Коме је до морала у политици, нека иде у НСПМ
- Грешка
-
- DB function failed with error number 2006
MySQL server has gone away SQL=SELECT id, title, CASE WHEN CHAR_LENGTH(alias) THEN CONCAT_WS(':', id, alias) ELSE id END as slug FROM jos_polls WHERE id = 162 AND published = 1
Treba shvatiti istorijski momenat u kojem se nalazi Srbija a predsjednički izbori su tu samo lakmus papir.
ZADNJIH DESET GODINA SRBIJA SE NALAZI U ŠIZOFRENOM STANJU I KOSOVO I EU I RUSIJA I ZAPAD.
Ovakva politika se nije slučajno pojavila i koliko god djelovala suludo imala je brojne i domaće i strane sponzore.
Srbiji je oteto Kosovo i proglašeno je državom od strane Zapada. U tom trenutku Srbija nije imala ni snage a još bitnije ni medjunarodne pomoći da se na bilo kakav način odupre makar ni toliko da protjera diplomate zemlaja koje su to uradile. Čak što više, prozapadne snage su potpisale SSP bez saglasnosti tadašnjeg premijera.
Sa druge strane, kakve god i sa kakvom god prošlošću one bile iole patriotske i nacionalne snage nisu mogle tek tako da se prave da se ništa nije desilo i da nastave i dalje ka EU zemlji dembeliji.
Na medjunarodnom planu ovaj predah od deset godina trebao je Zapadu da konsoliduje novonastalu državu Kosovo, naravno na račun Srbije, i da dodatno uvuče Srbiju u ekonomsku i svaku drugu zavisnost od EU.
Rusima je bilo bitno da Beograd ne prizna kosovsku nezavisnost jer sve dok postoji takav presedan njima je lakše da u svom komšiluku prepravljaju granice sa kojima nisu zadovoljni.
Rusiju generalno Srbija interesuje samo zbog navedenog jer ukoliko bi se u nekom momentu Beograd saglasio sa secesijom Kosova kao što je to uradila Etiopija sa Eritrejom makar na formalno pravnom nivou slabe ruske pozicije.
Србија - е Србију су уништавали од 5. октобра ... пре тога бравар.
Шта после ... има наде за Србију. Време...
Zamislite ovu kombinaciju vlasnika nasih sudbina:ocigledni psihopata koji je ucenjen za "100 za 1" i jos neke aktivnosti tokom devedesetih.
Sva suština političke situacije je sublimirana u sledećem i ovo su pitanja koja definišu pozicije, iskreno priznate ili lažnima prekrivene.
1. Nastavak EU integracija beu obzira što se dešava sa EU kao i sa prihvatanjem priznavanja Kosova.
2. Ocjena ustavnosti Briselskih sporazuma i dalja sudbina pregovora.
3.Saradnja sa NATO paktom, pogotovo saobraćajna infrastruktura koja se najavljuje a koja nema veze sa srpskim interesima već tudjim.
4.Nastavak kolonijalne ekonomske politike ili povratak na nacionalnu ekonomiju .
Pa vidite što bilo ko na ove teme nudi a posebno obratite pažnju na one koji ove teme izbjegavaju.
Obratite pažnju i na finansiranje šizofrenog projekta o kojem pisem.
Da li se neko sjeća kada je Dačić na početku mandata kao premijer jednom odgovorio nekom zapadnjaku, PA NISMO SE TAKO DOGOVORILI.
A onda su krenuli krediti.
Sve se može razjasniti finansijama samo ako imate podatke i možete da ih uporedjujete.
Djelićevim potpisom na SSP Srbija je uz ostale štete otpisala i oko 700 miliona eura budžetskih prihoda od carina.
Naravno da je to moralo da se nadoknadi zaduživanjem.
A onda je Borisova a zvanično Cvetkovićeva vlada da smiri nezadovoljstvo radikalno podigla penzije i plate a to je bilo bez ikakvog budžetskog uporišta, sve u svemu samo po tim osnovama milijarda do milijarda ipo godišnje minusa.
