности, апатији, самопрезирању, кукавичлуку и глупости је лековит. Приближавање Себи, Другом и Србији и у православљу ближи се.
Теодосије - чувар целовитости наше Србије - достојан је бивања новим, храбријим, бољим и праведнијим патријархом од данашњег ради непоколебљиве и заносне одбране истине, достојанства, духовног идентитета и суверенитета наше земаљске Отаџбине на правом месту у право време.
Не требају нам лажни ''лавови'', кукавице, државне и друштвене штеточине које саучествујући са терористима у злу ћуте у свету пред отвореним непоштовањем наше државности, већ антифашистички државник суверене Србије који воли Србију и њене људе, који не производи ријалити-робове и јефтину радну снагу, већ ствара услове достојанственог живота за радничку класу, који препознаје праве савезнике, који зна како се држава чврсто брани од мрзитеља међународног права и непријатеља, како се ствара атмосфера савезништва са антиимперијалистима.
Препоруке:
10
3
46 четвртак, 15 новембар 2018 18:17
Dr Akakije
Vec pokojni David Hawkins davno je ustanovio skalu nivoa ljudske svjesnosti. Nivo jednocelijske bakterije 1, a najveci 1000 nivo Hristove Svjesnosti.
Onaj ko ima nivo 1000 protivteza je svim ljudskim
grijehovima na Zemlji.Nivo cjeloupne svjesnosti naroda u Srbiji je oko 180. Nas Paja je imao svjesnost
ili duh od 750 (kao Njegos)) sto je otprilike protivteza za deset miliona ljudi ispod 200.Otud je i mogao da drzi na okupu i narod i Crkvu!
(Kad je nas Paja umro ao da je pala bomba u Sveti Sinod.)
U blizini tih ljudi zraci svetost! Blagodat koju svi u srcu osjecaju!Zato su ga i ateisti voljeli!Oni "svjetski poznati teolozi" koji
su ga zatocili na VMA,mlate svojim praznoslovljem
koje se nigdje ne prima.Sto vise teologije ,manje
duha! Manje vjere!
Pogledajte te raskole, autokefalije,te tomose i famose!Zalacujmo se narode! Ima li tu Duha Bozijega
ili je sve posao necastivog!
Oko Svetitelja,sve je sveto!
Oko nevjernika sve je haos i raskol!
Препоруке:
7
2
47 четвртак, 15 новембар 2018 22:22
Dragan
Da su današnji episkopi u pola kao Pavle...
Препоруке:
6
0
48 четвртак, 15 новембар 2018 23:00
Данашњи Срби и Српкиње?
Навијачки приземци.

Не знају они ко је патријарх Павле.
Препоруке:
4
0
49 четвртак, 15 новембар 2018 23:22
LEDY GAGA
СВЕ ЈЕ ТО У РЕДУ,АЛИ ДА ЛИ СТЕ ВИДЕЛИ ОНАЈ СКАРАДНИ СПОМЕНИК ПОКОЈНОМ ПАТРИЈАРХУ ПАВЛУ ИСПРЕД ЦРКВЕ СВЕТОГ МАРКА?Та скулптура својом одвратношћу врећа сећање на Патријарха Павла и чуди ме да нико ме реагује.
Препоруке:
8
0
50 петак, 16 новембар 2018 00:10
Турас
-"Када се човек роди , цео свет се радује, а само он плаче . Али, треба да живи тако да , када умре ,цео свет плаче , а смо он се радује. " Свети Павле .
Тако је он живео .
Препоруке:
10
0
51 петак, 16 новембар 2018 09:03
Ledy Gaga, ponovo i uvek.....
A spomenik otkriven Patrijarhu Pavlu?

Niko ne piše o tom skandalu.

Svi koji su videli pomenutu instalaciju, ostali su,najblaže rečeno, zaprepašteni.
Delo je u najmanju ruku skaradno, i stiče se utisak da su autori hteli da se sprdaju sa ikonom srpskog naroda.

Pozivam Srbe da protestunu protiv ovakvog unižavanja jednog sveca.
Препоруке:
7
0
52 петак, 16 новембар 2018 09:51
Slavko Stanisavljevic z.p.Strpce KOSMET
Divan tekst gospodina Vukadinovica o usnulom Pavlu, rodjenog kao Gojko Stojcevic.Za njega je opravdano receno da je "svetac sto zemljom hoda".Komentatori su takodje napisali lepe komentare i tu se malo sto moze dodati.Zeleo bih ipak da vam ispricam moj susret sa Pavlom koji se desio Jula 1979 godine.Vracali smo se popodnevnim vozom iz stanice Volujak-Kosovo polje,sa prijateljem iz Lipljana.Od ranog jutra na reci Drim pecali smo Skobalje i ja sam ulovio cak 40 riba i sa ribama usao u kupe.Naspram mene sedeo je Episkop Rasko-Prizrenski Pavle.Ne znajuci o kome se radi ja sam ga upitao:"Kazite mi molim vas da li sam ubivsi ovoliki broj riba,ucinio greh.Pazljivije me je pogledao,nasmesio se i rekao:"Dete moje nisi gresan ako ces ribu upotrebiti kao hranu a visak podeliti bliznjima ali ako ribu bacis u djubre ili ubijas bilo koje bozje stvorenje samo iz nekog zadovoljstva ili hira,onda ne cinis dobro".Ja sam bio veoma zadovoljan odgovorom i zahvalio."Ne meni,Gospodu se zahvalimo".
Amin.
Препоруке:
10
0

Анкета

Да ли ће, по вашем мишљењу, „Заједница српских општина“ на КиМ бити формирана до краја 2023. године?
 

Република Српска: Стање и перспективе

Банер
Банер
Банер
Банер
Банер
Банер