A onda na scenu dolaze SNS-SPS šampioni očigledno uz dogovor da im se reprogramiraju dugovi, godišnje daje milijarda za vraćanje nagomilanih kamata i oko milijarde za održavanje sistema i njihov plijen .
Sve ovo dok do kraja ne prepariraju Srbe.
Ali, onog momenta kad se sisa izmakne raziće se kao lešinari od očerupane lešine.
Ta sudbina je zadesila Tadića i DS, zadesiće i Vučića i SNS.
Jer oni nisu partija već interesna grupa lezilebovića.
To dobro zna laživo laprdalo i sklanja se u zavetrinu.
Zna da se ne razume u posao premijera. Sve drugo radi osim onog što mu je zadatak, da organizuje državu, da institucije počnu da rade.
Иначе, чланак, иако не баш сјајно написан, један од ретких који се баве Премијеровим изјавама и оним што оне значе.
Мало ко анализира његово понашање, речи, наступи. Нација вапи - озбиљно, не поспрдно, да веродостојан психијатар каже стручно мишљење о њему, а тога, као ни веродостојних анализа његовог понашања и говора, нема, па нема.
Мени је блиско поређење с типичним навијачем којему су пуна уста Косова и Србије, а чији се патриотизам огледа у групним уличним тучама, прављењу свакојаке штете на општој и туђој имовини, изазивању и ометању полиције, храбрости само кад је у групи, лагању и крупним, празним изразима који звече само у главама сличних њему. Кукавица који је нико и ништа кад је сам и без залеђа.
Шта је него кукавица и преварант који скрива много тога онај који не сме да изађе на разговор с политичким противником на ТВу?
Шта је он добро урадио у Србији? Да ли је подигао иједну српску фабрику којој је потребно мало помоћи да би успешно радила, нпр. Будимку? Много је фабрика најавио, нема ништа од њих. Само стране шрафцигер радионице уз деееебеле дотације! А до краја је урушио и оно мало државе и институција које смо имали.
Срби треба да престану да се плаше промена и да науче да кажњавају лоше и похлепне политичаре ускраћивањем поверења.
Ови избори су прво полувреме утакмице за нормалну Србију. Прилика да се то уради на миран и добар и законит начин.
Пензије, плате, путеви, фабрике, држава и спровођење закона НЕ СМЕЈУ да зависе од једног човека.
Почнимо да правимо државу!
Паметном довољно да схвати да су сви играчи на власти продане и уцењене душе које само тргују фотељама.
Питање је за народ да ли такве може да најури не само са власти већ и на робију за пример будућим генерацијама да се такви више никада не запате на овим просторима.
Можда их никада нећемо најурити изборима али избори могу да буду добар повод да их народ најури.
А толико сам уложио у њих.
Srpskoj levici je trebalo 20 i više godina da shvati da je pao Berlinski zid, da je umro drug Tito i sa njim i SFRJ, te da Jeljcinova, ali ni Putinova Rusija nisu SSSR. Posledice po Srbiju su bile katastrofalne. Sada imamo novi sličan problem u najavi. Neoliberali su nekoliko svetlosnih godina udaljeni od realnih političkih procesa u svetu, ne primećuju da od EU nema ništa.
Сада имамо посла са човеком сличних амбиција. Пре пет година Борис Тадић је планирао да освоји трећи председнички мандат. Међутим, људи из његовог окружења видели су у томе опасност од кршења елементарних принципа демократске републике и позвали бираче да не гласају за њега. Успели су да га зауставе. Међутим, последице тога су биле поразне. Једина странка која је тада могла да се супротсави СНС-у распала се на више малих фракција које су, уједињене, једва прешле цензус. Тако сада имамо практично једнопартијски систем у коме ће Вучић бити и председник и неформално премијер и шеф једине странке.
Ако се ништа у међувремену не промени